NOVI TREND U POSLOVANJU
Zaposlenici u AI alate unose poslovne podatke, a tvrtke gube kontrolu? Stručnjaci objašnjavaju zašto je važna privatna umjetna inteligencija

Umjetna inteligencija sve više ulazi u poslovanje kompanija, no s njezinom širom primjenom otvaraju se i pitanja sigurnosti podataka, troškova i kontrole nad tehnologijom, zbog čega se sve više govori o takozvanom privatnom AI-ju, odnosno umjetnoj inteligenciji koju kompanije koriste unutar vlastitog IT okruženja, a o toj smo temi razgovarali s IT stručnjakom Branimirом Habekom i Markom Kuntićem, glavnim izvršnim direktorom tvrtke Nodefusion.
Koliko je umjetna inteligencija postala dio poslovanja kompanija u Europskoj uniji, pokazuju i podaci Eurostata. Prema tim podacima, tijekom 2025. godine AI tehnologije koristilo je 20 posto poduzeća u EU-u koja imaju najmanje deset zaposlenih, što je znatan porast u odnosu na 13,5 posto godinu ranije. Hrvatska je pritom ispod europskog prosjeka: umjetnu inteligenciju koristilo je 15,2 posto domaćih poduzeća obuhvaćenih istraživanjem.
Eurostatovi podaci pokazuju i da je primjena AI-ja znatno raširenija u velikim kompanijama. Na razini Europske unije umjetnu inteligenciju koristi 17 posto malih, 30,4 posto srednjih i 55 posto velikih poduzeća. Najzastupljenija je u sektoru informacija i komunikacija, dok su među glavnim preprekama njezinu uvođenju nedostatak stručnog znanja, pravne nedoumice te zabrinutost zbog zaštite podataka i privatnosti.
Upravo su sigurnost poslovnih informacija i kontrola nad njihovom obradom među važnijim pitanjima kada je riječ o korištenju javno dostupnih AI alata. Dok zaposlenici takve alate sve češće koriste za svakodnevne zadatke, kompanije moraju razmišljati o tome koje informacije dijele s vanjskim servisima i bi li dio tih procesa bilo bolje zadržati unutar vlastitih sustava.
Hrvatska poduzeća još uglavnom istražuju mogućnosti AI-ja
Na pitanje koliko hrvatske kompanije danas koriste umjetnu inteligenciju u svakodnevnom poslovanju, Habek i Kuntić odgovaraju kako ona još nije dovoljno zastupljena. Dio organizacija već je napravio konkretne korake prema njezinoj implementaciji, no velik broj njih još istražuje moguće primjene, testira tehnologiju i procjenjuje njezinu poslovnu vrijednost.
Očekivano, među prvima su s uvođenjem AI-ja krenule IT i tehnološki orijentirane kompanije, no sugovornici ističu da umjetna inteligencija odavno više nije tema ograničena na IT sektor.
Smatraju da bi kompanije koje žele zadržati konkurentnost već sada trebale razmišljati o tome kako AI mogu uključiti u svoje poslovne procese. Pritom, naglašavaju, nije poanta uvoditi umjetnu inteligenciju samo zato što je aktualna, nego pronaći konkretne primjene koje odgovaraju djelatnosti i stvarnim potrebama pojedine organizacije.
Posebno pritom upozoravaju na važnost sigurnosti, zaštite osjetljivih poslovnih podataka i poštivanja regulatornih zahtjeva. Ključno pitanje, prema njihovu mišljenju, više nije treba li kompanija koristiti umjetnu inteligenciju, nego kako je uvesti na siguran, kontroliran i poslovno opravdan način.
Koje kompanije imaju najviše koristi od vlastitog AI sustava?
Među sektorima koji su najbrže prihvatili umjetnu inteligenciju izdvajaju IT i softverske kompanije, u kojima ona postaje dio svakodnevnog razvoja, automatizacije i internih poslovnih procesa.
Habek i Kuntić ističu i marketinške te kreativne agencije, financijski sektor, farmaceutsku industriju i proizvodnju kao djelatnosti s velikim potencijalom za njezinu primjenu. Riječ je o organizacijama koje svakodnevno obrađuju velike količine podataka, dokumentacije i specifičnog poslovnog znanja.
Upravo bi njima vlastiti AI sustavi mogli biti posebno zanimljivi jer omogućuju razvoj rješenja prilagođenih internim procesima i podacima.
Pritom najveću vrijednost umjetne inteligencije ne vide samo u generiranju tekstova i drugih sadržaja. Veći potencijal, smatraju, leži u njezinu povezivanju s internim znanjem kompanije, bržem pronalaženju i obradi informacija te pomaganju zaposlenicima pri donošenju odluka.
Što su podaci i znanje neke organizacije specifičniji i poslovno vrjedniji, to je veća mogućnost razvoja AI sustava prilagođenog upravo njezinim potrebama.
Što je privatni AI i po čemu se razlikuje od ChatGPT-ja?
Najjednostavnije rečeno, korištenjem javno dostupnih alata poput ChatGPT-ja kompanija se oslanja na uslugu vanjskog pružatelja, dok kod privatnog AI-ja umjetnu inteligenciju stavlja pod vlastitu kontrolu i koristi je unutar vlastitog IT okruženja.
Razlika postaje posebno važna kada se AI više ne koristi samo za generičke zadatke, primjerice pisanje e-mailova, nego mu se želi omogućiti pristup internim ugovorima, financijskim podacima, informacijama o klijentima, poslovnoj dokumentaciji i drugim osjetljivim informacijama.
Sugovornici kao primjer navode softverske kompanije koje umjetnu inteligenciju sve više koriste za pisanje i analizu programskog koda, izradu dokumentacije i rješavanje tehničkih problema.
U takvim situacijama nije svejedno šalje li zaposlenik vanjskom AI servisu samo općeniti upit ili dijelove vlastitog ili klijentova programskog koda, projektnu dokumentaciju i interno znanje. Privatni AI omogućuje da se takvi zadaci odvijaju unutar IT okruženja kompanije, uz veći nadzor nad podacima i načinom korištenja tehnologije.
Isplati li se kompanijama ulagati u vlastitu umjetnu inteligenciju?
Javni AI alati predstavljaju brz i jednostavan način za početak korištenja umjetne inteligencije, no s intenzivnijom primjenom dolaze i veći troškovi, ovisnost o vanjskim pružateljima usluga te pitanja kontrole nad podacima.
Ako zaposlenici u takve alate unose interne poslovne informacije, kompanija mora znati kamo ti podaci odlaze, kako se obrađuju i odgovara li takav način rada njezinim pravilima i sigurnosnim zahtjevima.
Vlastiti AI sustav, s druge strane, omogućuje veću kontrolu nad podacima, pristupom i upravljanjem tehnologijom. Jednaka infrastruktura može se koristiti za veći broj zaposlenika i različite poslovne potrebe, a dugoročno može omogućiti i predvidljiviju strukturu troškova.
Ipak, takav pristup zahtijeva ulaganje u vlastitu infrastrukturu i preuzimanje odgovornosti za njezino održavanje i upravljanje. Zbog toga privatni AI nije nužno najbolje rješenje za svaku kompaniju.
Koliko stoji jedna, a koliko druga opcija?
Koliki bi trošak mogla predstavljati jedna, a koliki druga opcija, sugovornici ilustriraju primjerom kompanije sa 100 zaposlenih.
Korištenje korporativnih AI rješenja u cloudu, koja se naplaćuju prema broju korisnika, moglo bi stajati okvirno između 20.000 i 30.000 eura godišnje, a moguće i više, ovisno o usluzi i licencnom paketu.
Kod privatnog AI-ja računica je drukčija jer kompanija umjesto kontinuiranog plaćanja licenci ulaže u vlastitu infrastrukturu. Početni izdatak pritom je veći, a potrebno je uračunati i implementaciju, održavanje, energiju i druge resurse.
Zauzvrat dobiva vlastiti AI kapacitet, veću kontrolu nad podacima i mogućnost dugoročnijeg planiranja troškova.
Kada ulaganje u privatni AI postaje isplativo?
Ne postoji, međutim, univerzalna granica potrošnje nakon koje se ulaganje u privatni AI automatski isplati. Prema procjeni sugovornika, mjesečni troškovi korištenja vanjskih AI servisa mogu poslužiti kao okvir za razmatranje takve odluke.
Ako kompanija na vanjske AI alate troši između 5000 i 20.000 eura mjesečno, uglavnom je riječ o korištenju na individualnoj razini ili unutar pojedinih timova. Već u toj fazi ima smisla razmotriti bi li vlastito AI okruženje donijelo bolju kontrolu nad troškovima i podacima.
Kod mjesečne potrošnje između 20.000 i 100.000 eura umjetna inteligencija već se širi na veći broj zaposlenika i poslovnih procesa, pa privatni sustav može postati ozbiljna alternativa dijelu troškova vanjskih servisa.
Kada potrošnja prijeđe 100.000 eura mjesečno, AI je već intenzivno zastupljen u različitim dijelovima kompanije. U takvim okolnostima, smatraju sugovornici, financijska opravdanost vlastite infrastrukture postaje posebno relevantna.
Pritom nije dovoljno promatrati samo koliko kompanija danas troši na umjetnu inteligenciju, nego i koliko će je koristiti u budućnosti, odnosno kako će se razvijati broj korisnika, zahtjevi i poslovni procesi koji ovise o toj tehnologiji.
Koliko brzo se vraća ulaganje u privatni AI?
Povrat ulaganja ovisi o početnom iznosu investicije, dosadašnjoj potrošnji na vanjske servise, broju korisnika i načinu na koji kompanija koristi umjetnu inteligenciju, pa ne postoji jedinstven rok koji bi vrijedio za sve.
Habek i Kuntić pritom navode istraživanje jednog od vodećih proizvođača AI infrastrukture prema kojem organizacije očekuju prosječan povrat od 2,79 dolara na svaki uloženi dolar, dok 93 posto ispitanih kompanija očekuje pozitivan povrat ulaganja u umjetnu inteligenciju.
Uštede pritom ne moraju dolaziti samo od smanjenja izdataka za AI alate. Potencijal postoji i u skraćivanju vremena potrebnog za obavljanje zadataka, bržoj obradi dokumentacije i informacija te učinkovitijem korištenju znanja unutar organizacije.
Privatni AI pritom nije namijenjen isključivo velikim kompanijama. Postoje infrastrukturna rješenja koja mogu odgovarati i malim i srednjim poduzećima, a njegova isplativost, prema riječima sugovornika, više ovisi o stvarnim potrebama i mogućnostima primjene nego o samoj veličini organizacije.
Što se događa s podacima koje zaposlenici unose u javne AI alate?
Jedan od problema nastaje kada zaposlenici bez jasno definiranih pravila u javne AI alate počnu unositi interne poslovne informacije. Tada se otvara pitanje kontrole nad podacima i njihove sigurnosti, osobito ako osjetljive informacije napuste kontrolirano IT okruženje kompanije.
Znak da je organizacija prerasla povremeno korištenje javnih AI alata pojavljuje se kada umjetnu inteligenciju počne primjenjivati na sve veći broj konkretnih poslovnih zadataka. Generički alati tada više ne moraju odgovarati svim njezinim potrebama, pa se javlja prostor za prilagođenija rješenja.
No kompanije pritom ne moraju birati isključivo između javnog i privatnog AI-ja. Sugovornici smatraju da je u mnogim slučajevima najbolje kombinirati oba pristupa.
Javno dostupni alati mogu se koristiti za zadatke koji ne uključuju osjetljive poslovne podatke, dok je za procese kod kojih je potrebna veća kontrola nad informacijama prikladnije koristiti privatni AI unutar vlastitog IT okruženja.
Kako se primjena umjetne inteligencije širi, kompanije bi trebale procijeniti koji pristup najbolje odgovara pojedinim zadacima i poslovnim potrebama.
AI se seli iz faze eksperimentiranja u svakodnevno poslovanje
Pitanje privatnog AI-ja posebno je aktualno zbog ubrzanih promjena u načinu na koji kompanije koriste umjetnu inteligenciju. Sve im je važnije gdje se njihovi podaci nalaze, tko im može pristupiti, kako se AI koristi i na koji se način njime upravlja.
Jedna od čestih pogrešaka pri uvođenju te tehnologije, upozoravaju sugovornici, jest njezino korištenje samo zato što je trenutačno u fokusu, bez prethodno definiranog poslovnog problema koji bi trebala riješiti.
Kompanije nerijetko krenu s velikim brojem alata i probnih projekata, a da pritom nisu odredile gdje im umjetna inteligencija može donijeti konkretnu korist, koje podatke zaposlenici smiju koristiti, kako će kontrolirati pristup i sigurnost te koliki će biti dugoročni troškovi.
Takav pristup može rezultirati nizom nepovezanih eksperimenata umjesto stvarnom integracijom AI-ja u poslovanje.
U sljedećih nekoliko godina Habek i Kuntić očekuju značajan pomak od eksperimentiranja prema konkretnijoj primjeni umjetne inteligencije u svakodnevnim poslovnim procesima.
Vanjski AI servisi i dalje će imati važnu ulogu jer omogućuju jednostavan pristup toj tehnologiji, no s rastom broja korisnika, količine podataka i poslovnih primjena kompanije će sve više razmišljati o troškovima, sigurnosti i kontroli nad vlastitim AI okruženjem.
Ne očekuju da će vlastiti AI sustavi postati standard za baš svaku kompaniju, ali smatraju da će ih sve češće razmatrati organizacije koje rade s osjetljivim podacima i kojima je potrebna veća kontrola nad načinom korištenja umjetne inteligencije.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare