Geopolitički nemiri: Zašto Europa povlači zlato iz Trumpove Amerike?

Fort Knox, utvrđeni kompleks u američkoj saveznoj državi Kentucky, u kojem se čuva oko polovice zlatnih rezervi američke vlade, sinonim je za sigurnost. Kad se kaže da je nešto "kao Fort Knox", to znači da je iznimno sigurno i dobro čuvano. Ipak, predodžba o SAD-u kao sigurnom mjestu za čuvanje zlata očito slabi.

Nedavna odluka nizozemske središnje banke da prebaci oko 86 tona zlata iz New Yorka u London ukazala je na sve veću zabrinutost pojedinih vlada zbog čuvanja strateške imovine u SAD-u, kao i zbog pitanja bi li joj se u slučaju krize moglo brzo i nesmetano pristupiti.

Što se događa?

Nizozemska središnja banka kao razlog je navela "geopolitičke nemire" te priopćila da će raspoređivanje zlata u različitim pravnim jurisdikcijama poboljšati njezinu "spremnost za krizne situacije".

Francuska je također između srpnja 2025. i siječnja 2026. povukla sve svoje preostalo zlato iz njujorških trezora američkih Federalnih rezervi, iako je guverner Banke Francuske François Villeroy de Galhau tada izjavio da ta odluka nije bila politički motivirana.

Nekoliko političara u Njemačkoj i Italiji, zemljama koje imaju druge, odnosno treće najveće zlatne rezerve na svijetu, pozvalo je da i njihovo zlato bude povučeno iz SAD-a. Razlog je zabrinutost zbog nepredvidive politike administracije Donalda Trumpa i njezina sve izraženijeg neprijateljskog odnosa prema Europskoj uniji, uključujući i prijetnje da će pripojiti dio njezina teritorija na Grenlandu, piše Deutsche Welle.

Raste zabrinutost

Sébastien Thillaye, analitičar tvrtke Oxford Economics, kaže da je za europske središnje banke izravno oduzimanje njihove imovine "iznimno malen rizik". Međutim, prema njegovim riječima, u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti raste zabrinutost oko dostupnosti te imovine.

"Važnija je bojazan da bi imovina koja se čuva u drugoj pravnoj jurisdikciji mogla privremeno postati nedostupna u nekom ekstremnom scenariju, kao što su sankcije, pravni sporovi ili geopolitička kriza", rekao je za DW.

Zlatna groznica od 2008. godine

Krishan Gopaul iz Svjetskog vijeća za zlato kaže da središnje banke diljem svijeta općenito kupuju više zlata još od globalne financijske krize 2008. godine te da sve veću pozornost posvećuju tome gdje ga i na koji način čuvaju. Zbog toga su cijene zlata porasle na rekordne razine.

Nedavno istraživanje Svjetskog vijeća za zlato pokazalo je da su središnje banke tijekom protekle četiri godine u prosjeku kupovale po 1000 tona zlata godišnje, u usporedbi s prosjekom od 500 tona godišnje tijekom prethodnog desetljeća.

Gopaul kaže da je nakon globalne financijske krize 2008. uslijedila dužnička kriza u eurozoni, a potom i niz političkih kriza, pandemija te dugotrajni geopolitički potresi i sukobi. Zbog svega toga zlato je ponovno dospjelo u središte pozornosti kao sigurno utočište za kapital.

"Tijekom protekla dva desetljeća stalno su se, u ovom ili onom obliku, pojavljivala pitanja i zabrinutost u vezi s globalnim financijskim sustavom i stanjem u geopolitici", kaže.

Zašto je važno gdje se zlato nalazi?

Odluke Nizozemske i Francuske da svoje zlato povuku iz SAD-a i vrate ga u Europu pokazuju da se sada mnogo više pozornosti posvećuje mjestu na kojem se zlato točno nalazi kako bi se u slučaju nove krize moglo lako i brzo staviti u funkciju.

Središnje banke, vlade i državni investicijski fondovi čuvaju fizičko zlato na različitim lokacijama. Njegovo premještanje može biti iznimno složeno, rizično i skupo, dok lakoća njegove prodaje ili zamjene za valute ili drugu imovinu ovisi o tome gdje se nalazi.

"Središnje banke posvećuju sve veću pozornost ne samo tome koju imovinu posjeduju nego i tome gdje se njihove rezerve čuvaju, prije svega kako bi povećale njihovu otpornost i fleksibilnost", kaže Thillaye.

Gopaul navodi da je upravljanje rezervama postalo "iznimno važno". Iako se može činiti očitim da je pozornost prvenstveno usmjerena na moguće rizike povezane s određenom jurisdikcijom, kao što je SAD, dio razloga za donošenje takvih odluka jest i nastojanje da zlato bude što bliže matičnoj zemlji i da se nalazi u trgovačkom središtu u kojem se transakcije mogu brzo obavljati.

London je srce tržišta zlata

Ističe da je nizozemska središnja banka svoje zlato prebacila u London, a ne u Nizozemsku, zato što je Ujedinjeno Kraljevstvo "jedno od najlikvidnijih svjetskih središta za trgovinu zlatom".

"Ideja je da se u slučaju krize, odnosno u razdobljima velikih pritisaka, to zlato može brzo staviti u optjecaj", kaže. "London je praktički srce tržišta zlata. Ondje se odvija golem broj transakcija, a tržište je toliko likvidno da je upravo to mjesto na kojem želite da se vaše zlato nalazi u vrijeme krize."

Banka Engleske jedan je od najvećih svjetskih vlasnika i čuvara zlata. Procjenjuje se da u svojim trezorima ima oko 400.000 zlatnih poluga, odnosno oko 5000 tona zlata.

Pitanje povjerenja u SAD

Iako prebacivanje zlata na mjesto poput Londona europskim institucijama samo po sebi donosi određene prednosti, jasno je da na njihove odluke utječu i sumnje u pouzdanost SAD-a u Trumpovoj eri, kao i zabrinutost zbog američkog financijskog sustava u cjelini.

Prošlog tjedna direktor golemog norveškog državnog investicijskog fonda, vrijednog 2,3 bilijuna dolara, izjavio je da fond mora znatno smanjiti svoju izloženost američkim državnim obveznicama. Čini se da je ta odluka potaknuta zabrinutošću zbog stanja na tržištu američkih državnih obveznica. Visoka inflacija i rast državnog duga povećavaju troškove zaduživanja i izazivaju nelagodu među ulagačima.

Thillaye kaže da je zlato i dalje osjetljivo na odluke američkih Federalnih rezervi te da opća zabrinutost zbog američkih financijskih tržišta potiče vlasnike zlata da svoju imovinu premještaju na druge lokacije.

Njemačka još uvijek čeka

Osim tih konkretnih bojazni povezanih s financijskim tržištima, Trumpova retorika o Grenlandu i njegove stalne, prikrivene prijetnje Europskoj uniji dodatno su ojačale želju europskih institucija da preraspodijele svoju imovinu.

Ipak, SAD, a posebno njujorška Banka federalnih rezervi na Manhattanu, i dalje su jedan od ključnih čuvara europskog zlata, prije svega njemačkog.

Iako je Bundesbanka između 2013. i 2017. iz SAD-a u Njemačku vratila oko 300 tona zlata, u Sjedinjenim Državama i dalje čuva znatno više od 1000 tona.

U prošlogodišnjem priopćenju Bundesbanka je navela: "Ne sumnjamo da je njujorška Banka federalnih rezervi pouzdan partner od povjerenja za čuvanje naših zlatnih rezervi."