Istraživanje među maturantima: Ne vjeruju institucijama, jedna se ipak potpuno izdvaja

Istraživanje "Politička kompetencija mladih na pragu odraslosti", čiji je voditelj Baketa, provedeno je u ožujku i travnju 2026. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1285 učenika i učenica završnih razreda srednjih škola diljem Hrvatske. Riječ je o četvrtom valu istraživanja kojim se prati politička kompetencija mladih, nakon prethodnih provedenih 2010., 2015. i 2021. godine. Rezultati su predstavljeni 22. rujna, a obuhvaćaju političko znanje i angažman učenika, njihove vrijednosti i stavove te načine informiranja o društvenim i političkim temama.

Prema rezultatima, učenici su na 19 pitanja kojima se provjeravalo njihovo političko znanje u prosjeku točno odgovorili na njih oko osam. Istraživanje je pokazalo i nisko povjerenje u političke institucije, dok je vojska jedina institucija kojoj vjeruje većina ispitanika.

Istodobno su zabilježeni različiti stavovi o rodnoj ravnopravnosti, prihvaćanju manjinskih skupina, obveznom vojnom roku, društvenim mrežama i mogućnosti glasanja sa 16 godina.

Maturanti u prosjeku točno odgovaraju na osam od 19 pitanja

Govoreći o rezultatima istraživanja, Baketa je podsjetio da se ono provodi od 2010. godine, a novi val istraživanja proveden je ovog proljeća među učenicima završnih razreda srednjih škola.

Pritom je istaknuo da istraživače ne zanima samo poznavanje političkih pojmova, nego i šira građanska kompetencija mladih, uključujući njihove vrijednosti, stavove i namjere sudjelovanja u političkom i društvenom životu.

"Nije samo ovo vezano uz politiku, nego i šire uz društvo, od njihovih znanja pa sve do nekih vrijednosti, stavova, namjera za sudjelovanjem u različitim političkim i društvenim oblicima participacije", objasnio je Baketa.

Na pitanje što je pokazao najnoviji val istraživanja, naveo je da učenici na 19 pitanja koja se redovito ponavljaju u prosjeku daju oko 8,5 točnih odgovora.

Kada je riječ o vrijednostima, rezultati pokazuju da mladi uglavnom prihvaćaju rodnu ravnopravnost i ravnopravniju podjelu poslova između muškaraca i žena, kao i njihove uloge u obitelji. Istraživače je iznenadilo to što učenici i dalje pokazuju razmjerno visoku razinu prihvaćanja osoba drukčije vjere, rase i kulture, premda su rezultati u tom pogledu nešto slabiji nego prije pet godina.

Baketa je pritom naglasio da stavove mladih treba promatrati u kontekstu društva u kojem odrastaju i školuju se.

O politici se informiraju na Instagramu i TikToku, ali ne vjeruju institucijama

Jedan od zanimljivijih nalaza odnosi se na način na koji se mladi informiraju o političkim događajima. Kako je istaknuo Baketa, učenici se pritom prvenstveno koriste Instagramom i TikTokom, dok je njihovo povjerenje u institucije i druge izvore informacija uglavnom nisko.

Među rezultatima se posebno izdvaja podatak da je vojska jedina institucija kojoj vjeruje većina ispitanika.

"Jedina institucija od svih koje smo mi ponudili, koja ima većinsko povjerenje naših ispitanika, jest vojska. Znači, 60 posto njih vjeruje u potpunosti ili uglavnom vjeruje vojsci, sve ostale institucije nemaju takvo povjerenje", rekao je Baketa.

Nakon vojske slijede vjerske institucije i policija. Baketa je napomenuo da se sličan obrazac može uočiti i u općoj populaciji, pri čemu visoka razina povjerenja u vojsku nije povezana samo s njezinom sigurnosnom ulogom.

Kao jedan od razloga naveo je i pomoć koju pripadnici vojske pružaju građanima u izvanrednim situacijama, primjerice tijekom poplava i potresa.

Govoreći o tome znači li takvo povjerenje da mladi pozitivno gledaju na uvođenje obveznog vojnog roka, Baketa je upozorio da se rezultati ne mogu uspoređivati s ranijima jer to pitanje prije nije bilo obuhvaćeno istraživanjem.

Ipak, aktualni podaci pokazuju da uvođenje obveznog vojnog roka za mladiće starije od 18 godina podržava 44 posto učenika, što znači da ga ne podržava većina ispitanika.

Zanimljivo je i da djevojke u većoj mjeri podržavaju uvođenje vojnog roka, iako se ta obveza ne bi odnosila na njih, nego na njihove vršnjake.

"Prepoznaju negativan utjecaj društvenih mreža"

Istraživanjem su obuhvaćena i neka aktualna pitanja, među kojima su snižavanje dobne granice za glasanje na 16 godina i moguća zabrana korištenja društvenih mreža mlađima od 15 godina.

Kada je riječ o zabrani društvenih mreža za mlađe od 15 godina, oko 40 posto učenika podržava takvu mjeru. Baketa smatra da pritom treba uzeti u obzir da su ispitanici već prerasli dobnu skupinu na koju bi se zabrana odnosila.

"MIslim da oni zapravo i prepoznaju negativan utjecaj društvenih mreža, smatraju da to moguće i na njih ostaviti negativan utjecaj i da su skloni tome", kazao je.

S druge strane, rezultati pokazuju da se dvije trećine učenika protivi snižavanju dobne granice za glasanje na 16 godina.

Baketa smatra da takav rezultat nije iznenađujući s obzirom na to da sami učenici često procjenjuju kako nemaju dovoljno političkog znanja ni interesa, a politiku doživljavaju kao područje obilježeno sukobima.

"Ako oni sami kažu da nemaju dovoljno znanja, znači iz pozicije 18-godišnjaka nemaju dovoljno znanja, nemaju dovoljno interesa, smatraju da je politika nešto konfliktno i jednostavno onda procjenjuju da ni oni u tim godinama ni oni koji su sada tamo nemaju dovoljno znanja da izađu na izbore", objasnio je.

"Mladi izbjegavaju političke rasprave jer ih povezuju sa svađama"

Voditelja Hrvoja Krešića zanimalo je je li izbjegavanje sukoba među mladima nov generacijski fenomen.

Baketa je odgovorio da to ne mora nužno biti slučaj. U ranijim istraživanjima, kako je objasnio, primijećeno je da se dio ispitanika kod društveno osjetljivih pitanja često opredjeljuje za neutralne odgovore, što može biti posljedica nedovoljnog znanja ili nemogućnosti da se jasno odrede prema određenoj temi.

U kvalitativnom istraživanju mladi su istraživačima govorili da političke rasprave mogu narušiti prijateljstva i izazvati svađe tijekom obiteljskih okupljanja.

Baketa smatra da na takav odnos utječe i način na koji se o politici govori u javnom prostoru, uključujući način na koji se predstavljaju političke osobe i kako o njima izvještavaju mediji.

"Trećina njih kaže da uopće ne žele razgovarati o politici jer takvi razgovori izazivaju svađe", istaknuo je, govoreći o razlozima zbog kojih se mladi udaljavaju od političkih tema.

Dodao je da većina učenika smatra kako nema dovoljno znanja o politici, a dio njih navodi i da ih ona ne zanima. Prema njegovim riječima, mladi u medijima često nailaze na negativne sadržaje, zbog čega prestaju pratiti politička zbivanja kako bi sačuvali vlastiti mir.

Takav odnos prema politici potom se odražava i na njihove stavove, a istraživači nastoje utvrditi na koje bi se načine politika mogla približiti mladima kako bi se više uključivali u društveni život.

Negativniji stavovi prema homoseksualnim osobama

Jedan od nalaza koji je privukao pozornost javnosti odnosi se na stavove prema manjinskim skupinama i autoritarnim oblicima vlasti.

Baketa je pojasnio da istraživanje nije pokazalo visoku sklonost autoritarnosti te da ni u prethodnom valu ona nije bila izražena. Međutim, kod pojedinih stavova prema manjinskim skupinama, posebno prema homoseksualnim osobama, zabilježeni su negativniji rezultati nego prije pet godina.

Naglasio je da istraživače tek očekuje detaljnija obrada podataka i usporedba rezultata, zbog čega zasad treba biti oprezan u donošenju širih zaključaka.

Ipak, upozorio je na to da se u društvu pojavljuju i konkretni slučajevi nasilja nad homoseksualnim osobama. Spomenuo je slučajeve u kojima su srednjoškolci preko aplikacije Grindr, namijenjene upoznavanju homoseksualnih osoba, stupali u kontakt s njima, a zatim ih napadali.

Prema njegovu tumačenju, osim mogućeg financijskog motiva, u takvim slučajevima može postojati i pretpostavka da žrtve neće javno govoriti o napadima zbog straha od osude okoline povezane s njihovom seksualnom orijentacijom.

"Dio učenika bi se odrekao prijatelja kada bi saznali da je homoseksualac"

Govoreći o rezultatima istraživanja, Baketa je istaknuo da su na pojedinim pitanjima o prihvaćanju homoseksualnih osoba zabilježeni razmjerno visoki udjeli neprihvaćanja.

"Ali prilično visoki postoci, od 40 posto i naviše, onih su koji ne prihvaćaju konkretno osobe homoseksualne orijentacije", rekao je.

Dodao je da dio učenika navodi kako bi se čak odrekao prijatelja kada bi saznali da je homoseksualac.

Prema Baketi, upravo se u odnosu prema homoseksualnim osobama pokazuje izraženiji zazor prema drugima i drukčijima nego u odnosu prema osobama druge kulture, vjere ili rase.

Stavovi o "Za dom spremni"

Među nalazima koji su izazvali javne reakcije našao se i odnos mladih prema pozdravu "Za dom spremni".

Baketa je komentirao reakcije prema kojima se mlade na temelju takvih odgovora proglašava ekstremnim desničarima, istaknuvši da istraživači nisu donosili takve zaključke, nego su ispitanicima ponudili određene tvrdnje i zabilježili njihove odgovore.

Smatra da na prihvaćanje tog pozdrava može utjecati i društveni kontekst, uključujući dugogodišnje javne rasprave o njegovu značenju i pojavljivanje na stadionima bez odgovarajućih osuda.

"Ako mi već ne znam koliko godina pričamo da je to dvostruka konotacija, da je to sasvim prihvatljivo, ako to slušamo na stadionima, nema nikakvih osuda, onda je postalo prihvatljivo i postalo je prihvatljivo većini mladih da taj pozdrav ne treba zabraniti", rekao je Baketa.

Pritom je upozorio da se iz odgovora učenika ne može zaključiti zbog čega smatraju da pozdrav ne treba zabraniti.

"Mi ne možemo znati smatraju li oni da ga ne treba zabraniti jer smatraju da je to ustaški pozdrav i da je to u redu ili smatraju da ga ne treba zabraniti jer je to pozdrav koji su koristile snage HOS-a 1990. i 1991.", pojasnio je.

Prema njegovim riječima, manji dio ispitanika izjasnio se za zabranu pozdrava, dok se kod većine koja se protivi zabrani ne može sa sigurnošću utvrditi što stoji iza takvog stava.

Baketa je tako zaključio da rezultati istraživanja pokazuju kako je za razumijevanje političkih stavova mladih potrebno promatrati ne samo njihove odgovore nego i okolnosti u kojima odrastaju, izvore iz kojih se informiraju te način na koji im se politika i društvene teme predstavljaju.