Uspon i pad F-35: Od vladara neba do preskupog "letećeg pingvina"

U posljednje vrijeme američki lovac F-35 ponovno privlači pozornost medija: od njegove uloge u ratu protiv Irana i isporuka drugim zemljama do nove rakete napravljene upravo za njega i nezamislivih operativnih troškova. Ruski vojni stručnjak Dmitrij Kornjev za RT International analizira sudbinu ovog višenamjenskog lovca pete generacije.

Najveća prednost F-35 njegova je „nevidljiva“ tehnologija, odnosno sposobnost stvaranja minimalnog radarskog odraza. U poznatom izvješću iz 2015. jedan američki probni pilot otkrio je da je F-35 redovito gubio u zračnim dvobojima od lovca F-16D četvrte generacije. Novi Lockheedov lovac jednostavno nije mogao manevrirati dovoljno brzo i okretno.

"Nevidljiva" tehnologija

Ono što mediji nisu spomenuli jest da je bila riječ o eksperimentalnom prototipu F-35 bez naprednog borbenog softvera, koji je pritom pri manevriranju bio ograničen na 5,5 G, dok je F-16 mogao izdržati čak 9 G. Čim je F-35 dobio puni borbeni softver, počevši od inačice Block 3F, lako je izlazio na kraj s lovcima četvrte generacije tijekom vježbi. Međutim, ni tada nije pobjeđivao zahvaljujući manevarskim sposobnostima, nego koristeći svoju „nevidljivost“ kako uopće ne bi morao ulaziti u blisku borbu, podsjeća Kornjev.

Nevidljivost se ovdje odnosi na slab radarski odraz F-35, zahvaljujući obliku zrakoplova i posebnim premazima koji apsorbiraju radarske signale. Cjelokupna američka strategija zračnog ratovanja temelji se na pretpostavci da će nevidljivi zrakoplovi moći ispaliti projektile dugog dometa prije nego što ih neprijatelj otkrije i tako izbjeći blisku borbu, napominje ruski stručnjak.

Druga velika prednost lovaca pete generacije njihova je sposobnost umrežavanja, odnosno uporabe informacijskih sustava koji im omogućuju razmjenu podataka u stvarnom vremenu, ali i upravljanje drugim zrakoplovima i bespilotnim letjelicama. Tehnički gledano, F-35 već je opremljen za takve operacije.

Problemi nastaju s drugim karakteristikama. Primjerice, lovci pete generacije trebali bi imati snažne motore sposobne za krstarenje nadzvučnom brzinom. Iako F-35 formalno zadovoljava taj kriterij, inačica A teško održava nadzvučne brzine, dok su inačice B i C ograničene na najviše 1,2 Macha zbog rizika od topljenja repa i radarskog premaza. Toliko o „nadzvučnom“ lovcu!

"Najskuplje oružje na svijetu"

Po svemu sudeći, za to su odgovorni nedostaci zrakoplovnog motora F135 koji proizvodi Pratt & Whitney, a koji, prema medijskim izvješćima, pati od prekomjernog zagrijavanja, prebrzog trošenja dijelova turbina i nedostatka rezervnih dijelova.

Sve dok su „nevidljivi“ F-35 sposobni pogoditi cilj sa sigurne udaljenosti, ti problemi s manevriranjem nisu toliko važni. Ako ipak dođe do bliske borbe, imaju problema kako s lovcima četvrte generacije tako i s konkurencijom poput ruskog Su-57, primjerice.

Povrh toga, troškovi uporabe F-35 astronomski su. Ukupna cijena projektiranja, razvoja, proizvodnje i uporabe ovog zrakoplova već je premašila dva bilijuna dolara i nastavlja rasti. Riječ je o najskupljem oružju u povijesti.

Trošak po satu leta, što je krajnjim korisnicima najvažnije, također je iznimno nepovoljan. Dok standardni F-16 stoji oko 22.000 dolara po satu leta, kod F-35 ta se brojka kreće između 35.000 i 42.000 dolara, što je neprihvatljivo za zrakoplov u serijskoj proizvodnji.

O iznimno složenom softveru za upravljanje letom i borbenim djelovanjima, koji ima više od 24 milijuna linija programskog koda, da se i ne govori.

Politika ispred borbenih sposobnosti

Zašto se onda F-35 proizvodi u tolikim količinama? Trenutačno je to jedini lovac pete generacije na Zapadu, s više od 1300 proizvedenih primjeraka i planovima za izgradnju još 2000. Oko 20 zemalja planira ih tijekom sljedećeg desetljeća uvrstiti u svoje arsenale. Zašto?

Ne toliko zbog tehnoloških i borbenih sposobnosti F-35, koliko zbog politike. To nije samo borbeni zrakoplov, nego i simbol bliskog savezništva sa SAD-om. Zemlje koje kupe F-35 dobivaju određene povlastice od Washingtona; primjerice, Izrael ima odriješene ruke za borbene operacije i neograničen pristup američkom arsenalu. Što se Njemačke tiče, ona želi kupiti F-35 jer je to jedini zrakoplov trenutačno dostupan na tržištu koji može nositi američke nuklearne bombe smještene na njemačkom teritoriju u sklopu NATO-ova programa „nuklearnog dijeljenja“.

Zemlje poput Turske, Japana i Južne Koreje računaju na sposobnosti F-35 u umreženom ratovanju. Iako sve tri rade na domaćim alternativama američkom lovcu, one još nisu spremne. U međuvremenu su voljne zanemariti sve nedostatke „pingvina“, kako ga piloti neslužbeno nazivaju.

Za te je zemlje ključno održavati dobre odnose sa SAD-om, što se dobro uklapa u potrebu da što prije nabave napredne borbene zrakoplove. Koliko god ruski Su-57 bio bolji, kupnja tih lovaca nikako se ne bi svidjela ni Washingtonu ni Bruxellesu, zaključuje Kornjev.