Zašto se Saudijska Arabija vratila ratu u Jemenu?

Međutim, početkom listopada snage vlade koju podupire Saudijska Arabija počele su vraćati kontrolu nad dijelom izgubljenog teritorija, dok je Saudijska Arabija pokrenula žestoke zračne napade na položaje Ansar Alaha. Francuska, Pakistan i Sjedinjene Države poslali su vojno osoblje kako bi pomogli Saudijskoj Arabiji u suprotstavljanju ofenzivi pokreta, piše Responsible Statecraft, portal Quincy instituta.

Izvan regije neki su ofenzivu Ansar Alaha prikazali kao još jedno bojište u širem američko-izraelskom ratu protiv Irana. Međutim, taj širi regionalni rat odvojen je od rata u Jemenu, čiji se počeci mogu pratiti do preuzimanja jemenske prijestolnice Sane od strane Ansar Alaha u rujnu 2014. i odluke susjedne Saudijske Arabije da u ožujku 2015. okupi koaliciju radi njihova svrgavanja.

Iako je Ansar Alah nedvojbeno saveznik Irana i ima koristi od oružja i potpore koje mu Teheran potajno pruža najmanje od 2009. godine, pokret ima vlastiti politički cilj: učvrstiti kontrolu nad Jemenom. Tom bi cilju težio čak i kada bi Washington i Teheran nekako postigli dogovor o okončanju rata koji je Trump nepromišljeno pokrenuo. Ipak, nedavna odluka pokreta o eskalaciji sukoba odražava i osjećaj zamaha koji je proizveo iranski uspjeh u odolijevanju američkim i izraelskim napadima. Stoga, iako je riječ o dvama zasebnim sukobima, rat protiv Irana istodobno pogoršava nasilje u Jemenu i povećava njegove posljedice.

Ofenziva Ansar Alaha na Crvenom moru

Povod za najnoviji val nasilja dogodio se 13. srpnja 2026., kada se iranski civilni zrakoplov, koji je prevozio izaslanstvo Ansar Alaha s pogreba ubijenog iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija, vraćao u Jemen. Kada je zrakoplov pokušao sletjeti u Međunarodnu zračnu luku Sana, uzletno-sletna staza bombardirana je. Međunarodno priznata jemenska vlada, pod vodstvom Predsjedničkog vijeća (PLC), preuzela je odgovornost za napad, dok je Ansar Alah optužio Saudijsku Arabiju, koja podupire PLC. Zbog napada zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Hodeidu, koja je pod kontrolom Ansar Alaha.

Ansar Alah je 20. srpnja najavio blokadu Saudijske Arabije, usmjerenu na izvoz nafte kroz tjesnac Bab al-Mandab, kao odgovor na saudijske napade i kontinuirana ograničenja nametnuta teritoriju pod njegovom kontrolom. Pokret je potom napao saudijska naftna postrojenja i tankere u Crvenom moru.

Napad na zračnu luku u Sani službeno je okončao primirje koje se između Saudijske Arabije i Ansar Alaha uglavnom održavalo od travnja 2022. godine.

Međutim, čini se da se Ansar Alah i prije tog incidenta pripremao za povratak sukobu, mobilizirajući borce i raspoređujući vojnu opremu na položaje. U govoru održanom 16. lipnja 2026. vođa pokreta Abdul Malik al-Huti objavio je da je skupina spremna za borbu te pozvao na djelovanje državnih institucija i građana kako bi se okončalo ono što je opisao kao više od 11 godina saudijske agresije i blokade.

Tim je govorom fokus Ansar Alaha pomaknut s potpore Palestincima, koja je postala ključna za domaći legitimitet pokreta u kontekstu izraelskih napada na Gazu koji traju od 7. listopada 2023. godine. U mjesecima koji su uslijedili, kada je Ansar Alah počeo napadati izraelske brodove u Crvenom moru kao odgovor na nasilje nad Palestincima, njegova je vjerodostojnost među domaćim stanovništvom znatno porasla. To je pomoglo prikriti represiju koju provodi i neuspjeh u poboljšanju svakodnevnog života Jemenaca na teritoriju pod svojom kontrolom.

Potpora Ansar Alaha Palestini također je potaknula novačenje boraca i povećala međunarodnu vidljivost pokreta. Ipak, pokret je platio cijenu solidarnosti s Palestincima jer su Sjedinjene Države i Izrael izvodili smrtonosne zračne napade na područja pod njegovom kontrolom. U kolovozu 2025. Izrael je ubio nekoliko ministara vlade Ansar Alaha, uključujući premijera.

Nakon što se Benjamin Netanyahu u listopadu 2025. javno obvezao na prekid vatre u Gazi, Ansar Alah signalizirao je obustavu svoje kampanje protiv Izraela. Unatoč svakodnevnim izraelskim kršenjima tog primirja, pokret je ograničio napade na Izrael, što upućuje na mogućnost da želi izbjeći povratak otvorenom sukobu s Tel Avivom.

Umjesto toga, Ansar Alah usmjerio je pozornost na ograničenja koja Rijad nameće njegovu zračnom prostoru i morskim lukama, kao i na saudijsku potporu različitim suparničkim skupinama koje se protive njegovoj vlasti.

Ponovni uspon Ansar Alaha

Tijekom protekle četiri godine Ansar Alah unaprijedio je svoje vojne sposobnosti. Sve više oružja može proizvoditi unutar Jemena, iako mu mreža dobavljača, uključujući Iran, i dalje osigurava potrebne sirovine i druge komponente.

Analitičari tvrde da pokret uvozi velike pošiljke vojnog materijala, opreme i oružja. Postoje i izvješća da je koristio Claude, alat umjetne inteligencije tvrtke Anthropic, za razvoj navođenog oružja.

Ansar Alah još je 2017. eksperimentirao s upotrebom besposadnog plovila, a u godinama koje su uslijedile ostao je među predvodnicima primjene novih tehnologija za ugrožavanje protivnika koji raspolažu znatno većim resursima i vatrenom moći.

Sposobnost Ansar Alaha da brzo zauzme obalu Crvenog mora, koju su dotad kontrolirale snage odane Predsjedničkom vijeću, dodatno je olakšalo povlačenje Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) iz Jemena u siječnju 2026. pod pritiskom Saudijske Arabije.

Do početka 2026. UAE je pružao znatnu pomoć separatističkom pokretu na jugu Jemena, koji je predvodilo Južno prijelazno vijeće (STC). Predsjednik STC-a Aidarus al-Zubaidi bio je ujedno član Predsjedničkog vijeća.

Međutim, u prosincu 2025. snage STC-a iznenada su zauzele velika područja istočnog Jemena, uključujući teritorij uz saudijsku granicu u pokrajinama Hadramaut i al-Mahra.

Saudijska Arabija brzo je odgovorila bombardiranjem emiratskih brodova koji su prevozili oružje za STC te zahtjevom da se UAE u potpunosti povuče iz Jemena.

Pod saudijskim pritiskom vodstvo STC-a objavilo je raspuštanje organizacije, dok je al-Zubaidi pobjegao u UAE. Predsjedničko vijeće opozvalo je članstvo al-Zubaidija i još jednog saveznika STC-a, bivšeg guvernera Hadramauta, zamijenivši ih dvojicom novih članova.

Ipak, pokušaj Saudijske Arabije da slomi STC nije utišao zahtjeve za neovisnošću juga. Naprotiv, čini se da je udaljio separatiste koji su prethodno podupirali Predsjedničko vijeće u nadi da će takva suradnja dovesti do uspostave neovisnog južnog Jemena.

Početna nesposobnost Predsjedničkog vijeća da odbije napredovanje Ansar Alaha duž obale Crvenog mora u aktualnom sukobu, čak i uz saudijsku potporu, protumačena je kao pokazatelj opće neučinkovitosti vladajućih vlasti.

S druge strane, i samo Predsjedničko vijeće svoj uspon na vlast uvelike duguje Saudijskoj Arabiji.

Nakon što su prosvjedi Arapskog proljeća prisilili predsjednika Alija Abdulaha Saleha da 2012. odstupi s dužnosti i okonča više od 33 godine vladavine Jemenom, Abdrabuh Mansur Hadi preuzeo je vodstvo međunarodno priznate vlade koja ga je naslijedila, isprva uz saudijsku potporu.

Međutim, ono što je za Hadija trebalo biti dvogodišnje prijelazno razdoblje pretvorilo se u deset godina vladavine. Njegova je vlast konačno završila kada mu je Saudijska Arabija uskratila potporu i prenijela ovlasti na Predsjedničko vijeće.

Vijeće se u početku sastojalo od osmorice muškaraca, od kojih su četvorica bili prvenstveno povezani sa Saudijskom Arabijom, a četvorica s UAE-om. Takvi su odnosi stvorili duboke unutarnje podjele u Predsjedničkom vijeću, koje je također optuživano za korupciju i nesposobnost poboljšanja životnih uvjeta stanovništva pod njegovom vlašću.

Pojedini jemenski kritičari pozivali su na reforme kojima bi Vijeće postalo odgovornije i reprezentativnije za sve Jemence. Odgovarajući na takve kritike, predsjednik Vijeća Rašad al-Alimi u siječnju 2025. najavio je obračun s korupcijom.

Unatoč tome, početna nesposobnost Predsjedničkog vijeća da odbije napredovanje Ansar Alaha duž obale Crvenog mora u aktualnom sukobu, čak i uz saudijsku potporu, protumačena je kao pokazatelj opće neučinkovitosti vladajućih vlasti.

Rijad i Ansar Alah: Što žele postići?

Tijekom rata protiv snaga koje je podupirala Saudijska Arabija, od 2015. do 2022. godine, Ansar Alah unaprijedio je svoje vojne sposobnosti, ponajviše zahvaljujući tajnoj iranskoj potpori.

Prekretnica u tom ratu dogodila se u ožujku 2022., kada je Ansar Alah napao Saudijsku Arabiju tijekom održavanja Velike nagrade Saudijske Arabije u Formuli 1 u Džedi.

Napad je pokazao da pokret ne samo da može odvratiti turiste i ulagače od dolaska u Saudijsku Arabiju nego i ugroziti uspjeh ambicioznog plana prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana, poznatog kao Vizija 2030., kojim se nastoje preobraziti gospodarstvo i društvo kraljevstva.

Tek nakon tog napada Saudijska Arabija pristala je na dvomjesečno primirje postignuto uz posredovanje Ujedinjenih naroda u travnju 2022. godine. Do ožujka 2023. Saudijska Arabija navodno je već bila spremna pronaći dugoročniji sporazum kojim bi okončala svoje skupo i u konačnici uzaludno sudjelovanje u ratu u Jemenu.

Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci Rijad je, uz posredovanje Omana, vodio izravne pregovore s Ansar Alahom radi postizanja tog cilja. Oni su u prosincu 2023. rezultirali širim sporazumom o planu za mir, postignutim uz posredovanje UN-a.

Prema uvjetima tog sporazuma, Saudijska Arabija navodno bi isplaćivala plaće zaposlenicima javnog sektora, uključujući one na teritoriju pod kontrolom Ansar Alaha, te ublažila ograničenja nametnuta zračnim i morskim lukama.

Sporazum bi također omogućio obnovu izvoza nafte i pokretanje uključivog političkog procesa pod vodstvom samih Jemenaca i pokroviteljstvom UN-a. Takav bi dogovor zapravo oslabio položaj Predsjedničkog vijeća, koje uvelike ovisi o saudijskoj potpori.

Kada je Ansar Alah krajem 2023. započeo neprijateljstva protiv Izraela, što je potaknulo SAD da kao odgovor pokrene operaciju Prosperity Guardian, Saudijska Arabija upadljivo je izostala iz te operacije jer nije željela riskirati obnovu prekograničnih napada.

Čini se da su letovi izaslanstva Ansar Alaha u Teheran i natrag u srpnju 2026. prešli crvenu liniju za Saudijsku Arabiju. Međutim, čini se da su letovi izaslanstva Ansar Alaha u Teheran i natrag u srpnju 2026. prešli crvenu liniju za Saudijsku Arabiju. Rijad je strahovao da bi pokazivanje suzdržanosti u tom slučaju samo dodatno ohrabrilo pokret.

U kontekstu rata protiv Irana i zatvaranja Hormuškog tjesnaca, Saudijska Arabija postala je znatno ovisnija o izvozu nafte preko Crvenog mora. Kada je Ansar Alah počeo napadati saudijsku naftnu infrastrukturu, Mohamed bin Salman vjerojatno je vjerovao da će SAD intervenirati kako bi osigurao isporuke saudijske nafte na svjetsko tržište.

Međutim, Trumpovo odbijanje da izravno pomogne Saudijskoj Arabiji u njezinu sukobu s Ansar Alahom upućuje na nespremnost Washingtona da ponovno pokrene dugotrajnu vojnu kampanju u Jemenu dok je već snažno vojno angažiran drugdje u regiji.