Admiral NATO-a: Pobrinut ćemo se da Rusija skupo plati svaki svoj potez

Giuseppe Cavo Dragone, talijanski admiral koji od siječnja 2025. obnaša dužnost predsjednika Vojnog odbora NATO-a, najviše vojne funkcije u Savezu, uvjeren je da Europa može prebroditi ovu krizu.

U razgovoru za The Kyiv Independent, vođenom na marginama summita NATO-a u Ankari 7. srpnja, Cavo Dragone izrazio je uvjerenje da NATO, uz pomoć Ukrajine, može preokrenuti omjer snaga u tehnološkoj utrci u naoružanju.

Prvi čovjek vojnog vrha NATO-a govorio je i o mogućem završetku rata u Ukrajini, spremnosti Saveza da odgovori na eventualne neprijateljske poteze Rusije te o mogućim posljedicama ako SAD smanji svoju vojnu prisutnost u Europi.

Intervju s Kyiv Independentom prenosimo u cijelosti.

U zapadnim prijestolnicama sve se češće može čuti da Ukrajina preuzima inicijativu u ratu. Kada pogledate stanje na bojištu, dijelite li tu procjenu?

Da, dijelim tu procjenu jer raspolažem informacijama koje dolaze iz sjedišta NATO-a i to je ono što vidimo. Ukrajina sada ostvaruje određene dobitke, a ne gubitke. Snažna ruska reakcija mogla bi biti posljedica frustracije.

Koji je, po vašem mišljenju, najrealniji put prema onome što bismo mogli nazvati ukrajinskom pobjedom?

Mislim da je prerano za takve procjene jer mi je teško zamisliti scenarij u kojem Ukrajina jednostavno vrati sav teritorij ili Rusija odustane. O tome treba razmišljati vrlo oprezno. Prvi cilj NATO-a jest prekid vatre, sjesti za pregovarački stol i započeti razgovore o trajnom miru za Ukrajinu.

Koliko učinkovito NATO uči lekcije modernog ratovanja iz Ukrajine, primjerice kada je riječ o bespilotnim letjelicama?

Dobivamo mnogo informacija putem našeg Zajedničkog centra za analizu, obuku i obrazovanje (JATEC) u Poljskoj, gdje analiziramo iskustva s bojišta i na temelju njih razvijamo programe obuke. To je za nas iznimno vrijedno.

Masovna uporaba dronova za nas je važna tema, kao i elektroničko ratovanje i brzina – brzina prilagodbe, brzina primjene inovacija i njihova dostupnost na bojištu. Sve to učimo iz rata u Ukrajini i od ukrajinskih vojnika.

Postoje li elementi rata u Ukrajini koji se ne bi mogli preslikati na mogući sukob između NATO-a i Rusije?

Sve što se događa u Ukrajini predstavlja moderno ratovanje, a upravo je to ono što nam treba. No riječ je o današnjem načinu ratovanja.

Naše odvraćanje mora biti usmjereno prema budućnosti kako bismo razumjeli kako će se prijetnje razvijati. NATO danas ima dvije glavne prijetnje – Rusiju u području konvencionalnog ratovanja i terorističke skupine u području nekonvencionalnih prijetnji.

Moramo predvidjeti kako bi se te prijetnje mogle razvijati i prilagoditi im se. No iskustvo iz Ukrajine za nas je neprocjenjivo.

Nakon više vojnih vježbi u kojima su ukrajinski operateri dronova nadigrali snage NATO-a, zabrinjava li vas mogućnost da je Rusija u području tehnologije dronova danas spremnija za rat od NATO-a?

To pitanje ima dvije strane. Rusija troši velik dio svojih zaliha i morat će ih obnoviti. Vjerojatno će nakon završetka rata morati i ponovno popuniti ljudstvo.

S druge strane, stekla je veliko borbeno iskustvo koje će sigurno iskoristiti. No i mi od naših ukrajinskih partnera dobivamo detaljne informacije o načinu na koji ruske snage ratuju, što donekle uravnotežuje situaciju.

To je poput šahovske partije u kojoj obje strane neprestano odgovaraju na poteze protivnika, ovisno o razvoju događaja na bojištu.

Ukrajina je pokazala da jeftini sustavi proizvedeni u velikim količinama ponekad mogu nadjačati mnogo skuplje platforme. NATO je, međutim, tradicionalno ulagao u vrhunsku vojnu tehnologiju. Je li Savez spreman prilagoditi se toj novoj stvarnosti?

Već prilagođavamo ciljeve razvoja sposobnosti kako bismo pronašli pravi omjer između klasičnog naoružanja, najmodernijih tehnologija i jeftinijih sustava koji su dovoljno učinkoviti za ovakvo bojište. To je još jedna važna lekcija koju smo naučili.

Na prošlogodišnjem summitu u Haagu saveznici su se obvezali povećati izdvajanja za obranu na pet posto BDP-a. Kako ocjenjujete dosadašnji napredak?

Ovo je tek prva godina, a imamo deset godina da dosegnemo cilj od pet posto – 3,5 posto za temeljne obrambene potrebe i 1,5 posto za širu sigurnost.

Države članice kreću se u dobrom smjeru, a obrambena industrija također se prilagođava kako bi zadovoljila naše potrebe. Promjene su vidljive, ali potrebno je ubrzati postupke nabave.

Dobro napredujemo i u zajedničkom definiranju potreba više država, što omogućuje veću proizvodnju i niže troškove. Mislim da možemo biti zadovoljni dosadašnjim napretkom.

Osim opreme, postavlja se i pitanje ljudstva. Može li upravo nedostatak ljudi spremnih braniti svoju zemlju postati najveće usko grlo?

To bi mogao biti problem, ali imamo alate kojima ga možemo ublažiti. Dio tih pet posto namijenjen je i ljudstvu, što može pomoći da vojni poziv postane privlačniji.

U nekim državama to već funkcionira bolje nego u drugima. Moramo dodatno povećati privlačnost vojne službe jer bi to moglo biti ključno rješenje.

Sve više država ide u tom smjeru. Neke imaju obvezni vojni rok, druge razvijaju pričuvne snage. Napredak postoji, ali potrebno je učiniti još više.

Nizozemski premijer rekao je da njegova zemlja doseže granice svojih mogućnosti kada je riječ o izravnoj vojnoj pomoći Ukrajini. Je li to širi problem unutar NATO-a, odnosno ostaju li članice bez zaliha koje mogu odmah poslati Ukrajini?

Velik dio naših zaliha već šaljemo u Ukrajinu i nastavit ćemo to činiti koliko god budemo mogli. Ulaganje u ukrajinsku obrambenu industriju također može biti važan čimbenik jer ona, iskreno, ima manje ograničenja od naše.

Prije svega mislim na certificiranje i kvalifikaciju sustava. Ukrajinci to rade izravno na bojištu, dok nama za isti proces treba od jedne do tri godine.

To je dugotrajan postupak koji moramo promijeniti. Istodobno moramo pomagati proizvodnju u Ukrajini i razvijati zajedničke projekte s ukrajinskim partnerima jer su oni danas također pružatelji sigurnosti. Zvuči neobično, ali tako jest.

Mislim da ćemo ih nastaviti podupirati na najbolji mogući način, onoliko dugo koliko bude potrebno.

Nekoliko zapadnih obavještajnih službi u više je navrata upozorilo da bi Rusija mogla pripremati neku vrstu neprijateljskih operacija na teritoriju baltičkih država ili Poljske. Koliko smatrate da je takav scenarij realan?

Dovoljno je realan da Rusiju definiramo kao prijetnju. Ona jest prijetnja jer bi mogla poduzeti takav potez. No upravo zato moramo biti spremni i osigurati da bi Rusija u takvom scenariju pretrpjela znatno veću štetu od bilo kakve koristi koju bi mogla ostvariti.

I upravo to radimo. Danas bi izgubila mnogo više nego što bi mogla dobiti samim napadom na Poljsku ili baltičke države. Mi smo spremni.

Sjedinjene Države najavile su da namjeravaju smanjiti svoju vojnu prisutnost u Europi, dok Europa još uvijek jača svoje obrambene sposobnosti. Mislite li da bi to Rusiji moglo otvoriti priliku da testira koliko je Europa doista spremna?

Ako to provedemo na pametan način – a upravo tako planiramo – ne mislim da će se to dogoditi. Prijelaz će biti postupan i uredan.

Svjesni smo da Sjedinjene Države dio svoje pozornosti, snaga i resursa moraju usmjeriti na druga područja. Očekujemo razdoblje istodobnog suočavanja s izazovima na više kriznih područja. Zato idemo u tom smjeru, ali u punoj koordinaciji među saveznicima.

Radimo na tome da europski saveznici popune eventualni prostor koji bi mogao nastati smanjenjem američke prisutnosti. To će biti koordiniran proces kojim ćemo zajednički upravljati.

Koje bi ključne sposobnosti Europa morala razviti ako SAD doista smanji svoju prisutnost?

To su prije svega strateški zračni transport i sposobnosti preciznih udara na velikim udaljenostima. Naravno, radimo i na razvoju preciznog naoružanja, elektroničkog ratovanja te sposobnosti izviđanja, nadzora i prikupljanja obavještajnih podataka (ISR).

To su iznimno važne sposobnosti koje Sjedinjene Države danas osiguravaju NATO-u. Ako ih budu morale povući, mi ćemo se tome prilagoditi. Upravo su to područja u kojima postoje najveći izazovi i već intenzivno radimo na tome da popunimo te praznine.