Štern o mogućem skoku cijena plina: "Neće biti lagano. Nestašice nema, ali..."

Međunarodna agencija za energiju upozorava na najniže europske zalihe plina od 2013. godine. Povjerenik za energiju Jørgensen ne očekuje neke značajnije probleme, ali postoji strah od mogućegutjecaja na budžete građana. Koliko je situacija ozbiljna?

"Ne mogu unaprijed govoriti o nekom crnom scenariju, ali da neće biti lagano, to je činjenica. Skladišta se ne pune onim tempom kao ranije, jer je, kao što smo prije čuli iz ovih izlaganja, većina plina koji dolazi u Europu je porijeklom LNG. LNG je skuplji od prirodnog plina. Prema tome, to pitanje skladištenja skupog plina, koji nije prirodni plin nego je iz LNG-a, je ono što je prouzročilo da se te količine ne dobivaju onoliko koliko je trebalo i da im cijena bude viša. Tako da to možemo očekivati tijekom cijele zime. LNG je uvijek bio skuplji i bit će, a sad možda čak i bude promjena u određenom dijelu američke politike prema izvozu LNG-a. Možemo jedino čekati i vidjeti što će se dogoditi nakon ovih promjena na političkoj karti Amerike", rekao je Davor Štern.

Što je realnije po vama: nekakva nestašica ili je vjerojatniji udar na džepove ili rast cijena?

"Jedno je vezano uz drugo. Nestašice neće biti, ali će cijene biti više. I to je udar na džepove svih koji koriste plin za bilo kakvu svrhu. Mi smo se dosta uzdali u to da bi alternativna energija mogla preuzeti ulogu plina u snabdijevanju energijom. To se malo ostvaruje, odnosno puno je planova, malo realiziranih. A osim toga, to što je to prepušteno pojedincima, firmama koje nemaju uvijek iste interese kao i država, tu je jedan od uzroka problema da se to kod nas slabo realizira. Pročitao sam da je Urugvaj dostigao samodostatnost po proizvodnji energije. To je ono čemu bi Hrvatska trebala težiti. S onim izvorima energije, pogotovo zelene energije, kojima bismo mogli raspolagati, mogli bismo imati mogućnost da s domaćom proizvodnjom, sa skladištima, s LNG terminalom i s vlastitim izvorima obnovljivih energija, postanemo energetski neutralni, a to je ono čemu svaka država treba težiti."

A zašto se to po vama ne događa?

"To se ne događa radi neorganiziranosti sustava, radi prevelikih apetita investitora koji su zahvatili ogromne količine zemlje i gradili bi, ali ne bi ulagali u transmisiju. Nama najveći dio, konkretno sunčanih i pogona za proizvodnju električne energije, su na obali, a veze prema kontinentu i dalje su onakve kakve su bile prije 70-ak godina. Država je trebala biti ta, a još uvijek može biti, koja će prisiliti investitore da ulažu u taj dio koji njima nije toliko bitan. Za to postoje mehanizmi. Općenito bi u energiji država trebala imati, ako ne monopol, onda stratešku snagu da u svakom projektu sudjeluje i da može biti ta koja će određivati gdje će biti, kako će biti i po kojoj cijeni. Mi smo tu malo zanemarili ulogu države u napadu kapitalizma, sve je otvoreno, svi mogu sve. Država je jako bitna i energetski etatizam, mislim da će se ponovno morati vrlo brzo vratiti u svakodnevni život."

Koliko su onda realne one teze koje često slušamo o tome da je Hrvatska energetsko čvorište srednje Europe?

"U određenim momentima je, ali mi volimo malo preuveličavati stvari. Mi bismo mogli biti čvorište. Što se tiče LNG-a, postali smo neka vrsta čvorišta, međutim još uvijek imamo ograničene kapacitete i već imamo poznate kupce. Što se tiče električne energije, treba velika ulaganja u prijenosnu mrežu elektrike preko cijele Hrvatske i na bliži dio regije. A u nafti imamo JANAF, koji je vrlo bitan, međutim to sad ovisi opet o budućnosti što će biti s NIS-om, kako će se američka politika odnositi prema vlasništvu Rusije u NIS-u, hoće li će MOL biti kupac NIS-a, hoće li će MOL pokušati preskočiti JANAF izgradnjom novog cjevovoda direktno od Mađarske do NIS-a, preko čega bi mogao opet voziti rusku naftu u budućnosti kad dođe do prekida rata. Previše toga je otvoreno, ali mislim da treba biti vrlo budan i pratiti trendove, u mogućnosti da se svaki pravac mijenja. Nažalost, mijenjanje nije zdravo u jednoj ekonomiji, ali u ovim vremenima koja su jako nesigurna i nepredvidiva, to je jedna stvar koju ćemo morati prihvatiti kao nužno zlo."

Koliko se više cijene plina mogu u konačnici onda preliti na cijene ostalih energenata, primjerice struje, kada govorimo o nekom našem kontekstu?

"Na svu sreću, mi nemamo toliko termoelektrana na plin. Izgleda da će biti dobra hidrološka godina, imamo HEP, a on ima velike kapacitete u proizvodnji struje iz obnovljivih izvora, iz hidrocentrala. Ovisimo i još uvijek velikim dijelom o uvozu, a tu će biti problem hoće li će biti viškova struje u ostalim državama Europske unije koje su nama najbliže i koje bi nam mogli te viškove prodavati, doduše po visokoj cijeni."

Jučer je Mostov Zvonimir Troskot iznio ideju da se gradi termoelektrana na plin u Rijeci. Koliko je to, po vama, dobar potez?

"Mi imamo dosta dobro uređen sustav, međutim svakako bi trebalo razmisliti o još novim, boljim, efikasnijim termoelektranama na plin. Teško je to planirati kad je do prije nekoliko godina plin nazivan prljavom energijom, a i još uvijek Europa cijelo vrijeme razmišlja o tome da ukine određene vrste energenata administrativnim odlukama iz Bruxellesa. Nisu dobro usklađene s potrebama određenih zemalja za energijom."

Koliko je Europa još uvijek energetski ranjiva, koliko smo se uspjeli odmaknuti od ruskog plina?

"Europa je neujednačeno ranjiva. Tu ne možemo govoriti o jednoj strategiji, općoj strategiji Europske unije. Vidite da se ruski LNG uvozi u južne države, u mediteranske države, u Europi, na Krk on ne dolazi. Istovremeno te zemlje, govorim o Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Francuskoj, imaju direktno cjevovode spojene na Libiju i Alžir, odakle dobivaju velike količine jeftinijeg prirodnog plina. Vidimo što se događa u Njemačkoj s njihovom industrijom. Jedan veliki razlog tome što se događa je što Njemačka osiromašuje i industrija propada. Osim toga što su malo tehnološki zaostali u odnosu na Kinu, je skupa energija i nedostatak jeftine energije, koja je rak rana sjevernog razvijenijeg industrijskog dijela Europske unije."

Ako cijene na tržištu energenata nastave i dalje rasti, koliko vremena mora proći da to krajnji korisnici osjete? Koliko je brz taj udar?

"Ovisi kako su sklopljeni ugovori. Nemam uvid u te dugoročne ugovore po takozvanim fiksnim cijenama. Nije samo HEP taj veliki uvoznik, imamo i ostale firme, kao što je PPD, i ostale firme koje se bave uvozom plina, konkretno. Kada će njima narasti cijena, kako će država reagirati... Država je do sada vrlo socijalno djelovala u smislu očuvanja cijena na onom nivou na kojem su bile prije. Međutim, za sve postoje i granice, jer pitanje je do kad će Ministarstvo financija i proračun moći braniti te cijene i davati subvencije potrošačima. Nije korektno te linearno subvencije raspoređivati, jer ima firmi koje su se jednostavno malo ulijenile. Imamo jeftinu energiju, država nam jamči, pa ne idu za dubinskim promjenama u smislu svoje potrebe za energijom, za razliku od drugih kompanija koje su jako svjesne i savjesne i to rade bez obzira na to da dobivaju državne subvencije. Subvencija treba biti pomoć najslabijima, a i to samo ako ima smisla."

Što bi se po vama moralo dogoditi da se cijene energenata vrate u normalu? Je li otvaranje Hormuškog tjesnaca jedina stvar koja je u ovom trenutku potrebna svijetu da malo odahne po ovom pitanju?

"Mislim da je za Europu važnije ukrajinsko-ruski rat nego Hormuški tjesnac. Roba iz Hormuškog tjesnaca je i prirodno usmjerena prema jugoistočnoj Aziji, koja je veliki potrošač energije, dosta jaka industrija. A ovo što se događa s Europom, vidite kad je sad Trump najavio da bi Rusija trebala uspostaviti ponovo plin prema Europi, onda je prvo Rusija rekla ne, a onda je i Ukrajina je rekla ne. Zato jer je malo nelogično da se plin provozi iz jedne zemlje kroz drugu zemlju, a te dvije zemlje su u ratu. Ako se uspije zaustaviti taj sukob na rubu Europe, mislim da će to biti najvažnije za uspostavu normalne energetike za Europsku uniju."