TREBA POČETI ŠTO RANIJE
Koliko mjesečno štedjeti za pristojnu mirovinu? Detaljan izračun za osobe od 40, 45 ili 50 godina

Što ranije počnete štedjeti za mirovinu, manje ćete morati izdvajati svakog mjeseca, a izračuni pokazuju kolike su razlike između onih koji počnu s 40, 45 ili 50 godina.
Mnogi tek nakon odlaska u mirovinu shvate koliko se njihov životni standard može promijeniti kada redovitu plaću zamijeni znatno manji mjesečni prihod. Budući da mogućnosti prilagodbe troškova često nisu velike, o mirovini bi trebalo razmišljati mnogo prije nego što se približi 65. rođendan.
Iako je najbolje početi što ranije, za stvaranje dodatne mirovinske štednje nije prekasno ni u četrdesetima ili pedesetima. Ipak, što se kasnije krene sa štednjom i ulaganjem, to će mjesečne uplate morati biti veće.
Plaća od 1800 eura, a mirovina od 900 eura
Jedan od najvećih izazova za buduće umirovljenike bit će razlika između prihoda koje ostvaruju tijekom radnog vijeka i onih koje će imati nakon umirovljenja.
Buduća mirovina ovisi o visini plaće, godinama radnog staža, uplaćenim doprinosima i stanju mirovinskog sustava. U okvirnom izračunu pretpostavljeno je da će osoba koja danas zarađuje 1800 eura nakon 65. godine iz prvog i drugog mirovinskog stupa dobivati mirovinu od 900 eura, prema današnjoj vrijednosti novca, piše Zoran Korda za Tportal.
Za zadržavanje sadašnjeg životnog standarda toj bi osobi, dakle, nedostajalo još 900 eura mjesečno. Taj bi iznos trebala nadoknaditi kombinacijom dobrovoljne mirovinske štednje i dugoročnih ulaganja.
Drugi mirovinski stup važan je dio štednje
Zaposleni već izdvajaju za drugi mirovinski stup, u koji se uplaćuje pet posto bruto plaće. Taj se novac tijekom radnog vijeka ulaže i kapitalizira u obveznim mirovinskim fondovima.
Zato je važno redovito provjeravati stanje osobnog računa i pratiti kako se razvija štednja. Pritom treba voditi računa i o kategoriji fonda jer se strategija ulaganja razlikuje ovisno o tome koliko je vremena ostalo do umirovljenja.
Osobama koje do mirovine imaju još mnogo godina veći udio rizičnije imovine može dugoročno donijeti veće očekivane prinose, ali i izraženije oscilacije vrijednosti ulaganja. Kako se mirovina približava, sve je važnije sačuvati već akumulirani kapital.
Mirovinsku štednju zato ne treba prepustiti slučaju. Važno je pratiti stanje računa, naknade, ostvarene prinose i način na koji fond ulaže novac.
Treći stup donosi i državne poticaje
Dodatni način štednje je dobrovoljna mirovinska štednja, odnosno treći mirovinski stup. Za razliku od drugog stupa, u njega sami odlučujete koliko ćete novca uplaćivati i koliko često.
Jedna od njegovih prednosti su državni poticaji. Na uplaćena sredstva moguće je ostvariti poticaj od 15 posto, do propisanog godišnjeg maksimuma.
Treći stup može biti koristan dio dugoročnog mirovinskog plana, osobito ako se s redovitim uplatama počne dovoljno rano. Ipak, nije preporučljivo svu dugoročnu štednju usmjeriti samo u jedan oblik ulaganja. Za osiguravanje dodatnih prihoda u mirovini smisleno je kombinirati različite izvore.
ETF-ovi kao dodatni način ulaganja
Uz mirovinsku štednju moguće je postupno graditi i vlastiti investicijski portfelj, primjerice ulaganjem u različite ETF-ove.
Takav pristup omogućuje prilagodbu ulaganja osobnim ciljevima, vremenu koje je preostalo do mirovine i spremnosti na preuzimanje rizika. Jedna od čestih pogrešaka dugoročnih ulagača jest čekanje idealnog trenutka za početak ulaganja.
Mnogi smatraju da investiranje nema smisla ako na raspolaganju nemaju nekoliko tisuća ili desetaka tisuća eura. Međutim, kod dugoročnog ulaganja disciplina može biti važnija od početnog iznosa.
Čak i manje mjesečne uplate tijekom 20 ili 25 godina, zahvaljujući složenom prinosu, mogu prerasti u značajan kapital.
Jedan od najjednostavnijih načina za početak jest odrediti koliki će se dio mjesečnih prihoda redovito izdvajati za budućnost i tu uplatu tretirati kao svaki drugi mjesečni trošak.
Koliko trebaju štedjeti osobe od 40, 45 ili 50 godina?
Kako bi pokazali koliko je vrijeme važno za stvaranje mirovinske ušteđevine, autori izračuna napravili su okvirnu simulaciju za tri osobe koje danas imaju 40, 45 i 50 godina.
Pretpostavili su da te osobe dosad nisu aktivno izdvajale dodatni novac za mirovinu, da se žele umiroviti sa 65 godina te da nakon umirovljenja žele osigurati dodatnih 900 eura mjesečnih prihoda.
Izračun se temelji na nekoliko pretpostavki:
- današnja plaća iznosi 1800 eura
- očekivana mirovina iz prvog i drugog stupa iznosi 900 eura, prema današnjoj vrijednosti novca
- za zadržavanje željene razine prihoda potrebno je dodatnih 900 eura mjesečno
- trećina dodatne štednje ulaže se u treći mirovinski stup, a dvije trećine u kombinirani ETF portfelj
- pretpostavljeni nominalni godišnji prinos trećeg stupa iznosi pet posto, uz državne poticaje
- pretpostavljeni nominalni godišnji prinos ETF portfelja iznosi osam posto
- cilj je osigurati dodatnih 900 eura mjesečno od 65. do 90. godine života.
Budući da će novac za 15, 20 ili 25 godina vrijediti manje nego danas, izračun je prilagođen današnjoj vrijednosti eura, odnosno u obzir je uzeta inflacija.
Promatrana su dva scenarija: osnovni, u kojem prosječna inflacija iznosi dva posto, i konzervativni, s prosječnom inflacijom od tri posto.
U osnovnom scenariju, uz inflaciju od dva posto, za ostvarenje cilja trebalo bi do 65. godine prikupiti oko 157.100 eura kapitala.
Mjesečni iznosi koje bi trebalo izdvajati razlikuju se ovisno o dobi u kojoj se počinje štedjeti:
- Ako počnete s 40 godina, trebali biste izdvajati oko 261 euro mjesečno.
- Ako počnete s 45 godina, mjesečna uplata raste na oko 381 euro.
- Ako počnete s 50 godina, trebali biste izdvajati približno 588 eura mjesečno.
Brojke pokazuju koliko složeni prinos može utjecati na dugoročnu štednju. Osoba koja počne ulagati deset godina ranije ne mora svakog mjeseca izdvajati ni približno toliko novca kao netko tko s time čeka do 50. godine, piše Tportal.
Što ako inflacija bude viša?
Inflacija je jedan od najvećih izazova za dugoročnu štednju jer smanjuje kupovnu moć novca.
Ako prosječna inflacija tijekom razdoblja štednje bude tri umjesto dva posto, za održavanje jednake stvarne razine prihoda u mirovini bit će potreban veći kapital. U konzervativnom scenariju taj iznos raste na približno 173.800 eura.
Zbog toga rastu i potrebne mjesečne uplate. Četrdesetogodišnjak bi u tom slučaju trebao izdvajati oko 336 eura mjesečno, dok bi osoba koja počne štedjeti tek s 50 godina morala izdvajati više od 700 eura.
Mirovina se ne planira tek pred kraj radnog vijeka
Važno je naglasiti da simulacija nije prognoza budućih prinosa niti jamstvo da će ulaganja ostvariti navedene rezultate. Prinosi na tržištu kapitala mogu znatno varirati, a stvarna mirovina može biti viša ili niža od pretpostavljenih 900 eura.
Ipak, osnovna je poruka da vrijeme ima ključnu ulogu u planiranju mirovine.
Osobi koja ima 40 godina mjesečna uplata od 261 euro može se činiti velikim izdatkom. No netko tko je deset godina stariji za ostvarenje istog cilja morao bi izdvajati gotovo 600 eura mjesečno.
Zato s planiranjem mirovine ne bi trebalo čekati posljednje godine radnog vijeka. Prednost imaju oni koji počnu dovoljno rano, redovito ulažu i raspoređuju štednju na različite oblike ulaganja. Nije, dakle, presudno samo koliko zarađujete, nego i koliko dugo vaš novac radi za vas.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare