Pod izraelskom opsadom i odsječeni od vanjskog svijeta, Palestinci odbijaju napustiti svoj dom

Nekoliko metara od zidova triju palestinskih kuća u tom mjestu, doseljenici su 9. kolovoza 2026. podigli šator i počeli držati palestinske obitelji na tom području pod opsadom kako bi ih prisilili da napuste svoje domove, piše Mondoweiss.

Bio je to tek najnoviji korak u eskalaciji napada koje doseljenici već sedam mjeseci provode na Ras al-Ainu — prekidaju dovod struje i vode, opetovano napadaju stanovnike u njihovim domovima, pokušavaju provaliti u kuće i zapaliti ih, postavljaju zasjede uz cestu, napadaju vlasnike kuća dok se kreću tim područjem, a pokušali su ih čak i ubiti.

Opsada Qusre koju provode doseljenici uslijedila je manje od mjesec dana nakon što je obitelj Mahmouda al-Tubasija 22. srpnja protjerana iz svojih dviju kuća u selu Jalud, južno od Nablusa, nakon čega su izraelski doseljenici preuzeli te nekretnine.

To je dio šire izraelske kampanje koju podupire država, a predvode doseljenici, čiji je cilj protjerivanje Palestinaca s područja predviđenih za buduće širenje naselja. Ta područja ne obuhvaćaju samo 60 posto Zapadne obale koja se, prema Sporazumima iz Osla, nalazi pod potpunom izraelskom kontrolom i klasificirana je kao „Područje C“, nego sve češće i 22 posto teritorija pod civilnom upravom Palestinske samouprave (PA), poznatog kao Područje B.

Izvješće Human Rights Watcha objavljeno 20. kolovoza 2026. pokazalo je da su napadi doseljenika na Palestince na Zapadnoj obali od siječnja 2023. doveli do potpunog ili djelomičnog raseljavanja stanovništva 107 gradova i sela, usporedno s dosad nezabilježenim širenjem izraelskih naselja. Izvješće Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) dodatno je pokazalo da je broj Palestinaca prisilno raseljenih zbog napada doseljenika te rušenja i deložacija u prva četiri mjeseca ove godine već premašio ukupan broj zabilježen tijekom cijele 2025.

OCHA je dokumentirala prosječno 6,6 napada doseljenika dnevno — najviše u bilo kojoj godini otkako agencija vodi evidenciju — u kojima je do 24. srpnja ubijeno 15 Palestinaca, među njima dvoje djece. Ako se takav trend nastavi, 2026. nadmašit će dosadašnji rekord iz 2023., kada je u nasilju doseljenika ubijeno 16 ljudi.

Djed odvojen od svojih dviju unuka

Abdul Karima susreli smo na brežuljku u selu Jurish, nasuprot Ras al-Ainu, udaljenom oko 800 metara. To je mjesto postalo svakodnevno okupljalište stanovnika i novinara, koji ondje provode većinu vremena u pripravnosti, promatrajući kuće pod opsadom i prateći kretanje doseljenika i izraelskih vojnika.

„Proživljavamo najteže trenutke u svojim životima i obitelj danas nema drugog izbora nego izdržati u kućama“, rekao je za Mondoweiss Abdul Karim, palestinski poljoprivrednik čiji su sinovi pod opsadom u Ras al-Ainu. „Ali ako svijet ne reagira i ne stane uz nas protiv doseljenika, uspjet će nas protjerati.“

Abdul Karim, međutim, ne vidi nikakav ozbiljan pokušaj da se zaustave napadi doseljenika ili spriječi raseljavanje njegove obitelji.

„Čak ni danas Ujedinjeni narodi ne provode svoje rezolucije o Palestini, a u arapskom svijetu nije se podigao nijedan glas u našu obranu“, rekao je. „Doseljenici se neće zaustaviti na Zapadnoj obali — doći će do svih. Svi su šutjeli i nisu učinili ništa.“

Abdul Karim spava samo u automobilu na brežuljku, koji nikada ne napušta, osjećajući kao da čuva obitelj do koje ne može doći. Većina njegove obitelji zarobljena je u dvjema kućama: njegova 60-godišnja supruga, 23-godišnja kći Aisha te sin Rizq i njegova supruga. Kuću obitelji njegova sina Yousefa — njegove supruge Ruqaye i njihovih dviju kćeri, dvogodišnje Hur i četverogodišnje Kinde — izraelske su snage pretvorile u vojni položaj.

„Nedostaju mi i užasno se bojim za njih“, rekao je Abdul Karim. „Ne mogu učiniti ništa osim sjediti i promatrati kretanje doseljenika oko kuća.“

Dok smo bili na brežuljku, nazvali smo Aishu kako bismo provjerili kako je obitelj.

„Svi smo zatvoreni ovdje, kao u nekakvom zatvoru — i odbijamo otići jer nam neće dopustiti da se vratimo“, rekla je za Mondoweiss Aisha, Abdul Karimova kći. „Doseljenici i vojska nikome ne dopuštaju da dođe do nas.“

„Ne spavamo“, dodala je. „Živimo u neprestanoj napetosti i strahu, ali tješimo jedni druge i dajemo si snagu. Doseljenici su cijelo vrijeme oko kuća — ali nema šanse da odemo odavde. Ne želimo da nam se dogodi ono što se dogodilo obitelji Tubasi.“

Abdul Karimova obitelj počela je 2015. graditi svoje dvije kuće u Ras al-Ainu, vjerujući da je područje — klasificirano kao Područje B — sigurno. Svaka kuća ima dva kata i površinu od 200 četvornih metara, a uz njih se nalazi imanje od 15 dunuma (1,5 hektara) na kojem je Abdul Karim zasadio masline i bademe.

„Ova zemlja moj je identitet“, rekao je. „Bez nje ne vrijedim ništa.“

Abdul Karim je palestinski poljoprivrednik koji uzdržava obitelj prvenstveno poljoprivredom. Posjeduje 55 dunuma (5,5 hektara) zemlje u selima Qusra i Jalud, no doseljenici mu sada onemogućavaju pristup većem dijelu te zemlje, uključujući vinograd površine 20 dunuma.

Ove je godine izgubio cijelu berbu grožđa, a gubitak se procjenjuje na 600.000 novih izraelskih šekela (više od 200.000 dolara).

„Odlazim i izdaleka provjeravam svoju zemlju, a ponekad odlazim noću“, rekao je. „Nanijeli su joj golemu štetu.“

Pokušaj ubojstva obitelji

Napadi doseljenika na Ras al-Ain počeli su se intenzivirati nakon što je na zemlji susjednog sela Jalud, oko tri kilometra od Qusre, uspostavljena ilegalna doseljenička ispostava, iz koje su doseljenici svakodnevno kretali u napade na Ras al-Ain.

„Njihovi napadi uglavnom su se događali noću. Iščupali su vrata skladišta i uništili poljoprivredni alat u njemu, razbili vrata i ukrali ogradu oko kuće“, rekao je Abdul Karim. „Napadali bi kuću kamenjem koje je padalo po nama poput kiše.“

Nakon što su doseljenici protjerali obitelj Tubasi iz njezina doma u Jaludu nakon četveromjesečne opsade, opasnost za Ras al-Ain postala je još neposrednija.

„Čim je obitelj Tubasi protjerana, osjetili smo da bismo mi mogli biti sljedeći“, rekao je Abdul Karim. „Poduzeli smo neke mjere opreza — kupili smo dodatne zalihe, obnovili ogradu i potpuno prestali izlaziti iz kuća.“

„Nekoliko dana poslije doseljenici su postavili šator samo nekoliko metara od naše kuće i potpuno blokirali cestu, tako da se više nismo mogli kretati ni putovati“, dodao je.

Doseljenici su po cesti razbacali čavle i oštre predmete kako bi onesposobili vozila i onemogućili pristup. Abdul Karim kaže da su doseljenici počeli organizirati smjene u patroliranju, naoružani noževima i palicama.

„Na palice pričvršćuju oštre predmete, što dokazuje da im cilj nije samo pretući nas, nego nas ubiti“, rekao je. „Odbijaju razgovarati s nama. Odmah nas napadaju i počinju tući i zlostavljati.“

Dvije kuće Abdul Karimove obitelji pretrpjele su više od deset nasilnih napada i provala doseljenika, pri čemu je na objema nastala velika šteta.

„Jednom smo napustili kuću na samo dva sata“, prisjetio se Abdul Karim. „Iskoristili su našu odsutnost, provalili, otvorili plinsku bocu od 48 kilograma i pustili da plin istječe u kuću prije nego što su otišli.“

Unatoč razmjerima napada doseljenika, Abdul Karimova obitelj odbija napustiti dom ili odustati.

„Kamo bismo otišli? Nemamo ništa osim svojih domova i svoje zemlje“, rekao je. „Ništa nas neće prihvatiti osim naše domovine i zemlje koju obrađujemo cijeli život.“

„Ovdje nije riječ samo o nama kao obitelji“, dodao je. „Ako odustanemo i napustimo svoje kuće, nećemo izgubiti samo njih, nego cijeli brežuljak Ras al-Ain. A doseljenici se ovdje neće zaustaviti — progonit će nas sve do same Qusre i protjerati iz cijelog sela.“

Opsada nije ograničena na tri nastanjene palestinske kuće, nego obuhvaća i dvadesetak objekata u izgradnji. Njihovim vlasnicima zabranjen je pristup, a na nekim su nekretninama već podignute izraelske zastave.

Zašto Ras al-Ain?

Brežuljak Ras al-Ain uzdiže se 930 metara iznad razine mora, s pogledom prema Jordanu na istoku, Sredozemnom moru na zapadu, planinama Gerizim i Ebal na sjeveru te planini al-Asour na jugu — zbog čega zauzima strateški važan i dominantan položaj.

Ras al-Ain, koji je u cijelosti klasificiran kao Područje B, važan je i iz drugog razloga: ondje se nalaze četiri izvora pitke vode koji su jedan od glavnih izvora vode za Palestince u Qusri i okolnim selima. Čim su počeli napadati to područje, doseljenici su se usmjerili na vodovodne cijevi i potpuno prekinuli opskrbu.

„Preuzimanje brežuljka Ras al-Ain od strane doseljenika dio je sve šireg i kontinuiranog procesa naseljavanja koji je započeo u Području C i dosegnuo proglašenu aneksiju doline Jordana“, rekao je za Mondoweiss Abdul Azim al-Wadi, čelnik seoskog vijeća Qusre. „Danas ulazi u drugu fazu, prodire u Područje B i preuzima njegova najvažnija područja.“

Al-Wadi kaže da su izraelske snage od prosinca 2025. provele devet službenih evakuacija doseljenika s brežuljka.

„Vojska bi zaplijenila šator, ali bi nam ostavila doseljenika i njegove ovce“, rekao je.

Ali kako će obitelji pod opsadom nastaviti pružati otpor u Ras al-Ainu?

Al-Wadi objašnjava da jedina nada za nastavak opstanka obitelji Ras al-Aina leži upravo u stanovnicima Qusre, koji se doseljenicima suprotstavljaju od 2014. i bili su među prvim selima koja su osnovala takozvane „narodne odbore za zaštitu“, sastavljene od skupina dobrovoljaca koje brane zajednicu od nasilja doseljenika.

„Od 2014. Qusra je dala 11 mučenika, od kojih je većina ubijena dok su se suprotstavljali napadima doseljenika“, rekao je al-Wadi. „Posljednji je bio Amir Mu’tasim Odeh (28), ubijen 14. ožujka 2026. dok se suprotstavljao napadu doseljenika na Ras al-Ain.“

Izraelske snage uhitile su i oko 40 ljudi zbog sukoba stanovnika i doseljenika na brežuljku Ras al-Ain. Al-Wadi kaže da je vojska uhićenima izrekla visoke novčane kazne kako bi ih odvratila od povratka na to područje.

Loay Abu Reida, vlasnik jedne od kuća pod opsadom, 17. kolovoza vratio se iz Sjedinjenih Država u Ras al-Ain kako bi se pridružio obiteljima koje pokušavaju obraniti svoje domove. Iako je američki državljanin i odmah po dolasku iznad svoje kuće podigao američku zastavu, napadi doseljenika nisu prestali. Već drugog dana nakon njegova povratka kuće su ponovno kamenovane.

Otkako je počela opsada stanovnika Ras al-Aina, humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava pokušavaju im dostaviti hranu. UNICEF je dostavio pomoć 6. kolovoza, a izraelska ljevičarska organizacija Peace Now također je 14. kolovoza pokušala doći do kuća i dopremiti nešto hrane.

No obitelji pod opsadom poručuju da se sve ne može svesti na dostavu pomoći i posjete izaslanstava koja se zaustavljaju nekoliko metara od kuća. Potrebni su, kažu, konkretni potezi usmjereni na uklanjanje doseljenika i jamstvo da se neće vratiti.

„Govori i parole danas više ne znače ništa“, rekao je al-Wadi. „Ono što nam danas treba jest ozbiljno djelovanje na terenu koje će podržati ustrajnost ljudi, okončati opsadu i ukloniti doseljenike.“