Evolucija pod vatrom: Koliko je snažna iranska "osovina otpora" nakon rata?

Memorandum o razumijevanju (MOU) koji su potpisali Sjedinjene Američke Države i Iran zaustavio je više od tri mjeseca izravnog ratovanja. Sporazum, koji uključuje ukidanje američke pomorske blokade i uspostavu fonda za obnovu Irana vrijednog 300 milijardi dolara, temeljito je promijenio geopolitičku sliku regije, piše Al Jazeera.

Prema analizi Centra za studije Al Jazeere (AJCS), sporazum predstavlja strateški neuspjeh Washingtona u ostvarenju prvotnih ratnih ciljeva jer je praktično odustao od promjene režima u Iranu. Istodobno, okvir sporazuma mogao bi označiti kraj izraelskih ambicija za neupitnom regionalnom dominacijom, budući da su SAD implicitno priznale Iran kao legitimnu regionalnu silu.

Velik test za "osovinu otpora"

Rat je ujedno bio ozbiljan test za iransku "osovinu otpora", mrežu savezničkih skupina koja uključuje libanonski Hezbolah, jemenske Hutije i proiranske oružane skupine u Iraku.

Nakon završetka sukoba, stručnjaci pokušavaju odgovoriti na ključno pitanje: je li iranski sustav odvraćanja trajno oslabljen ili se transformira u fleksibilniju i otporniju mrežu?

Manje oslanjanja na saveznike

Desetljećima se Iran oslanjao na svoje regionalne saveznike u okviru doktrine "prednje obrane", čiji je cilj bio držati sukobe podalje od iranskog teritorija.

No tijekom američko-izraelskog rata, unatoč tome što su iranski teritorij i vojna infrastruktura bili izravno ugroženi, Teheran se uglavnom oslanjao na vlastite projektile, bespilotne letjelice i kontrolu Hormuškog tjesnaca, umjesto da u potpunosti aktivira svoje saveznike.

Neke skupine, posebno Hutiji, djelovale su vrlo oprezno i nisu otvorile nove bojišnice iako su to mogle učiniti.

Slabljenje ili prilagodba?

Profesor bliskoistočne politike na Sveučilištu Georgetown Nader Hashemi smatra da je rat razotkrio slabosti iranske regionalne strategije.

"Osovina je danas najslabija od svog nastanka", ocijenio je Hashemi, dodajući da je tijekom rata zaštita iranske nacionalne sigurnosti postala važnija od zaštite Hezbollaha, što je značajno oslabilo koncept prednje obrane.

S druge strane, Negar Mortazavi, viša suradnica Centra za međunarodnu politiku, smatra da doktrina nije propala nego se prilagodila.

"Rat je pokazao njezina ograničenja, ali je ubrzao prijelaz prema odvraćanju koje se temelji na obrani vlastitog teritorija", rekla je.

Prema njezinu mišljenju, dugometni projektili, relativno jeftini dronovi i kontrola Hormuškog tjesnaca postali su novi stupovi iranske obrambene strategije.

Nova logika odvraćanja

Ranije je Iran odvraćao protivnike mogućnošću otvaranja bojišnica u Libanonu, Iraku, Jemenu i drugdje. Međutim, spremnost Izraela da vodi rat na više frontova istaknula je ograničenja tih savezničkih snaga.

Istodobno je Iran pokazao da može izravno odgovoriti vlastitim oružanim sposobnostima, čime je, prema nekim analitičarima, obnovio odvraćanje u drukčijem obliku.

Palestinski novinar i istraživač Ahmed al-Komi, koji djeluje iz Teherana, smatra da saveznička mreža i dalje ostaje ključni element iranske strategije.

"Bila je ispravna odluka ostati uz saveznike", rekao je, istaknuvši da ih Teheran i dalje smatra prvom linijom obrane od američke i izraelske prisutnosti.

Obnova nakon rata

Sljedeći veliki izazov bit će obnova.

Sporazum predviđa odmrzavanje dijela iranske imovine i stvaranje međunarodnog fonda za obnovu, no ostaje otvoreno pitanje hoće li Teheran sredstva usmjeriti prema obnovi zemlje ili obnovi svojih savezničkih skupina.

Hashemi smatra da će prioritet imati:

• obnova obrambenih sposobnosti Irana
• razvoj raketnog i programa bespilotnih letjelica
• jačanje Islamske revolucionarne garde
• obnova regionalnih savezništava.

Tek ako ostane dovoljno sredstava, dio će biti usmjeren prema građanima, dok će pomoć saveznicima ovisiti o stanju iranskog gospodarstva.

Mortazavi vjeruje da će Iran pokušati istodobno stabilizirati gospodarstvo i obnoviti vojno odvraćanje.

Decentraliziranija mreža

Rat je pokazao da svaka članica "osovine otpora" djeluje prema vlastitim interesima.

• Hezbolah se suočava s političkim izazovima u Libanonu.
• Iračke skupine djeluju unutar državnih institucija i često daju prednost stabilnosti.
• Hutiji i dalje vode vlastite račune u Jemenu.

Prema Ahmedu al-Komiju, upravo je veća samostalnost savezničkih skupina dio nove strategije.

"Iran će u idućem razdoblju jačati odnose sa saveznicima, ali uz očuvanje njihove operativne neovisnosti", rekao je.

Mortazavi smatra da će mreža postati manja, decentraliziranija i tehnološki naprednija, s većim naglaskom na:

• kibernetičko ratovanje
• obavještajne operacije
• precizne projektile
• asimetrično ratovanje,

umjesto na velike konvencionalne oružane formacije.

Što slijedi?

Iako je mreža pretrpjela ozbiljne udarce, većina analitičara smatra da neće nestati.

Iran će, procjenjuju, nastaviti obnavljati svoje regionalne saveznike jer mu oni osiguravaju politički utjecaj i dodatne mogućnosti odvraćanja.

"Iran će biti spremniji za sljedeći rat", upozorava al-Komi, dodajući da će Teheran nastaviti podupirati savezničke pokrete i otvorenim i prikrivenim kanalima.

Kako zaključuje Mortazavi, Bliski istok ulazi u razdoblje kontroliranog nadmetanja u kojem će iranski saveznici ostati važan dio šire strategije odvraćanja, iako u drukčijem, fleksibilnijem i decentraliziranijem obliku.