David Born upozorio na stagflaciju u Europi: "Ljudi gube posao, ostaju bez novca. Opet bi moglo doći do toga"

Ispravite me ako griješim, ali prilično ste dobri u procjeni rizika i utvrđivanju kakvi su izgledi ili trenutačna situacija u Europi, Njemačkoj, globalnoj ekonomiji i međunarodnim odnosima. Što biste rekli, gdje se Europa, krenimo od te teme, trenutačno nalazi, kada je riječ o međunarodnim odnosima i njezinim prilikama za nadolazeće razdoblje?

"Krenimo od toga odakle Europa dolazi. Europa dolazi iz razdoblja u kojem su Sjedinjene Države osiguravale obranu, Kina je pružala veliko izvozno tržište, a Rusija je osiguravala jeftinu energiju. A zatim smo ušli u razdoblje kada je sve to nestalo. S dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u došla je i nesigurnost. Nakon Putinova napada na Ukrajinu, plin je nestao. Kina jača vlastitu industriju i odjednom nestaje izvozno tržište. Ali srećom, sada smo otišli korak dalje, odnosno shvatili smo u kakvoj se situaciji nalazimo, a donositelji politika i poslovni sektor počeli su djelovati. Dakle, u teškoj smo situaciji, ali korak po korak izlazimo iz toga."

Jeste li optimistični ili pesimistični kada vidite što donositelji politika i odluka trenutačno rade?

"U apsolutnom smislu ostajem pesimističan jer ne vidim da se čini dovoljno. No određeni optimizam pruža to što se barem poduzimaju neki koraci."

U svojim izvješćima i radu naglašavate mogućnost, odnosno opasnost stagflacije u Europi. Kako i zašto?

"Stagflacija znači da imate visoku inflaciju i nizak rast, a istovremeno visoku nezaposlenost. To je situacija koju smo imali 70-ih godina, tada je također bila potaknuta naftnom krizom, koja podiže cijene energije, što čini gotovo svaki proizvod skupljim bez stvaranja veće potražnje. Ljudi gube posao, ostaju bez novca i sada bi opet moglo doći do slične situacije. Nadam se da je možemo izbjeći jer ponuda radne snage nije tako visoka kao što je nekoć bila."

Koja je uloga Njemačke u svemu tome? Kakvi su izgledi za Njemačku i njemačku industriju i gospodarstvo u ovom širem kontekstu?

"Njemačka je imala vrlo dobre rezultate u razdoblju kada to nije bio slučaj u većini europskih zemalja, primjerice nakon europske financijske krize. Mislim da je to za Njemačku stvorilo lažan osjećaj superiornosti. A sada je to pomalo poput doline suza jer smo mi Nijemci shvatili da nismo bolji od ostalih. No izgledi su ipak blago pozitivni. Nadamo se nešto većem rastu od sljedeće godine."

Važno pitanje njemačke industrije uvijek je bilo, barem posljednjih 10, 15 ili 20 godina, izuzetno velika ovisnost o jeftinim ruskim energentima. Kako se to može riješiti?

"Njemačka se, naravno, snažno oslanjala na ruski plin. No isto tako, vidjeli smo da ga je bilo lakše zamijeniti nego što su mnogi prije mislili. Ulaganja u obnovljive izvore energije isplatit će se. Vidimo i da se poduzimaju koraci kako bi cijeli sustav bio otporniji unutar paradigme obnovljive energije."

Kada gledamo Europu i odnose unutar Europe, posebno odnos između Francuske i Njemačke, te iz perspektive javnog duga, znamo, a i vi to naglašavate u svom radu, da 24,3 % javnog duga eurozone otpada na Francusku, što bi mogao biti izvor političke nestabilnosti. Koji su rizici da to doista uskoro postane moguć rizik, odnosno moguća nestabilnost?

"Problem javnog duga uvijek je u tome što ga možete gomilati sve dok vjerovnici vjeruju da ćete ga moći vratiti. No ako se nađete u situaciji da tržišta više ne vjeruju u vašu sposobnost upravljanja dugom, ulazite u problematično područje, kao što smo vidjeli kada je Macron raspisao prijevremene izbore i prinosi na državne obveznice naglo su porasli jer su ulagači postali skeptičniji da će Francuska biti dobro vođena. Ako se nešto slično dogodi na izborima sljedeće godine, postoji strah od šireg gubitka povjerenja u Europu kao tržište. No držim da je taj strah djelomično pretjeran, i zato što Njemačka, barem kada je riječ o dugu, ostaje sidro stabilnosti."

U Njemačkoj je dug dugo bio nešto o čemu se nije govorilo čak ni kao o mogućnosti. Svi znamo što znači "Schuldenbremse". Je li se to sada značajno promijenilo? Je li Njemačka odlučila krenuti drugim putem? I ako jest, što to može značiti za europski javni dug općenito?

"Njemačka je krenula drugim putem naprosto zato što ulaganja u tipična javna dobra posljednjih godina nisu bila dovoljna. Najrelevantnije područje je obrana, koja je bila zanemarena. Sada mijenjamo smjer, a isto vrijedi i za infrastrukturu. Dakle, vidimo da javni dug sada, naravno, raste. Ali to će također pomoći rastu gospodarstva, barem kratkoročno."

Puno pišete o pojmu "neomerkantilizam" i često ga spominjete. Svi otprilike znamo što znači, ali možete li ga malo bolje pojasniti našim čitateljima, posebno u kontekstu trenutačne američke administracije?

"U osnovi, stara je paradigma bila slobodno tržišno gospodarstvo u kojem država postavlja okvir, a društvo i tvrtke odlučuju gdje će ostvariti profit na najbolji način. U neomerkantilističkoj paradigmi država stvara okvir, ali unutar njega može odlučivati gdje će poduzeća ulagati, koliko i u što."

Što će za Europu značiti takva politika, očito potaknuta aktualnom američkom administracijom? Bi li bilo mudrije da Europa pokuša ojačati svoje unutarnje tržište ili bi trebala tražiti strateška partnerstva s Globalnim jugom?

"Pa, očito oboje! Unutarnje tržište još nije zaokruženo, a EK pokušava poduzeti dodatne korake s 28. režimom, što je dobro. Mislim da nećemo biti dovoljno brzi, ali poduzimaju se važni koraci. No sporazumi o slobodnoj trgovini s Indijom ili Mercosurom, koji su dio Globalnog juga, vrlo su važni jer će se Europa i dalje oslanjati na snažan izvoz za rast svog gospodarstva."

Biste li rekli da Europa možda prečesto zanemaruje činjenicu da će Globalni jug do 2050. predstavljati dvije trećine svjetskog gospodarstva?

"Mislim da je Europa toga svjesna i mislim da je u prošlosti nedostajalo pragmatizma, a sada se pragmatizam vraća jer je pritisak na Europu dovoljno velik. To mi se sviđa, dobar znak."

Dakle, mislite da bi to mogla biti prilika za Europu i da Europa zapravo shvaća da je to prilika?

"Da, svakako! Nisam odustao od Europe, upravo suprotno."

Zanima me vaš pogled na malene otvorene ekonomije. Uzmimo za primjer Hrvatsku, uvelike je ovisna o njemačkom tržištu. Svi znamo da je snažno ovisna o turizmu i njemačkim turistima koji dolaze na Jadransko more. Ako Njemačka nastavi stagnaciju ulaganja koju opisujete, kakve scenarije vidite za zemlje srednje i istočne Europe koje su integrirane u njemačke lance?

"Kao prvo, javna ulaganja u Njemačkoj ne stagniraju, ali privatna ulaganja ne rastu kao prije, i to dijelom zato što mnoge njemačke kompanije ulažu u srednju i istočnu Europu, naprosto zato što imate visoko obrazovanu radnu snagu, plaće su niže, a produktivnost je posljednjih godina znatno porasla."

Dakle, mislite da će Njemačka nastaviti ulagati u srednju i istočnu Europu? Neće doći do "povratka kući" njemačkoga privatnog kapitala?

"Nadam se da će se dogoditi oboje. Sve dok rastete i "kolač" postaje veći, svi mogu dobiti veći dio. No prilično sam siguran da će se ulaganja u srednju Europu nastaviti."

Tvrtkama preporučujete da agilnost i otpornost tretiraju kao strateške imperative. Što to konkretno znači, osobito za srednje velike tvrtke?

"Svaka se tvrtka trenutačno nalazi u teškoj situaciji jer u nestabilnom svijetu morate očekivati šokove. A da biste na njih reagirali, trebate imati određenu organizacijsku rezervu, određeni manevarski prostor. No, dakako, za to trebate novac. Novac vam je potreban i za jačanje otpornosti opskrbnih lanaca. Dakle, u konačnici, a to i preporučujemo tvrtkama, morate poboljšati učinkovitost i rezultate, što donosi profit i dodatna sredstva za ulaganje u inovacije i otpornost. To ih bolje priprema za buduće šokove."

Smatrate li da to tvrtke, ne samo u srednjoj i istočnoj Europi nego i europske tvrtke općenito, može učiniti konkurentnijima i sposobnima nositi se s tvrtkama iz Kine ili drugih dijelova svijeta?

"Da, svakako. Moramo nadoknaditi zaostatak u konkurentnosti. Jedna komponenta su inovacije, moramo ih ubrzati i poticati. No s druge strane, mnoge su pritužbe na birokraciju opravdane. Ali pogledajte i procese koji su se razvili unutar samih kompanija. Zato kažem da moramo osigurati da i same tvrtke budu što učinkovitije. Tada ćemo ponovno steći konkurentnost."

Mnogi analitičari u posljednjih otprilike godinu dana spominju Draghijevo izvješće. Je li to dovoljno dobar vodič za Europu, europsku politiku i europska poduzeća?

"Draghijevo izvješće stiglo je u pravi tren, riječ je izvrsnom izvješću. Navodi najhitnije probleme s kojima se Europa suočava. Ne bojim se da nije dovoljno dobar vodič, nego da neće biti pravilno i dovoljno brzo provedeno. Vidimo da se poduzimaju koraci, ali volio bih vidjeti malo više brzine."