Završena višegodišnja rasprava: Japan neće imati caricu

Novi zakon uvodi dvije novosti - omogućuje se daljnjim muškim rođacima starijim od 15 godina da se vrate carskoj obitelji posvojenjem, pod uvjetom da su neoženjeni, a princezama omogućuje zadržavanje kraljevskog statusa nakon udaje za pučane, iako njihovi supružnici i djeca i dalje neće biti priznati kao članovi carske kuće.

Riječ je o pokušaju rješavanja demografske krize u samom srcu japanske monarhije: od šesnaest odraslih članova carske obitelji samo su petero muškarci, ali odrasli, dok djece uopće nema.

Devetnaestogodišnji princ Hisahito, carev nećak, prvi je muški potomak rođen u carskoj obitelji u posljednja četiri desetljeća. Ako Hisahito, koji je tek maturirao i studira biologiju, ne bude imao sina, neće imati nasljednika, a carska loza će završiti, prema trenutačnim pravilima.

Politički paradoks ove reforme teško je zaobići: zakon je progurala kroz parlament vlada premijerke Sanae Takaichi, prve žene na čelu japanske vlade u povijesti zemlje.

Takaichi i konzervativno krilo vladajuće Liberalne stranke (LDP) ustraju na stajalištu da je muška krvna loza "jedini izvor careve vlasti i legitimiteta".

Kritičari tu poziciju smatraju posebno ironičnom pošto dolazi od prve žene na čelu japanske vlade.

Profesor Hideya Kawanishi sa sveučilišta Nagoya rekao je za AFP da prijedlog "ne odražava javno mnijenje", ocijenivši da konzervativno krilo LDP-a po svaku cijenu želi očuvati mušku lozu i zato ne želi slušati glas javnosti.

Aiko ostaje bez krune

Zanimljivo je da je isti dan Diet, japanski parlament, izglasao i drugi kontroverzan zakon s Takaichijine desničarske agende – novi propis koji zabranjuje skrnavljenje državne zastave, a koji protivnici smatraju pokušajem zastrašivanja javnosti i utišavanja kritike vlade.

Dvije reforme usvojene istog dana – jedna o carskom naslijeđivanju, druga o zaštiti nacionalnog simbola – zajedno oslikavaju širi zaokret japanske politike prema tradicionalističkim i nacionalističkim vrijednostima otkako je Takaichi preuzela vlast.

Najpopularnija kandidatkinja za nasljednicu ostaje izvan igre: dvadesetčetverogodišnja princeza Aiko, jedino dijete cara Naruhita i carice Masako, uživa veliku javnu popularnost, no kao žena po važećem zakonu ne može naslijediti prijestolje. 

Umjesto nje, loza skreće na careva šezdesetogodišnjeg brata Akishina, a zatim na njegovog sina Hisahita. Treći u redu je carev stric, princ Hitachi, kojemu je 90 godina.

Bivši šef Agencije za carski dom Shingo Haketa ocijenio je da je monarhija nakon Hisahita "izrazito nestabilna".

Simptomatično je i da je carica Masako, diplomatkinja obrazovana na Harvardu, nakon Aikina rođenja razvila depresiju i tjeskobu zbog kritika što nije rodila muškog nasljednika. Feministička znanstvenica Chizuko Ueno navodi kao to primjer sustava koji "muške kraljevske članove tretira kao pastuhe, a ženske stavlja pod pritisak da budu strojevi za rađanje" muškog potomstva.

Zanimljivo je i da japanska rasprava dolazi u trenutku kad je velika većina europskih monarhija taj problem odavno riješila u suprotnom smjeru.

Ukinute konkubine

Švedska (od 1980.), Nizozemska (od 1983.), Norveška (od 1990.), Belgija (od 1991.), Danska (od 2009.) i Luksemburg (od 2011.) uveli su apsolutnu prvorodnost neovisnu o spolu, čime su njihove prijestolonasljednice – poput švedske princeze Victorije ili nizozemske princeze Catharine-Amalije – izjednačene s braćom u redu nasljeđivanja.

Japan time ostaje jedna od rijetkih preostalih ustavnih monarhija koja potpuno isključuje žene iz nasljeđivanja prijestolja – strože čak i od Monaka, gdje vrijedi sustav "prednosti muškom potomstvu". Žene ondje ne mogu naslijediti prijestolje prije braće, no za razliku od Japana, mogu ga naslijediti u nedostatku muških nasljednika.

Carska institucija u Japanu, prema procjenama povjesničara, stara je gotovo 1500, a po tradicionalnom računanju čak oko 2600 godina.

Vladin prijedlog iz 2005. za dopuštanje ženskih monarhinja bio je odbačen upravo nakon Hisahitova rođenja iste godine, čime je pitanje skinuto s dnevnog reda na dva desetljeća.

Sustav je u prošlosti funkcionirao zahvaljujući konkubinama, koje su do prije stotinjak godina rađale otprilike polovicu japanskih careva – praksa ukinuta za vladavine Naruhitova prapradjeda, cara Taishoa.

Bez tog mehanizma, a uz opće starenje i pad nataliteta japanskog društva, povjesničari upozoravaju da sustav isključivo muškog nasljeđivanja danas jednostavno nije održiv u dugom roku, čak i uz mogućnost posvajanja dalekih rođaka – od kojih su mnogi, prema podacima Agencije za carski dom, i više od 36 generacija udaljeni od sadašnjeg cara, budući da se njihova loza od carske obitelji odvojila prije oko 60 godina.