Sociologinja iz Gospića: Izloženi smo propagandi razvoja poduzetništva, ljudi su maštali o tvornici

O tome što se događa s Likom, kako na ove probleme gledati iz perspektive društva i ljudi koji u njemu žive te što nam oni govore o budućnosti Gospića i cijele regije, sa sociologinjom Anitom Bušljeta Tonković, koja se bavi upravo društvenim i razvojnim pitanjima vezanima uz ovaj prostor, razgovarala je Nina Kljenak.

Sociologinja upozorava da ruralna I slabije razvijena područja postaju mjesta na kojima je lakše provoditi ono što bi u urbanim sredinama bilo teže prihvatljivo.

"Kada se gubi društveno tkivo, kada se događa depopulacija prostora, naravno da je takav prostor i poligon na kojem se mogu ostvarivati interesi koji nisu za dobrobit ni zajednice ni prirodnih datosti, odnosno crpljenja prirodnih resursa. Najprije je Lika kroz povijest uvijek davala i ljude i resurse, a sad se dogodilo da i primamo po onome NIMBY efektu, odnosno ne u mom dvorištu, ono što Europa ili Hrvatska, razvijeniji dijelovi Hrvatske, ne samo da ne žele, nego je bilo jasno da će se u tim prostorima puno brže shvatiti što se događa nego u prostorima kao što je Lika.

Nekoliko puta sam znala istaknuti da je taj koncept održivog razvoja potrošen u teoriji prije nego što je uopće zaživio u praksi. Premda u Europi i šire postoje primjeri, i kako se bavim tom temom, često i putujem i na konferencije, i uvijek završim u nekom selu, nekom ruralnom prostoru, i prikazani su nam i dobri primjeri, ali često, puno češće se dogodi da je taj koncept potrošen.

I onda kako se dogodila mogućnost održivog razvoja zbog toga što se uslijed Domovinskog rata ugasila više-manje sva industrija, pa je okoliš se obnovio i nije postojalo ni kemijsko ni drugo zagađenje, i koliko su onda mogućnosti za razvoj. Ali je činjenica da se kroz taj jedan povijesni period taj prostor praznio, a sad se, i to se dogodilo i na slučaju Siska i okolnih općina, dogodilo da zapravo se puni jednim neželjenim sadržajem.

Mi više-manje imamo te mentalne periferije gdje je nama Lika periferija, a zapravo je središnji dio Hrvatske i povezana jako dobro sa svim dijelovima Hrvatske", kaže sociologinja.

Jeste li vi znali što se događa u Gospiću?

"Koliko sam ja bila upućena, mislim da se to nije znalo. Stanovnici su prijavljivali te kamione koji nešto dovoze, ali mi smo opet bili izloženi toj jednoj propagandi razvoja poduzetništva, nazvat ću je propagandi, a možda to i nije, jer su opet ruralne zajednice željne nekakvih investicija, neke promjene."

"Ljudi su sanjali socijalistički san"

"Kad sam radila istraživanje za doktorat, određeni broj ljudi s kojima sam radila intervju su i dalje maštali o nekoj velikoj tvornici koja će zaposliti nekoliko stotina, u najboljem slučaju i tisuća ljudi, i sanjali taj jedan socijalistički san.

To je podloga za dolazak investitora prema kojima zajednica neće biti kritična.

Mislim da se to dogodilo i u ovome slučaju, jer investitor na kraju krajeva ima i dobru priču u kojoj je on dobivao nekakve nagrade, on će nekakav plastični neopasni otpad ponovno upotrijebiti, inovacije i tako dalje. Koliko sam bila upućena nije se pričalo da se tu radi nešto loše, već da će se raditi nešto dobro. I na tom valu, dok se shvatilo da se tu ne događa nešto dobro, je prošlo vrijeme i dogodile su se stvari, odnosno posljedice s kojima mi sada živimo."

"Prosvjed u Zagrebu je povijesni prosvjed"

"Prosvjed koji će se dogoditi u Zagrebu je, po mom mišljenju, povijesni prosvjed, zato što mi ne pamtimo u novijoj povijesti, osim prosvjeda koji su bili 90-ih godina vezano uz Domovinski rat. U Lici ne poznamo da su Ličani uistinu digli svoj glas, mi smo čuvari granice stoljećima, znači vojnici navikli na komandu, čak postoji jedan stih jedne pjesme koji kaže: "Ako ne voliš komandu, ne ulazi u Ličko kolo", dakle i po toj tradiciji smo mi onako, reagiramo na zapovijed i čekamo zapovijed.

Kada smo mi, kada su Ličani odlučili da dignu svoj glas, to je, ja smatram da je to za naše društvo velika stvar. Nadam se da će zapravo ovaj prosvjed osvijestiti naciju koja je podbacila u načinu odlaganja svog otpada u cijeloj državi, gdje su nam legalna odlagališta dosegla svoj kapacitet, gdje mi imamo, čini mi se, 20 milijuna ulazaka turista u državu godišnje."