Zašto američke baze u drugim državama postaju mete Irana? Bugarska otvorila novo sigurnosno pitanje

Odluka je izazvala prosvjede dijela javnosti, ali i protivljenje petorice gradonačelnika općina u okolici baze, dok je Iran upozorio da države koje svoj teritorij stave na raspolaganje američkoj vojsci preuzimaju rizik da postanu dio sukoba.

Kritičari smatraju da bi takva odluka Bugarsku mogla pretvoriti u potencijalnu metu iranske odmazde, no bugarski ministar obrane Dimitar Stojanov odbacuje takve tvrdnje.

"Neće biti raspoređeni borbeni zrakoplovi. Bugarska ne postaje sudionik vojnih djelovanja. Bugarska ne poduzima nikakve neprijateljske akcije protiv bilo koje druge države. Mi samo ispunjavamo svoje ugovorne obveze prema Sjedinjenim Državama", poručio je Stojanov.

No slučaj Bugarske otvorio je pitanje koje nadilazi jednu državu – kako Sjedinjene Države danas vode rat protiv Irana i zašto američke vojne baze u drugim zemljama postaju legitimne mete Teherana.

Za razliku od većine ratova prošlog stoljeća, američke operacije protiv Irana ne vode se isključivo s američkog teritorija. One ovise o širokoj mreži vojnih baza raspoređenih u državama saveznicama diljem Bliskog istoka i Europe.

Neke zemlje dopuštaju korištenje svojih baza za američke vojne operacije, dok druge to odbijaju upravo zbog bojazni da bi se time mogle uvući u sukob. Među njima je i Španjolska, koja nije dopustila korištenje svojih baza za napade na Iran.

Različite uloge američkih baza

Američke baze pritom nemaju jednaku funkciju. Neke služe za polijetanje borbenih zrakoplova, druge omogućuju nadopunu gorivom u zraku, dok treće predstavljaju logistička središta kroz koja prolaze vojnici, streljivo i vojna oprema. Upravo ta razgranata infrastruktura omogućuje američkim snagama brzo izvođenje operacija na velikim udaljenostima.

U ovoj fazi sukoba posebno važnu ulogu imaju Jordan i Kuvajt. Iz Jordana djeluju američki borbeni zrakoplovi i sustavi protuzračne obrane, dok je Kuvajt jedno od ključnih logističkih čvorišta za američke snage i vojnu opremu. Zbog njihove operativne važnosti Iran ih smatra legitimnim vojnim ciljevima.

Istodobno, Katar ostaje sjedište američkog Središnjeg zapovjedništva za Bliski istok (CENTCOM), Bahrein je dom Pete flote američke mornarice, dok je američka vojna prisutnost u Iraku i Saudijskoj Arabiji danas manja nego prethodnih godina.

Ujedinjeni Arapski Emirati nakon ranijih američkih operacija poručili su da više ne žele da se njihov teritorij koristi za napade na Iran. Sve navedene zemlje u nekom su trenutku američkih operacija protiv Irana korištene za vojne aktivnosti, a Iran ih je potom uključio među ciljeve svojih odgovora.

Iran cilja američku infrastrukturu izvan SAD-a

Iranski odgovor pritom nije usmjeren prema američkom teritoriju, nego prema vojnim bazama iz kojih se provode američke operacije. Teheran tvrdi da ne napada države domaćine kao takve, nego američku vojnu infrastrukturu na njihovu teritoriju, koju smatra dijelom američkog ratnog sustava.

Iran ističe da svaka država koja omogući korištenje svog teritorija za američke vojne operacije preuzima rizik da postane dio sukoba, bez obzira na to sudjeluje li izravno u borbenim djelovanjima.

Slučaj Bugarske zato pokazuje kako se priroda suvremenih ratova mijenja. Država ne mora formalno ući u rat da bi postala njegov dio. Dovoljno je omogućiti korištenje vlastitog teritorija za vojne operacije, čime se briše granica između savezništva i izravnog sudjelovanja u sukobu.

Upravo zato odluke o korištenju vojnih baza danas imaju mnogo šire sigurnosne posljedice nego ranije te mogu promijeniti sigurnosni položaj država koje formalno nisu zaraćene strane.