Pučka pravobraniteljica: Kritičke glasove se pokušava utišati, tako i moj. Odnos prema instituciji je — niste bitni

Naša Nina Kljenak razgovarala je s pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter u Novom danu. Komentirale su skandal u Splitu, kada su pripadnici Torcide u povorci uzvikivali fašističke pozdrave, zazivali Hitlera i logore smrti.

"Pravno gledano, kazneno i prekršajno odgovorni su, naravno, pojedinci, oni koji nešto planiraju, organiziraju, izvode i rade. Sud utvrđuje tu odgovornost, tu djeluje policija, DORH, to je jedan dio priče. Drugi dio priče je kontekst u kojem ti pojedinci rade to što rade, kakve su poruke dobili, što doma, što su čuli u školi, što su čuli u javnom prostoru; što se tolerira, a što ne. Koliko se s njima radi ili ne", kazala je Tena Šimonović Einwalter.

Dodala je kako se, ipak, može identificirati i šira društvena slika.

"Uvijek pokušavam gledati šire, kako da se neke stvari ne ponavljaju. Puno je različitih odgovornosti. Draže mi je da se jasno kaže tko je odgovoran za što, a ne ove široke priče u kojima neki pojedinci odgovaraju, neki ne, sve do idućeg incidenta. Zato su važne šira slika, sustav, društvo i država."

"Ovo nije prvi, a bojim se ni zadnji put"

Pravobraniteljica napominje kako scene iz Splita nisu ništa novo, ali i da, nažalost, smatra da će se one vjerojatno ponoviti i u budućnosti.

"Sigurno je da se trebamo svi zapitati. Ovo nije prvi put da vidimo iznimno zabrinjavajuće poruke u javnom prostoru. Nije prvi put da to čujemo. Jedan dio vezan je uz nerede i nasilje u svijetu sporta; on ima ogromnu mogućnost širenja pozitivnih poruka, ali isto tako vidimo opetovano razbijanje stadiona, tučnjave, napade na policiju, povike mržnje. To je jedan segment. To je dio navijača koji imaju cijeli niz ranijih protupravnih ponašanja iz kojih nisu ništa naučili.

Drugo je šira slika u društvu; ovo nije ni prvi, a bojim se ni zadnji put da vidimo u javnosti poruke koje nikome ne mogu biti u redu. Ali vidimo da ih neki relativiziraju ili u potpunosti opravdavaju. Vidimo razne teorije zavjere. Jutros sam čitala da je to sprega politike i novinara, koji skreću pažnju s nekih drugih problema. Recite mi, kolika je šansa da se premijer i predsjednik usklade, onda još i brojni novinari, da svi misle isto?", pita se.

"Prečesto su krivi oni koji ukazuju na probleme"

Dodaje i kako svjedočimo klasičnom obrtanju teza, odnosno da su oni koji ukazuju na probleme u društvu često isti oni koje se proziva.

"Prečesto vidimo da su krivi oni koji ukazuju na probleme, a ne sami problemi i oni koji ih rade. To je vrlo jasna zamjena teza. Postoje laka rješenja i dugoročna rješenja. Ja dugo pričam, a to baš ne nalazi plodno tlo, o pitanju obrazovnog sustava. Da se sada krene ozbiljnije raditi s djecom: na prevenciji nasilnog ponašanja, na učenju o toleranciji, ljudskim pravima i jednakosti, prave rezultate ćete vidjeti za 10 ili 15 godina, to je dugoročna priča", kaže Šimonović Einwalter.

"Razni ekstremi nam vode stvari"

Osvrnula se i na pitanje polarizacije društva. Smatra da slika nije baš tako crno-bijela, pogotovo zato što glasovi s društvenih mreža unose dosta buke u pokušaj analize.

"Postoji i tema polarizacije. Oko nekih tema se stvari svode na: ili A ili B. Čini mi se da to možda i precjenjujemo, pa zato ne postoji prostor za pronalaženje rješenja. Gledamo društvene mreže, one koji su najglasniji. Postoji jako puno ljudi koji se ne oglašavaju na društvenim mrežama, koji ne prate medije, koji gase TV. Hrvatska je tu u vrhu, njima se sve ovo gadi. Ali nije ni to dobro jer nam razni ekstremi vode stvari. Vidimo i političke rasprave, stalno idu u smjeru zaoštravanja, a tek nas čeka predizborna kampanja", kaže.

"Ne vidim da postoji dovoljno prostora za argumentirane rasprave koje će počivati na podacima, činjenicama, argumentima, na pravnim standardima. Toga nam zbilja nedostaje", smatra pučka pravobraniteljica, dodavši da to nije specifikum hrvatskog javnog i političkog prostora.

"Imamo specifični hrvatski kontekst, ali to se događa i izvan Hrvatske, javni prostor ide prema dolje, ono što je prije 10 ili 15 godina bilo svima za osuditi, taj govor mržnje, sada se normaliziralo. To ne smije biti normalno, ne smijemo to prihvaćati."

Kritika sudova i odgovornost izvršne vlasti

Što se tiče pokušaja prebacivanja odgovornosti na sudove, što je potez za kojim su posegnuli neki članovi vladajuće koalicije, smatra da je to osjetljivo pitanje.

"Pitanje kritike rada sudova je osjetljivo pravno pitanje. Sudovi jesu neovisni; ne smije biti pritiska onih koji imaju moć, a to je izvršna vlast. Sudovi su u pravu kada ukazuju da bi trebalo pažljivo analizirati pojedine odluke, ali kada se to kod nas radilo? Ne baš često. Naravno da nije istina da u društvu ne možete kritizirati rad sudova. Ono što bi bilo dobro i pametno jest da ta kritika bude utemeljena na konkretnom proučavanju predmeta i sudske prakse. Mogu li se stvari mijenjati? Naravno", kaže.

"Ako vidimo da sudski postupci predugo traju, predmeti odlaze u zastaru, koliko smo puta imali preispitivanje pojedinačne sudačke odgovornosti? Dosta rijetko. Imamo i edukaciju sudaca. Ako vidimo da se ne poštuju standardi europskog i međunarodnog prava, tu su edukacije sudaca, sa sucima se može raditi. Imamo Vrhovni i Ustavni sud, koji se trebaju poštovati. Poštuju li svi Ustavni sud? Rekla bih da ne, ne dovoljno. Tu se isto cijela politička priča razvila i ne ide u dobrom smjeru", dodaje Šimonović Einwalter.

"Ali ako vidimo da nešto ne štima, izvršna vlast je ta koja može predložiti izmjene zakona. Nakon toga zakonodavna vlast usvaja to i suci moraju suditi u skladu s tim zakonom. Svi imaju svoju ulogu i odgovornost", dodaje.

"Neki bi voljeli sve kritičke glasove utišati"

Istovremeno, Šimonović Einwalter smatra da institucija pučke pravobraniteljice ne dobiva dovoljno poštovanja.

"Institucija pravobraniteljice ne dobiva poštovanje unutar političkog sustava koje bi trebala dobiti, s obzirom na to da je izrijekom spomenuta u Ustavu, da je vezana za parlament i ima važnu ulogu u društvu. Neki bi voljeli sve kritičke glasove utišati, pa onda i taj. Ja puno moći nemam, ali imam taj glas u javnosti kada treba nešto reći. Drugo su izvješća, ona ne dolaze na dnevni red u Saboru. Kakva je to poruka? Niste važni, niste prioritet. Ili da su te teme teške i zahtjevne te da se o njima ne bi u Saboru rado raspravljalo", kaže Šimonović Einwalter.