važna točka
CNN: Ovaj ukrajinski gradić je simbol svih slabosti Putinovog ratnog plana

Sporo i iznimno skupo rusko napredovanje prema Kostjantinivki, važnoj točki za daljnji prodor Moskve u istočni Donbas, koju je rusko Ministarstvo obrane 3. srpnja proglasilo zauzetom, pokazuje ustrajnost ruskih snaga, ali i goleme gubitke koje je Kremlj spreman prihvatiti kako bi ostvario i najmanje vojne ciljeve.
To je priča o sudbini samo jednog grada tijekom godinu dana, ali pruža rijedak uvid u ruski rat koji je sama pokrenula i njegove posljedice, navodi CNN.
Rusko Ministarstvo obrane 3. srpnja objavilo je niz snimki na kojima se ruski vojnici s ruskim zastavama nalaze na različitim lokacijama u središtu grada, nastojeći potkrijepiti tvrdnju da je Kostjantinivka osvojena. Međutim, tu tvrdnju opovrgavaju novije videosnimke, svjedočanstva ukrajinskih vojnika i neovisne karte bojišta.
To je bila jedna u nizu tvrdnji koje su ruski dužnosnici posljednjih mjeseci iznosili kako bi prikazali veći napredak na bojištu nego što je stvarno ostvaren, moguće kako bi uvjerili domaću javnost ili partnere u Bijeloj kući da ruska vojna kampanja nije zapela.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski brzo je reagirao na tu tvrdnju i pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina da se sastane s njim upravo u Kostjantinivki i ondje razgovara o miru, ako je grad doista pod ruskom kontrolom.
CNN, koji je tijekom protekle godine dvaput izvještavao iz Kostjantinivke ili njezine okolice, na temelju geolociranih videosnimki i svjedočanstava prikazao je koliko su ruska napredovanja bila spora i koliko su ljudskih života stajala.

Sudbina grada pokazuje i upornost ruskih napada i razmjerno malen teritorijalni dobitak koji Moskva prikazuje kao veliku pobjedu, čak i kada za to nema potvrde.
29. srpnja 2025.
Karte koje izrađuje neovisna ukrajinska analitička skupina Deep State tada su pokazivale ruske snage izvan grada kako pokušavaju probiti obranu. Cesta prema Kostjantinivki već je bila prekrivena ribarskim mrežama koje su štitile promet od ruskih napada bespilotnim letjelicama. Automobili su još mogli ulaziti u grad, a gradska tržnica bila je prepuna ljudi, unatoč povremenoj prijetnji dronova.
Ekipa CNN-a koja je tada posjetila grad zatekla je ulice pune civila, iako su mnogi odbijali stati pred kameru, vjerojatno strahujući od moguće ruske okupacije i optužbi za suradnju sa zapadnim medijima.
Studeni 2025.
Početkom zime područje koje Deep State označava kao sivu zonu spornih položaja približilo se središtu grada. Ruski zračni napadi znatno su se pojačali, a videosnimke koje su objavile ukrajinske snage prikazivale su stambene zgrade u jugozapadnom dijelu grada u plamenu.
Ruski dronovi istodobno su snimali posljedice zračnih udara svega nekoliko ulica dalje.
Unatoč tome, ukrajinske su snage i dalje bile čvrsto u središtu grada. Glavni stožer ukrajinske vojske objavio je videosnimku časnika koji u studenome mirno stoji na Trgu pobjede.
S druge strane, ruske snimke iz istog razdoblja prikazuju ono što izgleda kao pogled ruskog pješaštva iz dvorišta stambenog kompleksa u Ulici Gromova, na jugozapadnom rubu grada.
Siječanj 2026.
Najveći ruski napredak zabilježen je krajem godine, što se na kartama Deep Statea vidi tijekom prvog tjedna 2026. godine. Siva zona tada je već zahvatila grad, a dvije odvojene ruske skupine približile su se glavnim prilaznim cestama.
Na ruski napredak utjecala su dva ključna čimbenika. Domet bespilotnih letjelica, od malih FPV dronova koji napadaju pojedince i vozila do većih letjelica koje gađaju zgrade, iz mjeseca u mjesec povećavao se, čime je sigurna zona oko Kostjantinivke postajala sve manja i obrana grada sve teža.
Istodobno su zapadni dužnosnici počeli potvrđivati ukrajinske procjene da Rusija svakog mjeseca gubi do 35.000 poginulih ili ranjenih vojnika.
Ta golema brojka, koja je prema procjenama rezultat ukrajinske strategije masovne uporabe dronova za uništavanje ljudstva te nastavka ruskih frontalnih napada u valovima, pokazuje koliku cijenu Rusija plaća za vrlo skroman teritorijalni napredak oko Kostjantinivke.
Videosnimke objavljene krajem siječnja ipak pokazuju da su ukrajinske snage i dalje bile u središtu grada, u blizini teško oštećenog željezničkog kolodvora.
Do veljače su se iznad jugozapadnog dijela grada pojavile snimke uporabe bijelog fosfora, streljiva čija se uporaba nad naseljenim područjima prema međunarodnom humanitarnom pravu smatra nezakonitom. To upućuje na zaključak da su se najžešće borbe vodile upravo na rubnim dijelovima grada.

Istodobno su Ukrajinci objavljivali videosnimke koje pokazuju da i dalje drže središnji i južni dio Kostjantinivke.
U toj fazi postalo je očito da je većina civila napustila grad, koji se postupno pretvarao u ruševine. Videosnimka objavljena u travnju pokazuje da je prostor na kojem su ukrajinski vojnici još u studenome stajali gotovo netaknut sada pretvoren u kosture zgrada i gomile ruševina, otvarajući pitanje koliku gospodarsku vrijednost imaju područja za koja se vodi tako skupa bitka.
Svibanj 2026.
CNN je u svibnju iz prve ruke iskusio koliko se povećao domet ruskih dronova. Ekipa je do Kostjantinivke i natrag morala pješačiti pet sati glavnom prilaznom cestom koja je godinu ranije bila relativno sigurna zahvaljujući zaštitnim mrežama.
Mreže su i dalje bile postavljene, ali cesta je bila prepuna spaljenih automobila uništenih u napadima dronova, kao i uništenih robotskih vozila koja su služila za dostavu opskrbe na bojište.
Pet kilometara dug put od obližnje Druškivke do rubova Kostjantinivke, poznat kao "Cesta života", uglavnom se morao prijeći pješice. Ukrajinski vojnici neprestano su se skrivali u raslinju, nadajući se da će ih ruski dronovi zaobići.
Vozila na cesti postala su laka meta, a novinarska ekipa prošla je pokraj spaljenog automobila u kojem je nekoliko dana ranije poginuo časnik postrojbe.
Povećana opasnost na prilaznoj cesti, iako su Ukrajinci još držali središte grada, pokazivala je koliko se u nekoliko mjeseci promijenila tehnologija ratovanja. Karte su tada već prikazivale sivu zonu duboko u gradu i ruske snage koje su se učvrstile u jugozapadnom dijelu.
Srpanj 2026.
Dva mjeseca poslije rusko Ministarstvo obrane objavilo je da je grad osvojen te objavilo videosnimke kao navodni dokaz. Međutim, karta bojišta od 3. srpnja jasno pokazuje da ruske snage još nisu uspostavile kontrolu nad velikim dijelom Kostjantinivke.
Tjedan dana nakon ruske objave ukrajinski 19. armijski korpus na Telegramu je objavio snimku napada dronovima na ruske vojnike među gradskim ruševinama, pri čemu je, kako tvrdi, ubijen jedan "okupator".
"Neprijatelj pobjede crta na ekranima, ali u stvarnosti ga uništavaju naše postrojbe. Grad stoji. Obrana se nastavlja", poručili su iz korpusa.
Sudbina Kostjantinivke pokazuje da Rusija možda polako napreduje, ali uz goleme gubitke. Grad zauzima svega 66 četvornih kilometara, dok Rusija ima oko 17 milijuna četvornih kilometara teritorija.
Nije poznato koliko je točno ruskih i ukrajinskih vojnika poginulo u borbama za grad, ali fotografije i videosnimke pokazuju da je Kostjantinivka gotovo potpuno sravnjena sa zemljom.
Grad ima određenu stratešku važnost jer bi njegovo osvajanje omogućilo ruskim snagama približavanje posljednjim većim urbanim središtima Donbasa koje Moskva nastoji zauzeti, Kramatorsku i Slovjansku.

Međutim, zauzimanje tih gradova vjerojatno bi zahtijevalo jednako dugotrajne i krvave borbe, zbog čega čak i optimistične procjene govore da je ostvarenje tog cilja udaljeno najmanje godinu dana.
Godina razornog rata u Kostjantinivki razotkriva i glavnu slabost Putinove ratne strategije: koliko dugo ruska javnost može zadržati povjerenje u rat u kojem se i najmanji uspjesi moraju lažno prikazivati kao velike pobjede, dok u stvarnosti ostaju nedostižni.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare