Redatelj Jurkas: Malo je političara koji bi mogli reći tri suvisle o Thompsonu da se ne zakopaju u bilo kakav narativ

Film obrađuje temu koja je danima punila naslovnice, a ne žele ga ni HRT ni Pulski filmski festival.

"Reakcije ljudi kojima smo pokazali radnu verziju su više nego dobre, ali to je onaj skliski teren kad prepričavaš tuđe afirmativne reakcije, pa da ne ispadne blesavo. Tu ću stati i pričekati da ga premijerno prikažemo, pa onda - ko' živ ko' mrtav. Ali, jako smo zadovoljni, mislim da imamo iznimno, prvenstveno zabavan film, a nakon toga sve ostalo", rekao je na početku Jurkas, koji se u Novi dan javio iz Rijeke.

Jurkas je otkrio da je Marko Perković Thompson bio planiran kao jedan od sugovornika u ovom filmu. "To nam je zapravo bila primarna želja", rekao je redatelj i dodao da je s Thompsonom imao prilike razgovarati prije petnaestak godina pa bi, kaže, bilo zanimljivo vidjeti što se promijenilo između percepcije njega sada i nekad, kad je bio zabranjivan i neprisutan u medijima.

"I kontaktirali smo menadžment njegovog producenta Branimira Mihaljevića. Prvi odgovor je bio da će vidjeti, valjda se posložiti. Pretpostavljam da je njihova percepcija da sam im užasni neprijatelj i protivnik. Mislim da je prilično kriva. A ja sam samo htio razgovarati otvoreno, bez dirigiranih pitanja, tako da imamo jedan na jedan i da imamo mogućnost, recimo, više improvizacije, ne odgovora naučenih napamet. I naprosto, to se nije desilo, ali i šutnja je odgovor", poručio je.

Jurkas je dodao da je film podijeljen u "10 zakona šutnje". U filmu imaju više od 40 relevantnih sugovornika iz različitih područja. "Recimo da je još 2-3 puta toliko odbilo sudjelovanje iz različitih razloga. Neki su popravljali zube dugo, neki dijele publiku s Thompsonom pa im je problem da ne bi izgubili bodove. Neki naprosto nisu htjeli, parafraziram, komentirati Glib i Mulj pa se spuštati na tu razinu. A neki su samo nisu htjeli razgovarati jer ne vjeruju u otvorenu komunikaciju", istaknuo je.

No, smatra da su i bez tih sugovornika jako dobri. "Imamo vrlo referentne internacionalne, čak bih rekao svjetske glazbene zvijezde, neke iz prošlosti, neke vrlo, vrlo updateane. I mislim da je, recimo, njihov pogled, koji ni na koji način nisu inficirani našim područjem, vrlo referentan o tome kako ga vide i koja je vrijednost Thompsonove glazbe i pojave na našim terenima. Jer naši tereni su, čini mi se, prilično inficirani, što lijevo, što desno, što raznim drugim interesnim sferama, a toga vani nema", kazao je Jurkas.

Poručio je da ga jako zanima zašto s jedne strane vlada euforija oko Thompsona i dolazi toliki broj ljudi, a onda se smatra vrlo opasnim ili kontroverznim govoriti o Thompsonu za jedan dokumentarni film koji propituje taj fenomen.

"Stvarno ne vjerujem u zakon šutnje, zabijanje glave u pijesak, taktiku nojeva. Otvorena komunikacija, ali nekakvim argumentima, a ne dojmovima, trebao bi biti nekakav minimum civilizacijskog i komunikativnog standarda", rekao je, ali i dodao da razumije izgovore ljude koji nisu htjeli biti dijelom filma.

Njihova je postavka, kaže, bila prvi put pristupiti fenomenu kao pop-kulturnom i sociološkom fenomenu, a ne nekom tko se u 99,9% vremena komunicira kroz političku prizmu.

U filmu političara - nema. "Mislim da ima vrlo malo, zapravo referentnih političara koji su jednako pozvani i koji bi mogli reći tri suvisle o tome da se ne zakopaju u nekakav lijevi, desni, centralni, bilo kakav narativ. A navijačina i politiziranje Thompsona je zapravo od ranih 90-ih, kad se pojavio, je sveprisutna. I zapravo je toliko izderana, već i izrabljena, da je dosadna i naporna je", poručio je.

Jurkas je dodao da su mu pristupili prvenstveno kao sociološkom fenomenu, jer glazbeno ne možemo govoriti o fenomenu s obzirom da su izračunali da se, kako kaže, 65% njegove glazbene karijere referira na rubne plagijate.

"Ono što on glazbeno predstavlja nije toliko interesantno, koliko je interesantno i ono što cijelo vrijeme zapravo komuniciramo. Film je više o ljudima i prostoru i vremenu koje je dozvolilo da se izvođač tipa Thompsona promakne u to što jest, nego o njemu samom. On je tek inicijalna iskra koja je pokrenula događaje, a ne smijemo zažmiriti jer, što god mislili mi o tome, on referentno jest svjetski rekorder u broju prodanih ulaznica", poručio je.

"Ono što desničari misle a priori, prije nego će pogledati ili ikad vidjeti film, da je film pljuvačina. Nije uopće. Dapače, film je samo pokušaj kritičkog mišljenja i analize kroz razgovor sa stručnjacima, obuhvatiti i razumjeti fenomen pojave i kako moguće da on, a ne Mate Bulić, Miro Škoro, Siniša Vuco, Severina ili XYZ, uspije u toj jednadžbi nacionalnog temu domoljublja angažirati toliku masu. I zašto se to događa?", poručio je.

Na kraju je odgovorio je pitanje - koja je cijena domoljublja? "Koja je cijena njegovog domoljublja, to ćemo sabirati 2035. kad završe svi Vukovari, kad se vrati u Zagreb pobjednički, kad njegov menadžer Barešić opet bude na oslobođenom teritoriju mogao pokazivati mišiće, ako im biologija do tad dozvoli. Tako da mislim da je to cijena domoljublja prilično individualno pitanje. Čini mi se da je u filmu ponuđeno dosta zanimljivih odgovora, pa kad bude premijera, nadam se da se vidimo i da će svatko naći svoj odgovor", zaključio je Jurkas.