Je li projektni zadatak za strukturu gledališta novog Maksimira bio dovoljno jasan? Plejić o Plenkoviću: "Čujem i ne vjerujem"

Ako je 87 od 88 timova ponudilo drukčiji koncept gledališta, je li zahtjev za njegovom „kohezivnom i povezanom strukturom“ bio dovoljno eksplicitan?

Jedno od ključnih pitanja koje se otvorilo nakon objave pobjedničkog rješenja jest kako tumačiti zahtjev iz projektnog zadatka prema kojem arhitektonsko rješenje treba predvidjeti „kohezivnu i povezanu strukturu gledališta“.

Pobjedničko rješenje ne predviđa zatvorenu arenu, već između tribina ostavlja velike otvore prema okolnom prostoru. Toma Plejić kaže da je upravo namjera bila ostaviti prostor arhitektima za interpretaciju.

„Postoji jedna tradicija, možda u zadnjih 20-ak godina, dobrih projekata zatvorenih tribina. Često se spominje Allianz Arena Herzog & de Meurona u Münchenu, koja je briljantan primjer. Međutim, to su arene na periferiji, uz neke brze obilaznice gradova i tako dalje. Ova je situacija uzbudljiva zato što se nalazi u centru grada i u prekrasnoj šumi, u prekrasnom isplaniranom parku, gradskoj šumi.“

Ističe da je kod natječaja bilo važno ostaviti slobodu natjecateljima da interpretiraju stadion i njegov odnos prema gradu.

„U natječajnom programu jasno stoji: potrebno je iskonstruirati kohezivnu strukturu. Nigdje ne piše niti kontinuirano, niti kompletno zatvorenu, niti potpuno zatvorenu strukturu.“

Pobjedničko rješenje usporedio je s „gnijezdom“ čije pukotine omogućavaju povezivanje stadiona s gradom i Maksimirom.

„To gnijezdo ima pukotine i te pukotine ostvaruju specijalnu situaciju, ostvaruju prisutnost i događaja u gradu i prekrasnog parka u tom događaju, u tom spektaklu.“

Plejić naglašava da pobjednički projekt nije jedini među pristiglim radovima koji je imao određena otvaranja prema Maksimiru.

„Puno radova i od ovih nekih spominjanih autora u medijima. Postoje kompletne sjeverne tribine otvorene prema Maksimiru, ili pukotine, veće, manje. Nije to jedini rad koji je otvoren. Ali ovaj je jednostavno na najbolji način odreagirao na tu kontradiktornu situaciju: kako napraviti stadion da bude gradski stadion, da živi non-stop, da bude dio grada, da bude dio svakodnevice.“

Ako je 87 radova zadatak shvatilo drukčije, je li mogao biti eksplicitniji?

U razgovoru se zato otvorilo i pitanje koje je u središtu rasprave o projektnom zadatku: ako je 87 od 88 pristiglih radova otišlo prema zatvorenijoj, povezanoj areni, je li zahtjev za strukturom gledališta mogao biti formuliran eksplicitnije?

Odnosno, bi li preciznija formulacija natjecateljima jasnije pokazala da je prihvatljivo i rješenje poput pobjedničkog te potencijalno rezultirala većim brojem takvih projekata, a manjim brojem zatvorenih arena?

Plejić smatra da problem nije bio u uputama.

„Ja mislim da su upute bile točno definirane i da je natječajni program bio dobro definiran. I ovaj tu rad tome svjedoči. Ovo je rad koji je jednostavno prepoznao genius loci. Prepoznao je logiku grada, prepoznao je veličinu tog stadiona i izbalansirao je sve te parametre.“

Na pitanje nije li formulacija o „kohezivnoj i povezanoj strukturi“ natjecatelje mogla usmjeriti upravo prema zatvorenijem gledalištu, odgovara da bi se takav zahtjev, da je postojao, morao puno eksplicitnije navesti.

„Da vi očekujete bunker, bunar, zdjelu, vazu i tako dalje, to bi se onda tako napisalo i propozicije bi bile... koristili biste termin zdjela, koristili biste termine drugog tipa. Da mora biti definirano isključivo, kontinuirano, da mora biti potpuno zatvoreno, to bi se naglašavalo - bold, italic, underline.“

Takvo precizno ograničavanje smatra suprotnim ideji otvorenog međunarodnog arhitektonskog natječaja.

„To je totalno totalitarni neki princip za javni, međunarodni, maksimalno otvoreni natječaj za glavni grad jedne države u Europi. To je stvar interpretacije, projektiranja, promišljanja i neke dodane vrijednosti. Ovaj projekt ima dodanu vrijednost.“

Zašto je i južna tribina u jednoj razini?

Drugo konkretno pitanje odnosi se na broj razina tribina.

U projektnom zadatku stoji da, radi optimizacije dugoročnih operativnih troškova, zapadna, istočna i južna tribina trebaju biti organizirane u dvije neovisne razine - gornju i donju. Sjeverna tribina trebala je ostati jedinstvena i nedjeljiva cjelina jer je tradicionalno koriste navijači lokalnog kluba.

Pobjedničko rješenje, međutim, predviđa jedinstvenu tribinu ne samo na sjeveru nego i na jugu.

Plejić u tome ne vidi nedostatak projekta.

„Sjeverna i južna su manje tribine i ovo je zapravo optimizirano rješenje. Znači, sjever je bio definiran da mora biti cjelovit, a jug je tako interpretiran. To nije nikakav minus rada. To je potpuno izbalansiran rad.“

Plejić tvrdi da upravo takva organizacija pridonosi kompaktnosti pobjedničkog rješenja.

„Krugovi su ogromne kuće, a ovaj tu je objekt i projekt najmanji. On je najefikasniji, najkompaktniji, najpametniji projekt. Sve kružne su ogromne, zauzimaju vanjski prostor i trajno ga oduzimaju od građana.“

Stadion opisuje kao infrastrukturu projektiranu prije svega za nogometni doživljaj.

„To nije arhitektura u klasičnom smislu. Ovo je jedna infrastruktura koja funkcionira kao uređaj, sa specijalno nakošenim tribinama do kraja, s ovim reflektorima koji su ujedno i krov i reflektori zvuka, tako da se tu garantira jedna paklena uzavrela situacija.“

Plejić: Projekt zadovoljava najstrože FIFA-ine i UEFA-ine standarde

Plejić je odgovorio i na primjedbe o uvjetima za gledatelje u otvorenijoj strukturi stadiona.

„Ljudi su počeli govoriti da je tamo hladno, toplo, da je ovako i onako. To je potpuno pogrešna teza. Znači, ovo je projekt koji udovoljava najstrožim FIFA-inim, UEFA-inim standardima. Perfektne vidljivosti, perfektnog komfora, perfektne orijentacije, perfektnog mobilijara, grijanih stolica i tako dalje.“

Tvrdi da otvorenost između tribina ne znači da će gledatelji biti izloženi vremenskim uvjetima.

„Niti je itko nenatkriven, niti ikoga zapljuskuje kiša, niti mu puše vjetar.“

Ocjenjivački sud, podsjetio je, uključivao je stručnjake te predstavnike Vlade i Grada, a odluka o prvonagrađenom radu bila je jednoglasna.

„Stručni žiri je iskonfiguriran vrlo pažljivo, s najstrožijim kriterijima. Unutra su stručnjaci, unutra su predstavnici Vlade, predstavnici grada. Tako da, svi mi smo donijeli jednoglasno ocjenu.“

Turina kao „ekstra plus“

Važnim elementom pobjedničkog rada Plejić smatra njegov odnos prema arhitektu Vladimiru Turini i izvornom stadionu Maksimir.

„Briljantno je da se jedini oni od svih hrvatskih timova referiraju na našeg arhitekta Vladimira Turinu koji je tamo napravio jedan specijalan stadion koji je poslije bio jako bitan i za Magaša, koji je onda napravio Poljud.“

Na pitanje je li taj odnos prema Turini bio prednost pobjedničkog rada, odgovorio je:

„Ekstra plus. Ekstra plus.“

Pritom naglašava da nije riječ o imitaciji.

„Oni su shvatili Turinu, razumjeli Turinu. Nikome od nas nije bilo jednostavno srušiti Turinu. Imamo problem s tim. Jer to je naš učitelj, iako ga nisam imao prilike upoznati, ali u principu to je mene definiralo kao arhitekta.“

Dodaje da je postojeći stadion tijekom desetljeća toliko mijenjan da su njegove izvorne kvalitete velikim dijelom izgubljene.

„On je dograđivan, sistematično na neki način promijenjen i njegove najveće kvalitete su nekako zgnječene u odnosu na te nove strukture koje su ga opkolile.“

Statičar: Konstrukcija i prijenos opterećenja „nedovoljno razrađeni i tehnički upitni“

Treće ključno stručno pitanje odnosi se na statiku pobjedničkog rješenja, posebno na velike krovne konzole.

U mišljenju statičara konzultiranog za radove navodi se da je način realizacije konstrukcije i prijenosa opterećenja „i dalje nedovoljno razrađen i tehnički upitan“.

Plejić odgovara da je konstrukcija logično postavljena te da će se pojedina rješenja dodatno razrađivati u sljedećim fazama projekta.

„Ta struktura je jako logična, jako racionalna i jako elementarna. I ta struktura je logično postavljena. Tribine su betonske, imaju elemente čeličnih konstrukcija, krovovi su lagani, čelični. Te konzole su rafinirano izdizajnirane i postoji detaljan statički dio u sklopu tog projekta.“

Komentar statičara, kaže, treba promatrati u kontekstu faze u kojoj se projekt nalazi.

„Ovaj naš uvaženi kolega koji je pisao taj komentar jednostavno baca spotlight na sve te nagrađene projekte. Treba dorađivati, treba pratiti. Normalno se neće izrealizirati nijedna zgrada koja nema sve potrebne dokaze i sve potrebne proračune.“

„Svaki projekt se razrađuje, dorađuje. Jednostavno ide u fazama“, dodao je.

Plenković želi novi natječaj: „Čujem i ne vjerujem“

Drugi dio razgovora odnosio se na najavu premijera Andreja Plenkovića da treba provjeriti pravne pretpostavke za poništenje natječaja i raspisivanje novog.

Plejić je njegovu izjavu nazvao neobičnom.

„Neobična izjava. Moram vam priznati da je neobična izjava.“

Podsjetio je da je natječaj dugo pripreman te da su u procesu sudjelovali i predstavnici Vlade i Grada.

„Procedura je ispoštovana do kraja. Znači, ništa se ne događa preko noći. To je projekt koji je dugo pripreman, sistematično pripreman. To je skupa, komplicirana procedura. Stručnjaci, Vlada, grad, eksperti.“

Smatra da se rasprava sada svodi na pitanje sviđa li se nekome projekt na prvi pogled.

„Mi smo sad sveli ovu diskusiju na neke trivijalne momente: sviđa, ne sviđa, osjećaj, prvi osjećaj, ljubav na prvi pogled i tako dalje. Znači, ovo je jedan skup, kompliciran projekt. Izabrano je najbolje rješenje i to, gle čuda, jednoglasno.“

Naglasio je da je upravo oko prvonagrađenog rada postojala potpuna suglasnost ocjenjivačkog suda.

"Trijumfalno, savršeno, eureka"

„Jedino oko prvog rada smo se svi zajedno jednoglasno složili. Trijumfalno, savršeno, eureka. A onda oko svih drugih se nismo jednoglasno složili.“

Na pitanje bi li, u slučaju poništenja natječaja, ponovno pristao biti predsjednik ocjenjivačkog suda, odgovorio je:

„Ne mogu to zamisliti. Ne mogu zamisliti da napravimo takav presedan. Ne mogu to zamisliti.“

Mogućnost raspisivanja pozivnog natječaja nakon već provedenog međunarodnog natječaja također odbacuje.

„Ne mogu zamisliti da se ponavlja natječaj, da se radi pozivni natječaj. Nakon ovakvog odjeka, globalnog odjeka, mislim da je to... Mi nismo sami, kažem, nismo sami. Mi smo dio Europske unije, mi smo dio svijeta.“

Na konstataciju da premijer govori upravo suprotno od onoga što on zagovara, Plejić je kratko odgovorio:

„Čujem. Čujem i ne vjerujem.“

„Javnost bi bila šokirana bilo kojim projektom“

Plejić se na kraju osvrnuo i na odnos struke i javnosti te snažne reakcije na pobjedničko rješenje.

„Javnost je šokirana ovim projektom. Javnost bi bila šokirana bilo kojim projektom. Jednostavno, refleks, ljudski refleks je takav. Vi dobijete nešto novo, dobijete nešto drugačije. Zašto bi očekivali da se svi odmah složimo u isti tren? Treba vremena.“

Smatra da će se odnos prema projektu mijenjati kako se javnost bude detaljnije upoznavala s njim.

„Iz dana u dan senzibilitet za ovaj natječaj, za ovaj prvonagrađeni rad raste i rast će. Intelektualci, zainteresirana stručna javnost, svi će se jednostavno više zainteresirati za ovaj projekt.“

Kritizirao je i način na koji se dio rasprave vodi na društvenim mrežama.

„Ovo je specijalno zanimljivo, ovo što rade društvene mreže i umjetna inteligencija, tako da svatko kuha svoju vrstu stadiona u svojoj kuhinji. To je lakrdija.“