Roksandić: Samo strože kazne neće spriječiti najteža kaznena djela, ključna je organizacija sustava

Profesorica Kaznenog prava Sunčana Roksandić smatra da Hrvatska već ima odgovarajuće zakonske alate, ali da su za prevenciju najtežih kaznenih djela ključni organizacija sustava, pravovremena reakcija institucija i individualni pristup počiniteljima.

Govoreći o mogućnosti da strože i dugotrajnije kazne spriječe ovakve zločine, Roksandić ističe kako ne smatra da hrvatski suci ne koriste maksimalne kazne zatvora kada za to postoje uvjeti. Kaže, u posljednjih 5 godina izrečeno je 26 takvih kazni i upravo ih analiziraju.

"Ne mislim da naši suci u nekim situacijama ne koriste maksimalne kazne zatvora koje su im na raspolaganju, sto brojke i pokazuju", rekla je, dodajući da maksimalna kazna zatvora, ovisno o dobi počinitelja, u praksi često predstavlja svojevrsnu doživotnu kaznu.

Naglasila je i da Hrvatska, prema podacima iznesenima na saborskom odboru, ne odudara od europskog prosjeka kada je riječ o malom broju počinitelja koji će počiniti najteža kaznena djela bez obzira na mjere koje se prema njima poduzimaju.

"Svaka žrtva je dovoljna, odnosno treba spriječiti svaki mogući događaj ako je to moguće", rekla je.

"Izmjene ne smiju dovesti do stigmatizacije osoba s duševnim smetnjama"

Roksandić, koja je ujedno i predsjednica Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, upozorila je da rasprava o izmjenama zakona ne smije dovesti do stigmatizacije osoba s duševnim smetnjama.

Podsjetila je da Hrvatska, uz Kazneni zakon, ima i Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, prema kojem se postupa u slučajevima kada osobe zbog težih duševnih smetnji počine kaznena djela, odnosno naprave protupravnu radnju. Istaknula je i da postoji manji broj osoba koje nisu obuhvaćene tom kategorijom, ali ipak predstavljaju poseban izazov za sustav.

Prema njezinim riječima, kod takvih slučajeva potrebno je pronaći način kako spriječiti ponovno počinjenje kaznenih djela, ali bez mijenjanja cjelokupnog sustava zbog iznimnih slučajeva.Kaže, na iznimkama se ne gradi pravilo.

"Te iznimke ne smiju služiti da mi mijenjamo cjelokupni sustav koji ima poprilično dobro postavljene okvire", rekla je.

"Organizacija sustava i učinkovita primjena onoga što imamo su ključne"

Komentirajući propuste institucija koji su se spominjali tijekom saborske rasprave, Roksandić je rekla da upravo organizacija sustava vidi kao jedan od ključnih problema.

"Apsolutno je organizacija ključna", poručila je.

Dodala je kako zakonski alati postoje, ali da ih je potrebno učinkovito provoditi. Kao primjer navela je slučaj osobe osuđene za teško ubojstvo koja je ranije dobila sigurnosne mjere, a kasnije ponovno izrađivala oružje.

"Trebao bi apsolutno sustav biti u alarmu i reagirati", rekla je, istaknuvši da takvi predmeti moraju imati prioritet te da suci i državni odvjetnici moraju raspolagati svim relevantnim podacima o ranijim osudama.

Prema njezinim riječima, iz dosad dostupnih informacija proizlazi da je u konkretnom slučaju bilo više propusta koji se više ne smiju ponoviti.

"Ne smijemo odustati od rehabilitacije"

Govoreći o rehabilitaciji počinitelja kaznenih djela, Roksandić je naglasila da je ona jedno od temeljnih načela kaznenog prava.

"Ako odustanemo od ideje rehabilitacije kao društvo, onda smo jako puno izgubili kao društvo", rekla je.

Dodala je da se u rehabilitaciju mora vjerovati iz perspektive ljudskih prava i civilizacijskih vrijednosti te da je svakom počinitelju potrebno pristupiti individualno kako bi se razumjeli razlozi zbog kojih je počinio kazneno djelo i odabrale najbolje metode rada s njim.

Istaknula je i da postoje iznimke kod kojih rehabilitacija možda neće dati rezultate, ali da to ne znači da od nje treba odustati. Kaže, treba je odraditi kako treba u svakom slučaju.

"Rehabilitacija je nešto čemu moramo kao društvo posvetiti jako puno resursa i vremena", rekla je.

"Smrtna kazna nije spriječila kriminal"

Na pitanje postoje li slučajevi u kojima rehabilitacija možda neće biti uspješna, Roksandić je odgovorila da takvi slučajevi postoje, ali da predstavljaju mali dio ukupne populacije počinitelja.

Naglasila je kako upravo za takve osobe treba razvijati mjere prilagođene njihovom profilu, dok postojeći zakoni već predviđaju određene sigurnosne mjere i postupanje prema osobama s težim duševnim smetnjama.

Osvrnula se i na rasprave o strožem kažnjavanju, istaknuvši da ni najdrastičnije kazne same po sebi nisu dovoljne.

"Da je smrtna kazna rješenje, kriminal bi u društvima koja je imaju bio na minimumu. Ali nije", rekla je.

Zaključila je kako su za prevenciju najtežih kaznenih djela ključni izvjesnost kažnjavanja, brži postupci, dovoljan broj stručnjaka te kadrovska i materijalna opremljenost sustava, uz stvaranje uvjeta koji omogućuju kvalitetnu rehabilitaciju počinitelja.