Habijan o sramotnim prizorima iz Splita: "Kazne su odgovarajuće, a sad dolazimo do pitanja onih koji ih izriču"

Andrej Plenković danas obilježava deset godina na čelu Vlade.

Uz gospodarske i političke odluke, jedno od obilježja njegova desetljeća na vlasti ostaje i odgovornost članova Vlade koji su zbog afera morali napustiti svoje dužnosti.

Habijan o deset godina Plenkovića: Vlada je uspješno balansirala unatoč izazovima

Na pitanje kako ocjenjuje deset godina Plenkovićeve vlasti, s obzirom na to da sam nije cijelo vrijeme bio član Vlade, Habijan je odgovorio da je riječ o vrlo izazovnom razdoblju.

„Vrlo izazovnih deset godina. Ja sam u ovih deset godina manje od trećine vremena u Vladi. U prosincu 2023. ušao sam u Vladu. Sliku ovog posljednjeg dijela imam, a i kao zastupnik sam bio uključen u određene procese i ono što se događa na razini RH“, rekao je.

Među najvećim izazovima izdvojio je događaje na koje Vlada nije mogla izravno utjecati, poput, primjerice, geopolitičkih kriza.

„Izazovi koje sam spomenuo bili su viša sila ili vanjski faktori. Sjećamo se da je u ovih deset godina sve počelo velikim izazovom, pitanjem Agrokora, koje je moglo dovesti do sistemskog problema unutar cijele ekonomije i gospodarstva. Ja bih rekao da je to uspješno riješeno. Imali smo dva razorna potresa, na području Banovine i Zagreba. Uložena su velika sredstva i obnova i danas traje“, kazao je.

Podsjetio je i na pandemiju koronavirusa, rusku agresiju na Ukrajinu te migracijski pritisak na vanjske granice Europske unije.

„To su sve elementi koji su se dogodili u ovih deset godina i teško ih je izostaviti kada se govori o razdoblju jedne vlade. Ti izazovi otežali su samu poziciju Vlade i njezin posao. Vlada je, unatoč tim izazovima, uspješno balansirala i pronašla rješenja“, ocijenio je.

Kao pokazatelje uspješnosti naveo je kretanje zaposlenosti, bruto domaćeg proizvoda, javnog duga i plaća.

„Ako se podvuče crta i usporede glavne brojke, od zaposlenosti i BDP-a do javnog duga u odnosu na BDP, kao i minimalne, medijalne i prosječne neto plaće s početka mandata, onda doista postoje stvarni i jasni rezultati ove Vlade, unatoč svim izazovima“, ustvrdio je.

„Percepcija pravosuđa u Hrvatskoj je loša“

Govoreći o najvećim izazovima u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Habijan je istaknuo dugogodišnji problem povjerenja građana u pravosudne institucije.

„Volim reći da je to kao da imamo tri ministarstva u jednom. Imamo pravosuđe, upravu, a pitanje digitalne transformacije dio je koji je vrlo bitan posljednje tri godine. Najveći izazov za mene osobno, a to nije nešto što traje dvije ili tri godine, nego imam osjećaj da ta priča traje desetljećima, pitanje je percepcije pravosuđa“, rekao je.

Priznao je da građani nemaju dobro mišljenje o pravosudnom sustavu, ali upozorio je da na takvu percepciju utječu i osobna iskustva stranaka u sudskim postupcima.

„Ja ne bježim od toga da je percepcija pravosuđa u RH loša. To uvijek ističem prilikom susreta s predsjednicima sudova, DORH-a ili bilo kojim dionikom pravosudnog sustava i to je polazišna točka. Nisam netko tko će reći da je taj kotač moguće okrenuti tako da će svi reći da je pravosuđe savršeno. Ono što je specifično za pravosuđe jest da velik broj građana ima doticaj s njim. Ja sam nekad bio odvjetnik i stranka koja je izgubila presudu neće biti sretna pa će to opravdavati tvrdnjom da s pravosuđem nešto nije u redu. I to je početni faktor koji doprinosi takvoj percepciji“, objasnio je.

Ipak, priznao je da postoje konkretni problemi, posebno kada je riječ o trajanju sudskih postupaka.

„Treba jasno reći da imamo problem s dugotrajnošću postupaka i to nije dobro. To nije specifično samo za RH, ali to nije alibi. Radimo usporedbe s drugim zemljama i one imaju slične probleme“, rekao je.

Kao pozitivan pomak naveo je smanjenje broja neriješenih predmeta i kraće trajanje postupaka.

„Godine 2020. imali smo oko 480.000 neriješenih predmeta, a sada smo prvi put pali na 382.000. Smanjili smo i trajanje postupaka. Prosjek je bio 650 dana, a sada je oko 470. Postoje određeni pozitivni iskoraci, ali stvari se ne mogu preokrenuti preko noći“, kazao je.

„Svi dionici u pravosuđu moraju pronaći način kako vratiti povjerenje u pravosuđe“

Osvrnuo se i na položaj ministra pravosuđa kada je riječ o sudskim odlukama koje izazivaju nezadovoljstvo javnosti. Istaknuo je da ministar ne smije utjecati na neovisnost sudova, ali smatra da se o odlukama treba otvoreno razgovarati.

„Nezgodna je pozicija ponekad ministra pravosuđa jer je dojam u javnosti da sam odgovoran za svaku presudu i neke odluke s kojima se ja ne slažem. Međutim, kao predstavnik izvršne vlasti to ne bih smio ni komentirati na način koji bi ugrozio neovisnost pravosuđa. S druge strane, imamo samostalno i neovisno pravosuđe koje moramo jačati, ali mora postojati i odgovornost onih koji donose takve odluke“, rekao je.

Naglasio je da ministar nema ovlasti odlučivati o imenovanjima, napredovanju ili razrješenju sudaca.

„U javnosti se stvara dojam da je ministar taj koji bira, razrješuje i odlučuje o napredovanju sudaca, ali ministar u tom postupku nema nikakve nadležnosti. O tome odlučuje Državno sudbeno vijeće. Tko god bio ministar, nadležan je za zakone, normativni okvir, kadrove, popunjavanje mjesta, materijalna prava i proračun pravosudnih tijela“, pojasnio je.

Dodao je da upozoravanje na određene sudske odluke ne mora značiti utjecaj na neovisnost pravosuđa.

„Svi dionici moraju komunicirati i pokušati zaustaviti tu negativnu percepciju. Ne kažem da će ona biti bajna, ali moramo pronaći način da vratimo povjerenje u pravosuđe i to će već biti velik iskorak“, zaključio je.

„Nakon tragičnih događaja pažnja se usmjeri na Kazneni zakon, ali njega ne treba često mijenjati“

Voditelj je zatim otvorio pitanje promjena Kaznenog zakona nakon tragičnih događaja, uključujući ubojstvo u Drnišu i slučaj onečišćenja u Gospiću, upitavši je li opravdano da izvršna vlast pod pritiskom javnosti pokreće zakonske izmjene te koliko su one doista nužne.

Habijan je objasnio da izmjene vezane uz uvođenje kaznenog djela ekocida nisu pokrenute isključivo zbog slučaja u Gospiću, nego je riječ o procesu koji je već bio u tijeku.

„Razumijem što pitate. Što se tiče, primjerice, Gospića i kaznenog djela ekocida, u trenutku kada se otvorilo pitanje Gospića, već smo imali otvoren Kazneni zakon u smislu njegovih izmjena i dopuna. Radna skupina koja se time bavila formirana je u svibnju 2025. godine. Gospić nije bio razlog uvođenja tog kaznenog djela i pooštravanja kazni, nego smo, kada smo već otvorili Kazneni zakon zbog uvođenja doživotnog zatvora, odlučili sve napraviti odjednom, i ekocid i doživotni zatvor“, pojasnio je.

Upozorio je da nakon tragičnih događaja pozornost javnosti često bude usmjerena isključivo na visinu kazni i izmjene zakona.

„Kada se dogodi nešto poput tragičnog događaja u Drnišu ili požara u Omišu, u kojem je, nažalost, preminula i peta žrtva, svi usmjere kamere i pozornost na kažnjavanje, odnosno na Kazneni zakon. Taj je zakon vrlo osjetljiv jer jednom izmjenom ili pooštravanjem kazne remetite ravnotežu cijelog Kaznenog zakona i nije ga dobro često mijenjati na taj način“, rekao je.

„Pooštravanje kazni neće riješiti problem agresije u društvu“

Smatra da se uz kaznenopravne mjere mora više raditi na prevenciji, osobito u slučajevima nasilja.

„Kažnjavanje dolazi kao posljedica određenog tragičnog događaja ili situacije. Puno je bitnije da u određenim situacijama svi daju svoj doprinos. Ako govorimo o ubojstvu mladog Luke i femicidu, Kazneni zakon dolazi na kraju. Ovo će proći u Saboru jer je većina zastupnika glasala za doživotnu kaznu. Suci će sada imati alat koji moraju koristiti“, kazao je.

Dodao je da samo pooštravanje kazni ne može riješiti širi problem agresije u društvu. „Bitno je i pitanje prevencije. Naše društvo posljednjih nekoliko godina postalo je agresivno, pogotovo na društvenim mrežama. Svašta je postalo jednostavno izgovoriti u online svijetu, a to je veliki problem koji Kazneni zakon sam ne može riješiti. To zahtijeva puno širi pristup i pitanje društvene odgovornosti svih nas, naših postupaka, činjenja ili nečinjenja, jer izmjena bilo kojeg zakona to neće promijeniti“, poručio je.

Habijan o Torcidi: „Ovo što se dogodilo u Splitu za svaku je osudu“

U razgovoru se osvrnuo i na skandalozne povike dijela navijača Torcide uoči utakmice Hajduka i Ajaxa na Poljudu 15. listopada.

Prije utakmice, tijekom kortea Torcide, zabilježeni su antisemitski i nacistički povici, uključujući uzvikivanje „Ustani, Adolfe“ i parole usmjerene protiv Židova. Navijači su izvikivali i uvredljive poruke povezane s nacističkim koncentracijskim logorom Auschwitz te spominjali Anu Frank. Događaji su izazvali osude, a policija je pokrenula kriminalističko istraživanje radi identifikacije i procesuiranja odgovornih.

Habijan je osudio takvo ponašanje, istaknuvši da za njega nema mjesta u demokratskom društvu. Smatra da postojeći zakonski okvir omogućuje kažnjavanje takvih ispada, ali da je važno kako će ga sudovi primjenjivati.

„Ako pogledamo politiku Vlade prema događajima u Splitu, mislim da je osuda takvih neprihvatljivih, sramotnih i za 21. stoljeće nepojmljivih istupa potpuno jasna. To je za svaku osudu i treba poslati poruku da takvom ponašanju nije mjesto u društvu koje želi pripadati zapadnim demokratskim zemljama. Mislim da je stav Vlade tu potpuno jasan“, rekao je.

Razdvojio je pitanje političke osude od pitanja kazni koje se izriču za takve postupke.

„Druga je stvar pitanje kažnjavanja. Mislim da su kazne propisane za ta kaznena djela odgovarajuće, a sada dolazimo do pitanja onih koji ih izriču. Presuda suda ima svojevrsnu poruku: ako izvikuješ takve sramotne parole i javno ih prenosiš, slijedi sankcija, ideš u zatvor“, kazao je.

Komentirao Miletićev govor u Saboru o „polijevanju benzinom" i „vješanju na bandere"

Naveo je da je za javno poticanje na nasilje i mržnju predviđena kazna zatvora do tri godine, dok je za organizatore predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

„Kada se izrekne takva kazna i kada netko shvati da se ne može olako razbacivati takvim riječima i najgnjusnijim uvredama u 21. stoljeću, onda vjerujem da će se sljedeći put netko nad time malo zamisliti. Ovo što se dogodilo u Splitu za svaku je osudu. Ima i drugih takvih primjera“, rekao je.

Kao primjer štetnog utjecaja javnih istupa na društvenu klimu naveo je izjavu saborskog zastupnika Marina Miletića, koji je, govoreći o svojim političkim protivnicima, spominjao polijevanje benzinom i vješanje na bandere.

„To prilično doprinosi povećanju agresije u društvu i zato kažem da svi u javnom prostoru moraju biti svjesni da njihove riječi imaju težinu. Netko to sluša, a osoba koja nije javna osoba može pomisliti: ako on može tako govoriti, mogu i ja govoriti što hoću“, upozorio je.

„Prešla se granica u razumijevanju onoga što je prihvatljivo, a što nije“

Smatra da se u javnom prostoru predugo toleriraju izjave koje potiču mržnju i nasilje.

„Mislim da se prešla granica u razumijevanju onoga što je prihvatljivo, a što nije. Moramo shvatiti težinu riječi. 'Ubij Židova' ili 'ubij Srbina', ili bilo koga drugoga, postalo je nešto što se govori. Počelo se tolerirati. Nitko od medija, uz iznimke, nije reagirao dok se nije pročulo: čekaj malo, koga ćeš zapaliti benzinom, tko će visiti na banderama? Ne možemo govoriti da je netko samo osebujan saborski zastupnik. Ako ćemo tako nastaviti, to nije dobro. Treba povući granicu“, poručio je.

„Sudac treba objasniti presudu, a ne samo je donijeti“

Na pitanje je li Vlada u proteklih deset godina propustila učiniti više kako bi spriječila normalizaciju govora mržnje i sličnih pojava, Habijan je odgovorio da zakonski okvir za njihovo sankcioniranje već postoji.

„Po meni imamo Kazneni zakon i Prekršajni zakon koji reguliraju ovo pitanje, i ono što se dogodilo u Splitu i ono što je Miletić govorio, kao i općenito širenje mržnje prema određenim skupinama. Dakle, taj okvir postoji i suci moraju shvatiti da nisu lišeni odgovornosti. Svaki dio vlasti ima svoj dio odgovornosti“, rekao je.

Posebno je naglasio da pravosuđe, osim donošenja odluka, mora građanima objasniti njihovu svrhu i obrazloženje.

„Ne mogu suci ne komunicirati svoje odluke. Kamera treba doći pred suca i on treba plastično objasniti presudu, ljudima objasniti svoju odluku. Ne možemo biti zatvoren krug koji donese odluku i zatvori vrata“, zaključio je Habijan.