Koje europske zemlje uvoze najviše sirove nafte?

Brent se od sredine veljače, gotovo sedam mjeseci, drži iznad 70 dolara, a od kraja 2025. poskupio je 65,7 posto. Prošlu je godinu zaključio s cijenom od 60,85 dolara po barelu.

No ovo više nije samo priča o energetskom tržištu.

Skuplja sirova nafta povećava cijene dizela, benzina i avionskog goriva. Ta se poskupljenja potom prelijevaju na transportne mreže, opskrbne lance i, na kraju, na potrošačke cijene, piše Euronews.

Za Europu teško da je moglo doći u gorem trenutku.

Inflacija u eurozoni već je u kolovozu iznosila 3,3 posto, što je najviša razina od rujna 2023. Samo su cijene energije u godinu dana porasle za 14,3 posto.

No koje su europske zemlje najizloženije ovom naftnom šoku?

Europa gotovo potpuno ovisi o uvoznoj nafti

Temeljna ranjivost Europe kada je riječ o fosilnim gorivima jasno je vidljiva iz podataka.

Europska unija je 2024. godine uvezla 471,3 milijuna tona sirove nafte, dok je na vlastitom području proizvela tek 15,5 milijuna tona.

Prema podacima Eurostata, ukupna ovisnost EU-a o uvozu nafte dosegnula je 96,6 posto.

Drugim riječima, gotovo svaka dodatna bačva nafte koja se potroši u Uniji zapravo mora stići iz inozemstva.

Sjedinjene Države, Kazahstan i Norveška bila su tri najveća dobavljača. Svaka od tih zemalja činila je između 12 i 15 posto ukupnog uvoza.

Slijedila je Libija s više od devet posto, Saudijska Arabija sa 6,8 posto te Nigerija i Irak s po 5,8 posto.

Prema podacima Vijeća Europske unije, samo oko sedam posto uvoza sirove nafte u EU 2025. godine dolazilo je iz zemalja Vijeća za suradnju arapskih država Zaljeva.

Europa je stoga manje izravno ovisna o proizvođačima iz Zaljeva nego mnoga azijska gospodarstva. Međutim, naftom se trguje na globalnom tržištu.

Poremećaj prometa kroz Hormuški tjesnac podiže cijene američke ili norveške nafte jednako kao i nafte s Bliskog istoka.

Koje europske zemlje uvoze najviše nafte?

Gledano prema količini, Nizozemska uvozi daleko više nafte od bilo koje druge europske zemlje.

Podaci Eurostata za 2024., posljednju punu godinu za koju su dostupni podaci, pokazuju da je uvezla 138,3 milijuna tona nafte i naftnih derivata.

Slijedi Njemačka sa 117,8 milijuna tona, Španjolska s 85,8 milijuna, Francuska s 82,4 milijuna, Italija sa 73,3 milijuna i Belgija s 56,7 milijuna tona.

Međutim, te brojke treba staviti u kontekst.

Rotterdam je jedno od najvećih svjetskih energetskih čvorišta. Velik dio sirove nafte koja stiže u nizozemske luke ondje se prerađuje ili se dalje transportira u druge europske zemlje.

Nizozemska je tako od 138,3 milijuna tona uvezene nafte izvezla 101,1 milijun tona. Belgija je također ponovno izvezla više od polovice svojeg uvoza.

Njemačka je zapravo veliki krajnji uvoznik zbog veličine svojeg industrijskog gospodarstva, prometne mreže i rafinerijskog sektora.

Španjolska, Francuska i Italija također uvoze velike količine kako bi zadovoljile domaću potrošnju i opskrbile velike rafinerije.

Podaci Eurostata pokazuju da je Njemačka 2024. činila 20,1 posto ukupne finalne potrošnje nafte i naftnih derivata u EU-u. Slijedila je Francuska s 15,3 posto, dok su Italija i Španjolska imale udio od po 11,1 posto.

Te četiri zemlje zajedno su potrošile gotovo 58 posto ukupne količine u EU-u.

Manja gospodarstva mogla bi pretrpjeti veći relativni udar

Količina uvoza pokazuje tko kupuje najviše nafte, ali ne i koja će gospodarstva pretrpjeti najveće posljedice.

Korisniji pokazatelj ranjivosti dobiva se usporedbom neto uvoza energije s veličinom i strukturom domaćeg gospodarstva.

Eurostat prati neto trgovinsku bilancu energetskih proizvoda kao udio u BDP-u. Malta je 2025. zabilježila najveći deficit u EU-u, u iznosu od 5,4 posto svojeg BDP-a.

Slijedila je Bugarska s deficitom od 3,5 posto BDP-a, Hrvatska s 3,4 posto, Mađarska s 2,9 posto, Belgija s 2,6 posto, Luksemburg s 2,5 posto i Cipar s 2,4 posto.

Velika gospodarstva nalazila su se bliže sredini ljestvice. Talijanski deficit u trgovini energentima iznosio je 1,9 posto BDP-a, a slijedile su Španjolska i Poljska s po 1,7 posto. Njemačka i Francuska zabilježile su deficit od po 1,5 posto BDP-a.

Najmanje deficite zabilježile su Danska, 0,1 posto BDP-a, Švedska, 0,5 posto, te Nizozemska, 0,6 posto.

Danskoj pomaže domaća proizvodnja nafte i plina, dok položaj Nizozemske odražava njezinu ulogu velikog rafinerijskog i izvozno-tranzitnog središta.

Na udaru i zemlje koje ovise o turizmu

Ovisnost Španjolske o uvozu nafte, odnosno udio potrošnje koji se pokriva neto uvozom, 2024. iznosila je 100,3 posto.

U Portugalu je taj udio bio 99,9 posto, a u Irskoj 101 posto.

Sva tri gospodarstva ovise o uvezenoj sirovoj nafti ili naftnim derivatima za gotovo cjelokupnu opskrbu.

Malta je 2024. uvozom pokrivala 99,6 posto svojih potreba za naftom, a Cipar 97,3 posto.

Njihovu izloženost dodatno povećava važnost prometa, zrakoplovstva i turizma za njihova gospodarstva.

Gotovo dvije trećine nafte koja se potroši u EU-u odlazi na promet.

Prema podacima Vijeća Europske unije, samo je cestovni promet 2024. činio 47,7 posto ukupne potrošnje. Zrakoplovstvo je činilo dodatnih 9,2 posto, a pomorski promet 8,4 posto.

Takva struktura potrošnje posebno je važna za južnu Europu.

Rast cijena avionskog goriva povećava troškove aviokompanijama koje lete prema Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Cipru i Malti.

Skuplji dizel istodobno povećava troškove hotela, restorana i trgovaca zbog poskupljenja u opskrbnim lancima.

Turističke kompanije u početku mogu preuzeti dio povećanih troškova na sebe. Međutim, ako cijena nafte ostane iznad 100 dolara, veća je vjerojatnost da će se ti troškovi preliti na potrošače kroz više cijene avionskih karata i smještaja.

Danska je najmanje ovisna o uvozu nafte, s udjelom od 58,1 posto, a slijede Rumunjska sa 77 posto i Mađarska s 83,5 posto.

Ovisnost Italije iznosi 89,8 posto, Njemačke 96,9 posto, a Francuske 99,8 posto.