Neuropsihijatar: Ljudi su sve manje empatični, gubimo osjećaj da trebamo pomoći ugroženoj osobi

"Stvara se jedna atmosfera permanentnog nemira i jedne permanentne nesigurnosti. Djeca se već u osnovnoj školi susreću s jednom vrlo ograničenom mogućnošću institucija kao što je škola, da na neki način zaštiti svoje učenika i nastavnike od ovakvih nasrtaja na sigurnost, osjećaj zaštićenosti i osjećaj da država, odnosno društvo, svojim građanima može osigurati da efikasno brine za sigurnost. Vjerujem da s jedne strane ove vijesti koje svaki dan stižu o ratovima koji se samo množe, o nasilju koje se samo množi, gdje imamo sve više ubojstava i silovanja; a s druge je strane sve to pretvoreno u igrice koje je ponuđeno širokoj publici, ali i najmanjoj publici. To je nešto što na neki način potvrđuje da živimo u atmosferi u kojoj meci zvižde sa svih strana i u kojoj se čovjek ne može skloniti", rekao je.

Naglasio je da same kazne neće razriješiti situaciju i da su korijeni puno dublji, korijeni promjene u načinu kako civilizacija funkcionira zadnjih 20-30 godina. "Malo se govori o korijenima tih promjena i u čemu su te promjene pozitivne, a u čemu su nevjerojatno razorne", istaknuo je.

Urlić je poručio da ljudi prestaju biti empatični i samo trče iz jedne senzacije prema drugoj. "Te se senzacije svaki dan samo izmjenjuju bržim i bržim ritmom", rekao je i dodao da u sam čin nasilja nitko ne intervenira, samo se svi postavljaju u položaj promatrača.

"Žalosno je da kolektivno gubimo osjećaj da trebamo pomoći osobi koja je ugrožena, kao što je jedan liječnik uvijek liječnik, i kad nije u službi. On mora pomoći i van službe jer je to ugrađeno u etiku poziva. Nešto se gubi u osjećaju kolektivnoga, a svatko gleda kako da sebe zaštiti, ali i ispuni si život trenutnim senzacijama. Mudrost življenja kao da je iščezla", rekao je.

Civilizacija je, kaže, napravila velike korake dalje kod ljudi koji su kultivirani i koji dolaze iz stabilnih i skladnih obitelji i zajednica. "Koliko se promovira taj pozitivan, konstruktivan i plemeniti aspekt civilizacijskih postignuća, toliko je od u sjeni nasilja, sve većeg naoružanja, pa i u privatnoj razini. Dostupno vam je oružje svake vrste. Ove prijetnje bombama uzimaju se krajnje ozbiljno, sve te eksplozivne naprave dostupne su i nisu pod kontrolom nekih kontrolnih društvenih mehanizama", rekao je.

Urlić je naglasio da bismo trebali učiti i iz dobrih i iz loših primjera, ali to ne činimo. "Ljudi smo i svaki od nas nosi i svoje destruktivne i konstruktivne impulse i iskustva. Ako nećemo o tome razgovarati, kako ćemo onda razumjeti današnju veću transparentnost ljudskih bića i društvenih formacija. Mislim da je to neophodno. Naravno da ćemo onda upasti u jednu vrlo neugodnu zamku, a to je prigovor ljudima koji se bave psihološkim aspektima, da se na taj način društvena klima psihijatrizira. Ne radi se o bolestima, ali poremećaji, različiti utjecaji, etičke vrijednosti - to je nešto o čemu je vrijedno razgovarati. Jer, nažalost, prve modele ponašanja i doživljaj ovoga svijeta dobivamo od roditelja i obitelj je onaj jedan nukleus, jezgra u kojoj dobivamo prve dojmove o životu i tko smo mi, gdje spadamo i na koji način možemo računati na svoju okolinu", rekao je.

Pojasnio je da je potrebno da se javni dijalog pretvori u kontinuirani diskurs o tome kakvi su zapravo sve modaliteti življenja ljudskih iskustava i kako možemo poboljšati kvalitetu našeg života u svakom segmentu. "Danas vidite da vam liječnici ne daju umrijeti, da živite sto godina, ako vas baš nešto specijalno teško ne zahvati. Čime ispuniti život prije radnog vijeka, tijekom i nakon njega? Mislim da su to bitna pitanja za kvalitetu našeg života", poručio je.