Čak 99,999 posto rezervi zlata nalazi se na jednom mjestu, čovjeku potpuno nedostupno

Novo istraživanje geokemičara sa Sveučilišta u Göttingenu otkrilo je da materijal iz Zemljine jezgre ipak povremeno pronalazi put prema površini. Rezultati, objavljeni u časopisu Nature, mogli bi promijeniti dosadašnje shvaćanje o tome koliko su jezgra i plašt međusobno povezani.

Zašto je većina zlata završila u Zemljinoj jezgri?

Prije više od 4,5 milijardi godina Zemlja je bila rastaljena kugla. Tijekom njezina hlađenja najteži elementi, poput zlata, platine i rutenija, potonuli su prema središtu planeta u procesu poznatom kao diferencijacija, piše Faruk Međedović za N1 BiH.

Zbog toga se danas gotovo sve zalihe zlata nalaze u Zemljinoj jezgri, oko 3.000 kilometara ispod površine. Zlato koje se danas iskapa u rudnicima predstavlja tek neznatan dio ukupne količine koju naš planet sadrži.

Istraživanje nije otkrilo zlato, nego njegov "kemijski trag"

Znanstvenici nisu pronašli zlato u lavi na Havajima. Umjesto toga, analizirali su bazaltne stijene i otkrili neobičan izotopski sastav metala rutenija, poznatog kao rutenij-100.

Taj izotopski "potpis" razlikuje se između Zemljine jezgre i plašta te istraživačima služi kao svojevrsni kemijski otisak prsta koji otkriva odakle potječe materijal.

U uzorcima lave s Havaja pronađene su vrijednosti koje upućuju na to da dio materijala dolazi iz područja uz samu granicu između jezgre i plašta. Dodatnu potvrdu pružile su i anomalije u izotopima volframa, još jednog elementa povezanog s dubokim dijelovima Zemlje.

Zašto baš Havaji?

Havajski vulkani nastaju iz takozvanog plaštnog perjanika – golemog stupa vruće stijene koji se uzdiže iz dubine Zemlje.

Zbog toga su Havaji idealno mjesto za proučavanje materijala koji bi mogao potjecati iz neposredne blizine jezgre, bez značajnog miješanja s plićim slojevima stijena.

Kako materijal iz jezgre dolazi do površine?

Istraživači su razmotrili dva moguća objašnjenja.

Prva mogućnost bila je da se mala količina metala iz jezgre izravno miješa s plaštem. Međutim, taj bi scenarij podrazumijevao i povećane koncentracije zlata i platine u vulkanskim stijenama, što nije zabilježeno.

Drugo objašnjenje, koje se bolje podudara s rezultatima istraživanja, pretpostavlja da se tijekom postupnog hlađenja jezgre stvaraju tanki slojevi metalnih oksida bogatih elementima poput rutenija i volframa, ali ne i zlatom. Upravo bi taj materijal mogao završiti u plaštnim perjanicima i naposljetku dospjeti na površinu kroz vulkansku aktivnost.

Što ovo otkriće znači?

Autori istraživanja ističu da rezultati ne znače kako su pronađena nova nalazišta zlata niti da bi se ono moglo eksploatirati.

Naprotiv, količine materijala iz jezgre koje dospiju do površine iznimno su male, a zlato u analiziranim stijenama nije pronađeno u mjerljivim koncentracijama.

Ono što je važno jest činjenica da Zemljina jezgra očito nije potpuno izolirana, kako se desetljećima smatralo. Čini se da između jezgre i plašta ipak postoji vrlo spora razmjena materijala koja traje milijunima godina.

Sljedeći korak istraživanja

Znanstvenici sada žele utvrditi pojavljuje li se isti kemijski potpis i u drugim dijelovima svijeta gdje postoje duboki plaštni perjanici, primjerice ispod istočne Afrike.

Ako se isti obrasci potvrde i na drugim lokacijama, to bi moglo značajno unaprijediti razumijevanje načina na koji unutrašnjost Zemlje funkcionira i kako se materijal kreće kroz njezine najdublje slojeve.

Iako novo istraživanje neće dovesti do otkrića novih rudnika zlata, ono pruža vrijedan uvid u procese koji oblikuju naš planet već više od četiri i pol milijarde godina.