Rick Santorum za N1: Republikanci bi mogli izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom, možda čak i nad Senatom

Američki međuizbori tema su o kojoj ćemo ovih dana puno razgovarati. Povijesno gledano, ti se izbori smatraju referendumom o aktualnoj administraciji. Uz aktualne gospodarske pokazatelje i izuzetno polariziranu političku klimu, kako procjenjujete položaj Republikanske stranke uoči utorka?

Kako ste i rekli, ovi su izbori referendum o aktualnoj administraciji. Općenito gledano, Amerikanci nikad nisu naklonjeni aktualnoj administraciji. Nju okrivljuju za sve što je loše i priznaju joj vrlo malo zasluga za ono što je dobro. U posljednje je dvije godine u SAD-u ostvaren velik napredak. Primjerice, pitanje imigracije, koje je možda bilo glavna tema predsjedničkih izbora 2024. godine, u osnovi je riješeno. Granica je zatvorena.

Provodi se snažna politika deportacije kriminalaca i drugih osoba. Zapravo, kritike se sada odnose na to da se deportira previše ljudi. Dakle, glasate za nešto, a zatim počnete prigovarati zbog problema koji prije toga uopće nije bio smatran problemom. Glavni su problem bili milijuni ljudi koji su nelegalno ulazili u našu zemlju. Sada kada je taj problem riješen, počinje se prigovarati zbog prestrogog provođenja zakona. Ali to ide u rok službe kada ste na vlasti. Na gospodarstvo je pak dramatično utjecao rat u Iranu.

Svjedočimo visokim cijenama goriva, posebno dizelskog goriva, što je teško pogodilo ruralna područja i poljoprivredne krajeve. To se vidi i u anketama. U mnogim tradicionalno konzervativnim, odnosno republikanskim dijelovima zemlje, u kojima ljudi žive od poljoprivrede, republikanci imaju poteškoća zbog visokih cijena. Stoga mislim da će republikanci izgubiti mjesta u Zastupničkom domu i u Senatu. Vjerojatno će izgubiti kontrolu nad Zastupničkim domom, možda čak i nad Senatom. Bit će tijesno.

Već ste istaknuli da birači obično na ovim izborima izražavaju nezadovoljstvo jer je riječ o svojevrsnom referendumu o aktualnoj administraciji. No postoji li nešto suštinski drukčije u vezi s biračkim tijelom 2026. godine?

Postoje dva doista nepredvidiva čimbenika. Prvo: činjenica koliko su mnogi demokratski kandidati postali ekstremni. Da su demokrati kandidirali tradicionalne lijeve, odnosno lijevocentrističke kandidate, što je uobičajeno za Demokratsku stranku, koja je svakako stranka ljevice, situacija bi bila drukčija. No oni kandidiraju tvrdokorne, predane socijaliste.

Govorimo o ljudima koji čak žele transformirati američku vlast, promijeniti neke od ustavnih jamstava koja imamo i pretvoriti zemlju u mnogo tvrđe socijalističko društvo. Ti su kandidati u vrlo važnim utrkama za Senat i Zastupnički dom. Pogledate li i današnje vodstvo Demokratske stranke, vidjet ćete da i ono pjeva istu pjesmu. Zagovara taj tvrđi pristup, veću državnu kontrolu nad svime i svojevrsnu hegemoniju koja dolazi s tvrdokornim socijalizmom, što je doista prestrašilo mnoge republikance. Ne vjerujem da bismo uopće govorili o tijesnim izborima da mnogi njihovi kandidati nisu toliko otišli u krajnost.

Još ne znamo kako će se to odraziti na rezultate. Ako ti kandidati izgube, republikanci će imati relativno dobru izbornu večer. Mislim da će izgubiti određen broj mjesta, ali ne toliko koliko se očekuje. Ako svi ti kandidati pobijede, to će značiti veliku promjenu za Demokratsku stranku i cijelu zemlju jer će ti ljudi preuzeti kontrolu nad Demokratskom strankom u Washingtonu. Mislim da ćemo tada svjedočiti čak i mnogo konfliktnijem političkom okruženju u Washingtonu.

Republikanska stranka danas obuhvaća širok spektar političkih glasova, od tradicionalnih konzervativaca do donekle populističkog krila. Bez obzira na to hoće li republikanci u utorak zadržati ili izgubiti većinu, što će nam rezultati ovih izbora reći o trenutačnom identitetu Republikanske stranke i njezinu budućem smjeru, možda i o budućnosti bez Trumpa?

Budućnost će svakako biti bez Donalda Trumpa. On se više neće moći kandidirati zbog ograničenja od dva mandata. Dakle, to je jasno kao dan. Ali vaše je pitanje potpuno na mjestu, posrijedi je veliko pitanje. Ako republikanci doista budu imali lošu izbornu večer i ne izgube samo Zastupnički dom nego i Senat, a možda i velik broj senatorskih mjesta, uslijedit će puno međusobnih optuživanja.

U Republikanskoj stranci doći će do ozbiljnih podjela. Trenutačno se čini da je J. D. Vance favorit za republikansku predsjedničku nominaciju. Mislim da bi to postalo vrlo upitno ako republikanci ostvare loš rezultat. Tomu je vjerojatno razlog i to što je Trump snažno gurao populističku stranu svoje političke agende, osobito kada je riječ o carinama, već spomenutoj imigraciji i drugim pitanjima koja nisu nužno tradicionalne republikanske ideje. Vidjet ćemo što će se dogoditi.

Ali što Trump i republikanci budu uspješniji na ovim izborima, to će se pokret MAGA više održati na okupu. Ne ostvare li dobar rezultat, uslijedit će mnogo međusobnih optuživanja i vidjet ćemo određene podjele.

Što vi osobno priželjkujete za Republikansku stranku? Kakvu biste budućnost željeli za nju?

Godine 2014. napisao sam knjigu pod naslovom „Blue Collar Conservatism“. Donald Trump ju je zapravo pročitao. Razgovarali smo o njoj kada sam je promovirao 2014. godine i rekao mi je da bi se netko trebao kandidirati za predsjednika na temelju tih ideja. Odgovorio sam: „Pa, da, razmišljam o tome.“ A on: „I ja.“ Tada mu nisam povjerovao, ali očito je to ozbiljno mislio.

Proveo je mnoge politike koje sam iznio još u vrijeme kada sam se 2012. kandidirao za predsjednika. Snažno podržavam ideju kombinacije konzervativizma i populizma. Ali konzervativizam mora biti temelj, ne može se sve svoditi samo na populizam. Ne može se jednostavno raditi ono što javnost želi. To vodi u kaos. Rekao bih da je Trump malo predaleko otišao u populizam jer je to jednostavno dio njegove naravi. No mislim da bi Republikanska stranka trebala ostati čvrsto utemeljena na svojim konzervativnim načelima, osobito kada je riječ o kulturnim vrijednostima, braku, obitelji, životu i svemu onome što je doista važno za zdravo i stabilno društvo.

Prije 20-ak godina napisao sam i knjigu „It Takes a Family“. Smatram da bi republikanci, kao dio svojeg populističkog pristupa, ali i svojih temeljnih načela, trebali biti mnogo više usmjereni na njegovanje i pružanje potpore obitelji u Americi. Mislim da je kombinacija tih dvaju pristupa pravi put. Samo mora biti utemeljena na onome što smatram tradicionalnim američkim konzervativnim načelima.

Za naše gledatelje u Europi američka vanjska politika od izuzetne je važnosti. Unutar Republikanske stranke vodi se dugotrajna i vrlo javna rasprava o opsegu američkog angažmana u inozemstvu, osobito kada je riječ o Ukrajini, NATO-u i globalnoj sigurnosti. Što očekujete, kako će rezultati ovih izbora utjecati na američku vanjsku politiku i njezine obveze prema europskim saveznicima tijekom sljedeće dvije godine?

Odlično pitanje! Znate, za nas koji smo tradicionalni konzervativci ovo je bilo pomalo zbunjujuće razdoblje: gledati kako se Trump prema Iranu ponaša na jedan, a prema Ukrajini na sasvim drukčiji način. Kada pogledate Iran, Rusiju, Kinu i Sjevernu Koreju, prilično je jasno da je taj savez čvrst i da se dodatno učvršćuje. Pa ipak, prema tim dvjema situacijama odnose se potpuno drukčije.

Mislim da je velik dio toga naprosto posljedica Trumpa i njegove osobnosti. Isto tako, mislim da Europljani, pa recimo to ovako: nisu njegovi obožavatelji. Europski čelnici nisu osobito naklonjeni predsjedniku Trumpu niti su pružali potporu njegovim naporima u Iranu, što je dodatno pogoršalo već lošu situaciju u pogledu rata u Ukrajini. Ponovno se vraćam onome što sam upravo rekao: moramo biti principijelni u našem pristupu za koji znamo da je dosad za Ameriku dobro funkcionirao. Istodobno to moramo kombinirati s populizmom kako bismo osigurali da svi budu uključeni u američki rast. Ista je stvar i u ovom pogledu. Moramo kombinirati populizam, jer Amerikanci ne vole ratove.

Ne vole biti uključeni u ratove. Iskreno, ne vole ni stranu pomoć ni išta što ima veze s onime što se zbiva izvan SAD-a, to je dio naše naravi. Nalazimo se s druge strane oceana i često mislimo da možemo bez drugih. To je vrlo snažan osjećaj među stanovništvom Amerike. Mislim da Trump pokušava uskladiti načelo snažne nacionalne sigurnosti, odnosno ideju mira kroz snagu, snažne vojske i aktivne vanjske politike, kako bi se osiguralo da svijet ne izmakne kontroli.

Kao jedina svjetska supersila imamo obvezu djelovati na taj način, a to je i u našem nacionalnom sigurnosnom interesu, s tom idejom da se Amerika može osloniti samo na sebe. Predsjednik možda pokušava pronaći ravnotežu tako što je vrlo angažiran u Iranu i u isti mah se nastoji povući iz Ukrajine. I, kao što sam već spomenuo, dio je problema u tome što njegovi odnosi s europskim čelnicima nisu dobri. Zbog toga mu je lakše povući se. Manje je riječ o načelima, a više o osobnim odnosima.

Kako se osjećate kada vidite što predsjednik Trump u posljednje vrijeme čini glede odnosa s Rusijom, kada je riječ o ruskom dizelu, ruskoj nafti i plinu? Smatrate li to nečim pozitivnim? I što mislite, kako birači gledaju na to?

Mislim da većina birača to ne smatra pozitivnim. Putin u SAD-u ne uživa osobito dobar ugled. Smatraju ga negativcem zbog načina na koji vodi rat. Smatraju ga agresorom u ovom ratu i čovjekom koji ne igra prema pravilima. Redovito napada civilne objekte i uzrokuje velik broj smrti i razaranja među civilnim stanovništvom.

Što se predsjednika tiče - svi razumiju što pokušava postići: sniziti cijene dizela. Ali, kao prvo, to nije uspjelo. Cijene se nisu snizile kao rezultat tog poteza. Mnogi od nas koji smo komentirali tu odluku upozoravali smo da neće uspjeti. Mislim da je time uvelike pokazao i određenu slabost, što za njega nije dobro.

Dakle, razumijem predsjednika, osoba je koja na stvari gleda vrlo transakcijski. Njega nužno ne pokreću čvrsta konzervativna uvjerenja. On je poslovni čovjek, pokušava sklapati dogovore. Mislio je da bi taj dogovor mogao biti pozitivan i da bi mogao utjecati na američku politiku. No pokazalo se da nije upalilo.

Možda da zaokružimo priču o predsjedniku Trumpu... Nakon svega rečenoga, mislite li da je na ovim izborima prednost ili teret za Republikansku stranku? Dominantna je figura američke politike, ali biste li rekli da se njegovo vrijeme primaknulo kraju?

Rekao bih da je i prednost i teret, kao i kad je riječ o bilo kome drugome... I dalje ima snažnu bazu potpore unutar Republikanske stranke. Problem s kojim su se republikanci susretali kada Trump nije bio na glasačkom listiću jest taj što se velikom broju njegovih pristaša on osobno sviđa, ali oni nisu nužno glasači Republikanske stranke. Zato često ne izlaze na izbore kada Trump osobno nije kandidat. Stoga se silno trudi potaknuti te ljude da izađu na birališta.

Problem s Trumpom, upravo je zato on i prednost i nedostatak, jest u tome što jednako uspješno mobilizira protivničku stranu da izađe na birališta kao što mobilizira republikance. Pogledate li na čemu demokrati temelje kampanju, vidjet ćete da se ona svodi na protivljenje Trumpu. Žele ove izbore pretvoriti u nacionalno pitanje. A republikanci ostvaruju dobre rezultate u nekim područjima koja su prilično demokratski orijentirana, poput Mainea, Michigana i Minnesote, upravo zato što ne vode nacionalnu kampanju, nego lokalnu kampanju.

Fokusiraju se na pitanja važna za pojedinu saveznu državu i na kandidate s kojima se suočavaju. Kada se uspješno odvojite od predsjednika i pokažete da ste kandidat koji je usredotočen na ljude u svojoj državi i pitanja koja su njima važna, imate dobre izglede za uspjeh. Kandidati koji su se postavili kao svojevrsni Trumpovi klonovi, koji poručuju da su uz Trumpa, da će učiniti sve što Trump kaže i da su njegovi ljudi, zapravo ne prolaze dobro na ovim izborima.

Zato u nekim od tih saveznih država koje su izrazito republikanske imamo kandidate koji se nisu uspjeli odvojiti od Trumpa. Oni preuzimaju sve negativne posljedice povezivanja s Trumpom, uz vrlo malo pozitivnih učinaka.

Kada smo prije osam godina razgovarali u Zagrebu, bili ste ovdje i bilo mi je zadovoljstvo razgovarati s vama, naglašavali ste kako je stvaranje zdravog gospodarskog okruženja od ključne važnosti za stabilnost i prosperitet SAD-a. Danas su troškovi života i inflacija među glavnim zabrinutostima američkih birača. Smatrate li da je Republikanska stranka u ovom izbornom ciklusu uspjela učinkovito prenijeti gospodarsku poruku koja može pridobiti birače iz radničke klase?

Rekao bih da je predsjednik veoma učinkovit komunikator, ali nije dovoljno usredotočen. Kao što vidite, njegovi skupovi traju sat i pol ili dva sata. Govori o nizu različitih tema. U predizbornoj kampanji biračima treba jasno prenijeti najviše tri ili četiri ključne poruke i pobrinuti se da razumiju oko čega se vrte cijeli izbori. No Trump nije dovoljno usredotočen.

Ima cijele popise tema i drži govore koji traju po više sati. Time se gubi jasna poruka. Zapravo, često guši vlastitu poruku. Predsjednik ima dobru poruku koju može prenijeti biračima. Pogledate li količinu ulaganja koja dolaze u ovu zemlju iz inozemstva, vidjet ćete da se tvrtke vraćaju u Ameriku i opet pokreću proizvodnju u novim pogonima na dosad nezabilježenoj razini. Ali, kao što rekoh, guši svoju poruku jer se ne usredotočuje na to i ne naglašava dovoljno tu činjenicu. Tu je i činjenica da su republikanci lani donijeli zakon kojim su znatno smanjeni porezi za umirovljenike i radničku klasu.

Uveli su i neoporezivanje napojnica. U SAD-u imamo gospodarstvo koje se temelji na napojnicama, svi dobivaju napojnice za usluge koje pružaju. Zato je odluka da se te napojnice ne oporezuju važna za velik broj radnika s nižim i srednjim primanjima. A ako pogledate stopu rasta BDP-a koja je jučer objavljena, iznosila je 3,4 % na godišnjoj razini, što je veoma snažan gospodarski rast. Dakle, mnogo je pozitivnih stvari. Nezaposlenost je i dalje na povijesno niskoj razini.

Mnogo je dobrih vijesti koje se mogu prenijeti biračima. Ali, kao i u slučaju rata u Iranu, predsjednik sam sebi guši poruku i ne uspijeva jasno definirati oko čega se zapravo vrte ovi izbori. Naprosto iznosi sve što mu padne na pamet i zato se vrlo malo toga doista uspije prenijeti biračima.

I pitanje za kraj... Kada se u srijedu ujutro probudite, koji bi bio najbolji, a koji najgori mogući scenarij, ne za Republikansku stranku, nego za SAD, iz vaše perspektive?

Republikanac sam i smatram da ono što demokrati trenutačno čine, odnosno njihovo svrstavanje uz radikalni socijalizam, nije dobro. To čak i ne bih nazvao europskim socijalizmom. Riječ je o socijalizmu koji je mnogo više pomaknut ulijevo, onaj kojem u mnogim slučajevima svjedočimo na ulicama Francuske i u drugim zemljama: taj militantni socijalizam. Mislim da to nije dobro za Ameriku. Ne mislim da je dobro dati takvim kandidatima u Demokratskoj stranci bilo kakav prostor da se razvijaju i dodatno učvršćuju svoju dominaciju unutar stranke.

Smatram da bi najbolje bilo da svi ti krajnje lijevi kandidati izgube. Mislim na one u Michiganu, Maineu, Minnesoti i Teksasu, gdje imamo ljude koji su doista izrazito lijevo orijentirani. Njihov bi poraz bio dobar za Demokratsku stranku i cijelu zemlju. Demokrati ne bi smjeli krenuti tim putem prema nečemu što smatram vrlo opasnim. Govorimo o prijedlozima poput ukidanja Senata SAD-a, dodavanja novih saveznih država i promjene izbornih zakona koje bi olakšale izborne prijevare. To su tipične stvari koje biste mogli vidjeti u Južnoj Americi kod nekih ljevičarskih diktatora. Takve stvari ne viđate u Americi.

Zato mislim da je njihov poraz doista važan. Neovisno o tome hoće li republikanci u sljedećih nekoliko godina zadržati kontrolu nad Zastupničkim domom i Senatom, situacija u Americi neće se toliko promijeniti. Prema onome što vidim, najbolji mogući scenarij bit će da republikanci jedva zadrže većinu u Senatu, a izgube Zastupnički dom. Moja je procjena da bi gubitak od 20 do 25 mjesta vjerojatno bio najbolji mogući ishod. Najgori ishod mogao bi biti potpuni izborni debakl. Slično je bilo posljednji put kad sam se kandidirao prije 20 godina dok sam bio senator.

Republikanci su izgubili 11 senatorskih mjesta. Bili su to izbori na polovici drugog mandata republikanskog predsjednika. To nije ništa neuobičajeno, bilo je to u mandatu Georgea W. Busha. Isto se dogodilo i tijekom drugog mandata Ronalda Reagana. Republikanci su izgubili velik broj mjesta u Senatu i šezdesetak mjesta u Zastupničkom domu. Dakle, nije neobično da izbori poput ovih budu vrlo loši za stranku koja je na vlasti. Ali mislim da bi za Ameriku bilo vrlo loše kada bi se time dodatno osnažila krajnja ljevica unutar Demokratske stranke.