Otvaranje Hormuškog tjesnaca nije donijelo jeftinije gorivo. Stručnjaci upozoravaju na novi problem

Iako je plovidba Hormuškim tjesnacem ponovno uspostavljena, cijene goriva ostaju vrlo visoke, a energetska kriza sve više opterećuje vozače, prijevoznike i poljoprivrednike diljem svijeta. Prema podacima američkog automobilskog udruženja AAA, prosječna cijena benzina u SAD-u dosegnula je 4,36 dolara po galonu, najvišu razinu za ovo doba godine. Cijena dizela također je blizu povijesnog rekorda zabilježenog prošlog mjeseca, unatoč hitnim mjerama koje su poduzele američke savezne države i europske zemlje.

Kriza koja je počela nestašicom nafte povezanom s ratom s Iranom prerasla je u mnogo širi problem. Iako je ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca ublažilo dio pritiska na opskrbu, prolazak tim područjem i dalje je opasan, što poskupljuje prijevoz nafte. U međuvremenu, ukrajinski napadi dronovima pogađaju ruske rafinerije, dok napadi hutista u Crvenom moru ometaju jednu od važnih svjetskih pomorskih trgovačkih ruta.

"Ratovi nisu završeni. Nema mira. Energetski sustav i dalje je pod pritiskom", rekao je Jan Stuart, globalni energetski strateg u tvrtki Piper Sandler, prenosi CNN.

Prijevoz nafte postao je višestruko skuplji

Koliko su sigurnosni rizici utjecali na troškove opskrbe pokazuje cijena najma najvećih tankera za prijevoz sirove nafte, poznatih kao VLCC. Prema podacima londonske istraživačke tvrtke Clarksons, najam takvog broda na ruti od Perzijskog zaljeva do Kine prošle je godine stajao oko 65.000 dolara dnevno. Neposredno prije početka rata s Iranom cijena je porasla na 230.000 dolara, dok danas doseže čak 1,6 milijuna dolara na dan.

"To je suludo", rekao je Tom Kloza, glavni savjetnik za energetiku u tvrtki Gulf Oil. "Ako posjedujete tanker, u sjajnoj ste poziciji – sve dok on iz rata izađe neoštećen", dodao je.

Ipak, plovidba ratnim područjem nosi ozbiljne rizike. Prema britanskoj organizaciji za pomorsku trgovinu United Kingdom Maritime Trade Operations, nekoliko trgovačkih brodova posljednjih je dana prijavilo udare projektila u Hormuškom tjesnacu, među njima najmanje dva tankera za prijevoz sirove nafte.

Dodatni trošak predstavljaju i naknade kojima brodarske kompanije pokušavaju privući pomorce na plovidbu opasnim područjima. Neki im prijevoznici za jedno putovanje nude i do 25.000 dolara, što može premašiti njihovu godišnju plaću, izvijestio je Wall Street Journal.

Istodobno su zbog povećanog rizika porasli troškovi osiguranja brodova i tereta. Prema pisanju tog lista, proizvođači nafte sada za povratno putovanje kroz Hormuški tjesnac izdvajaju između 30 i 40 milijuna dolara.

Kombinacija skupljeg najma tankera, viših naknada za posadu i osiguranja poskupljuje naftu za potrošače i poduzeća. Dok je prijevoz sirove nafte iz Perzijskog zaljeva nekoć stajao približno dva dolara po barelu, taj je trošak sada narastao na oko 33 dolara, prema Klozinim riječima.

"Izvozimo razumnu količinu sirove nafte, ali to stvara pogrešan dojam jer je trošak njezina izvoza nevjerojatno visok", rekao je.

Razlika između tržišne cijene i stvarnog troška

Visoki troškovi prijevoza objašnjavaju i zašto se cijene sirove nafte na financijskim tržištima razlikuju od iznosa koji kupci plaćaju za naftu dostupnu za neposrednu isporuku.

Cijena nafte Dated Brent, koja odražava vrijednost fizičke isporuke sirove nafte u kratkom roku, u četvrtak je iznosila 135,74 dolara po barelu, pokazuju podaci S&P Global Plattsa. To je znatno više od cijene terminskih ugovora za naftu Brent, koja se kreće oko 100 dolara po barelu, a približava se i povijesnom rekordu zabilježenom u travnju.

Skuplja fizička nafta postupno se odražava i na cijene koje vozači plaćaju na benzinskim postajama.

"Sjedinjene Države ne žive izolirano. Dio smo globalnog tržišta i plaćamo globalnu cijenu jer uvozimo benzin", rekao je Stuart.

Pritisak stvaraju i drugi sukobi

Na svjetsku energetsku opskrbu ne utječe samo rat između SAD-a i Irana, koji traje dulje nego što su mnogi očekivali, nego i drugi sukobi koji ugrožavaju proizvodnju i prijevoz energenata.

Napadi hutističkih pobunjenika u Jemenu, koje podupire Iran, dronovima i projektilima ometaju plovidbu kroz Bab el-Mandeb, još jedan važan pomorski prolaz za međunarodnu trgovinu. Istodobno, ukrajinski napadi dronovima sve više pogađaju ruske rafinerije.

Rusija je jedan od najvećih svjetskih izvoznika dizela, a zbog nestašica na domaćem tržištu ograničila je njegov izvoz. Kina je također uvela ograničenja izvoza goriva kako bi spriječila nestašice u vlastitoj zemlji.

Američke rafinerije zasad su među rijetkima koje još rade punim kapacitetom. No već proizvode maksimalne količine benzina, dizela i mlaznog goriva, a neke su počele smanjivati proizvodnju zbog redovitog održavanja koje se obično provodi u ovo doba godine.

Opskrbu bi dodatno mogao ugroziti uragan Isaias ako prekine proizvodnju ili ošteti rafinerije uz američku obalu Meksičkog zaljeva.

Svijet ostaje bez sigurnosnih zaliha

Velike zalihe energenata kojima je svijet raspolagao početkom godine ublažile su dosadašnje poremećaje i spriječile još snažniji rast cijena. Međutim, komercijalne i krizne rezerve posljednjih su mjeseci intenzivno trošene, pa je prostor za ublažavanje novih problema sve manji.

Smanjenje zaliha povećalo je i dodatni iznos koji kupci moraju platiti kako bi došli do nafte dostupne odmah.

"Raspolažemo vrlo, vrlo malim zalihama. Više nemamo sigurnosne rezerve", upozorio je Stuart.

Zbog toga cijene ostaju visoke, a rizici za energetsku opskrbu rastu čak i nakon što se promet kroz Hormuški tjesnac približio razinama prije rata.

"Morate završiti sva tri rata, a ne bi bilo loše ni da završe barem dva od ta tri", zaključio je Kloza.