Geologinja o mikroplastici kod Gospića: "Krš je poput sive kutije, o njemu vrlo malo znamo"

USKOK je objavio rezultate vještačenja prema kojima je u podzemnim vodama kod Divosela kraj Gospića utvrđena mikroplastika, a najveća koncentracija zabilježena je nizvodno od ilegalnog odlagališta otpada.

Rossi je istaknula upravo nalaz o mikroplastici neposredno uz lokaciju odlagališta.

"Koncentracija mikroplastike u neposrednoj blizini nizvodno same lokacije ilegalnog odlagališta otpada. Jasno je po prijašnjim nalazima da je lokalno onečišćenje zahvatilo podzemne vode, ali zasad je dokazano neposredno uz samu lokaciju, nizvodno od lokacije ilegalnog odlagališta", rekla je.

'O kršu jako malo znamo'

Objasnila je i zašto rezultate treba promatrati u kontekstu specifičnosti krškog područja te zašto se na temelju uzoraka s nekoliko lokacija ne može jednostavno zaključivati o cijelom sustavu.

"Vidimo to i samo na ovom primjeru gdje neposredno uz samu lokaciju imamo tri bušotine za uzorkovanje podzemne vode gdje imaju potpuno različite rezultate. Vidimo i na tako malom prostoru kako su to složeni odnosi gdje u tih nekoliko stotina metara razlike imamo potpuno različitu situaciju.

Kaže se za krš i u svjetskom kontekstu da o njemu jako malo znamo. Znamo kako je osjetljiv, ali ne znamo kako on zapravo funkcionira i često se istraživanje krša, tipa i speleologija, uspoređuje s istraživanjem svemira.

Zato što i lokalno, ali i regionalno, cijeli kompleks krški ličkog polja u kojem se nalazi Gospić, mi nemamo uvid u sve podzemne tokove. Hidrogeolozi rade sustavna istraživanja. Ubace trasere u neku poznatu lokaciju, izvor ili u špilju ili gdje se ima vodotok. I onda se na nekim očekivanim lokacijama uzorkuje voda i gledamo je li se taj traser pojavio.

Tako je dokazana veza između podzemnih voda Like i Gacke. Kada gledate površinu, to nije kao Sava, Dunav i Drava. Lika i Gacka nisu povezane, povezane su podzemljem.

Tamo gdje speleolog može ući, u taj dio krša, radi nacrt, jednako je kao kada netko na površini kartira prostor, tako speleolozi kartiraju podzemlje. To je veliki plus jer u tim dijelovima sustava znamo kako oni izgledaju, u kojem smjeru otječe voda itd., no to je jako mali dio cijelog sustava.

Velik dio krškog sustava čine pukotine i toliko sitne frakture u toj stijeni kroz koje se procjeđuje voda koje mi jednostavno ne možemo kartirati.

Puno je nepoznanica, zato se to zove siva kutija – znamo gdje je ulaz, gdje je izlaz, ali ne i što se događa u njemu. Kao da imate izvor rijeke Save i ušće rijeke Save, ali nemate pojma gdje ona između odlazi", rekla je Rossi.

O varaždinskim nalazima: Poplava je kritični trenutak

Govoreći o nalazima iz Varaždina, Rossi je upozorila na dodatni rizik u slučaju većih oborina i poplava. Vještačenje okoliša na lokaciji bivše tvornice Mundus pokazalo je prisutnost patogenih bakterija, kao i opasne koncentracije teških metala, među kojima bakra, cinka i olova, uz visoke udjele mikroplastike.

"Svaka lokacija ima svoje izazove i nekako se u toj nesreći posložilo da je ta nesreća upravo time i veća što imamo jednu poznatu lokaciju u krškom sustavu što je priča za sebe, a ovaj je u naplavnoj ravni rijeke Drave što je otegotna okolnost.

Samim vještačenjem Geotehničkog fakulteta utvrđeno je da zapravo je utjecaj lokalan ukoliko ne dođe do poplave. I to je taj kritični trenutak u kojem možemo nešto kontrolirati, osim kad dođe poplava gdje više ne možemo sanirati niti pratiti same posljedice jer to je otvoreni vodonosnik, što znači da sve ono što pada na površinu, kiša se slijeva prema rijeci Dravi, a kad dođe poplava, izlije se iz korita rijeke i poplava sa sobom odnese sve ono što se nalazi na odlagalištu pa tako i potencijalne opasnosti koje su detektirane nalazom Geotehničkog fakulteta", rekla je.

'Ako izvor onečišćenja ne bude saniran u potpunosti, nitko ne garantira da podzemna voda neće biti onečišćena'

Rossi je govorila i o tome što najnoviji nalazi iz Gospića i Varaždina govore o mogućem utjecaju otpada i čestica na pitku vodu.

"Pitka voda je sustav koji nije povezan s otvorenim vodonosnicima ili direktnom lokacijom, primjerice, u Gospiću. I to zaista jest tako, pogotovo u kršu.

I upravo vodoopskrbni sustav u Lici i u podvelebitskom primorju je hidrotehnički sustav, dakle tu se tunelima i cijevima zahvaća voda na određenim lokacijama. Nalazi koji upućuju da je voda u tim područjima dobra za uporabu, ispravna za piće – ja im i vjerujem jer su to odvojeni sustavi.

No, ako taj izvor onečišćenja ne bude saniran u potpunosti, nitko ne garantira da upravo ta podzemna voda neće biti onečišćena. Što dulje to sve stoji, veća je i mogućnost. U vještačenju je navedeno da najbliži vodozahvat nema takvih ekotoksina", kazala je Rossi.

'U kršu je onečišćenje gotovo pa nemoguće očistiti'

Na pitanje kako se uopće čiste podzemne vode kada se utvrdi njihova onečišćenost, Rossi je naglasila koliko je to posebno složeno u krškim područjima.

"Što se tiče krša, ja bih rekla da je to gotovo pa nemoguće. Jedino što možemo napraviti je hitno sanirati ono što smo utvrdili da je najveći onečišćivač, a to su ilegalna odlagališta opasnog otpada. Pogotovo što se tiče mikroplastike i vječnih kemikalija. Tu smo nemoćni.

Kao što smo rekli, čovjek ne može ući fizički u taj vodonosnik, može u špilje i jame, ali to je manji dio. Mikroplastika u krškim vodonosnicima je jako nova tema. Ima na svijetu dosad objavljena samo 22 znanstvena rada o tome koliko ima mikroplastike u određenim dijelovima krškog podzemlja. Zapravo smo i dalje u neznanju.

S obzirom na prirodu krša možemo sanirati ono što onečišćuje tu podzemnu vodu", kazala je Rossi.

'Obje lokacije treba što prije sanirati'

Na kraju je govorila o tome kako bi trebalo odrediti prioritete kada je riječ o sanaciji dviju lokacija, s obzirom na razlike između krškog područja kod Gospića i područja uz Dravu kod Varaždina.

"Iz glave ću jednu prioritizaciju. Jer nije da imamo neke ustaljene procedure za ovakve događaje. S obzirom da se u oba slučaja radi o neposrednoj ugroženosti vodenih okoliša, ekotoksini se i nazivaju toksini koje nalazimo u vodenim okolišima, tu bi išli na prioritizaciju po tome koliko je otpada i koja je vrsta tog otpada.

S druge strane, u Gospiću imamo opasni otpad, dok u Varaždinu u nekim uzorcima uzetim s odlagališta možemo reći da se radi o opasnom otpadu, u nekima ne. Količina samog otpada može biti razlog prioritizacije.

Ja bih presudila prema količini i prema tome da se u Gospiću nalazi opasan otpad i već je u bušotinama za uzorkovanje evidentirano zagađenje podzemne vode. Ali ako je moguće, to je vrlo mala razlika u nekim minimalnim postocima, obje lokacije moraju biti što hitnije sanirane", rekla je Rossi.