Zvonko Alač o Miši Kovaču: "Bio je veći od života. Bio je simbol Dalmacije, ali i cijele Hrvatske"

"Mišo Kovač jedan je od mojih najdražih pjevača. On je puno više od glazbe. Pratio me od rođenja. Mišo je svakom Dalmatincu soundtrack od rođenja pa do smrti. Smatram ga pravim pjevačem Dalmatinaca u Zagrebu, što je i sam bio, jer nitko kao on nije mogao pretočiti tu nostalgiju, želju i tugu za rodnim krajem u pjesmu", rekao je Alač.

Istaknuo je kako je posebno znakovito to što je Mišo za svoje posljednje počivalište odabrao Zagreb.

"Mišo je bio simbol Dalmacije, ali Mišo je obožavao i Zagreb. Pred kraj se vratio u Dalmaciju, ali za posljednje počivalište ipak je izabrao Zagreb. Tako se zatvorio krug između Zagreba, Splita i Šibenika", kazao je.

"Bio je čovjek veći od života"

Alač se prisjetio i kakav je Mišo bio izvan pozornice.

"Mišo je bio osoba veća od života. Mene su kod njega najviše fascinirale njegove nevjerojatne životne priče i anegdote, način na koji je poimao odnose među ljudima te njegov dojam i vizija svega toga", ispričao je.

"Granica dobrog ukusa i pijeteta odavno je prijeđena"

Govoreći o posljednjem ispraćaju Miše Kovača i načinima odavanja počasti glazbenim velikanima, Alač je izrazio nadu da se u Mišinu slučaju neće održavati obilježavanje godišnjica smrti na način kako se obilježavaju godišđnjice smrti našeg drugog velikog pjevača - Olivera Dragojevića.

"Mislim da je tu jako prijeđena granica dobrog ukusa, pijeteta i poštovanja. Smatram da ta događanja prije svega služe za promociju i samopromociju ljudi koji forsiraju te trajekte za Velu Luku...", rekao je.

Naglasio je kako glazbenim velikanima svakako treba odati dužnu počast, ali smatra da pritom treba zadržati mjeru.

"Velikanima i velikankama treba odati dužnu i važnu počast, ali ne tako da to prijeđe u nečiju samopromociju, kao što je slučaj s Oliverom. Pijetet, počast i poštovanje Miši – da, ali da to preraste u ono što se radi Oliveru, nikako", poručio je.

Na pitanje postoji li mogućnost da se i u Mišinu slučaju pojave slične inicijative, Alač je odgovorio:

"Iskreno se nadam da neće. Jer ako bi nešto takvo išli raditi, mislim da bi Mišo ustao iz groba i jako ih izgrdio."

"Na njegove koncerte dolazio sam da bih slušao njega"

Jedan od najprepoznatljivijih trenutaka Mišinih koncerata bio je onaj kada bi raširio ruke, a publika preuzela pjesmu i pjevala umjesto njega.

Iako je taj prizor postao zaštitni znak njegovih nastupa, Alač priznaje da mu osobno nije bio među najdražima.

"Ja sam na njegove koncerte dolazio zbog njega. Volio sam slušati kako on pjeva, a ne publika", rekao je.

"Ne vidim nikoga tko bi mogao ispuniti prazninu nakon Mišina odlaska"

Odgovorio je i na pitanje može li se na hrvatskoj glazbenoj sceni ponovno pojaviti pjevač Mišina značaja i karizme.

"Ne vidim ni približno nekoga tko će ispuniti prazninu koja je nastala Mišinim odlaskom. Nema osobe s takvom karizmom, takvim životnim putem i takvom sposobnošću da dirigira masama i opčinjava ih kao što je to mogao Mišo", istaknuo je.

"Mišo je postao pjevač tako što je došao u Zagreb i spavao na klupi u parku, u Botaničkom vrtu. Nije postao pjevač tako što je pjevao tuđe pjesme u talent showu. Mislim da samo glad donosi takvu vrstu karizme i takvu vrstu snage. To su neka druga vremena i velikani iz nekih drugih vremena", rekao je.

Za kraj je istaknuo da Mišina ostavština nadilazi glazbu i regionalnu pripadnost.

"Njegovo najveće nasljeđe ostaje to što je bio simbol Dalmacije, ali i simbol Hrvatske. Nemojmo zaboraviti da je na svim svojim koncertima inzistirao na jedinstvu hrvatskog sjevera i juga", zaključio je Alač.