Ovo je pravi razlog zašto Trump ne može okončati rat protiv Irana

Prije nego što je Donald Trump postao predsjednik, izgradio je svoj oštar stav prema Iranu, kritizirajući “avione pune gotovine” koje je ta zemlja dobila u sklopu nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. Sada njegova sposobnost da okonča rat na Bliskom istoku u velikoj mjeri ovisi o tome koliko je novca spreman dati Teheranu.

“Novac je velik dio priče. To je ključ svakog kompromisa iz iranske perspektive”, rekao je Alex Vatanka, viši suradnik i stručnjak za Iran u Institutu za Bliski istok u Washingtonu, za Middle East Eye.

Neki američki i arapski dužnosnici rekli su za MEE da je Trumpova nespremnost da “odriješi kesu” pravi razlog zašto su pregovori između dviju strana zapeli i potencijalno osuđeni na propast.

Iran je navodno iznio prijedlog da dvije strane zaobiđu pitanje njegova nuklearnog programa i obogaćenog uranija kako bi okončale rat i ponovno otvorile Hormuški tjesnac, no nuklearno pitanje nije najveća prepreka, kažu neki upućeni u pregovore.

“Svi imaju ideje o kompromisu oko obogaćivanja [uranija], ali najteži problem za Trumpa je ukidanje sankcija. Prema mom razumijevanju, to je osjetljivije od nuklearnog pitanja”, rekao je za MEE bivši američki dužnosnik koji je razgovarao s dužnosnicima iz Zaljeva i SAD-a nakon pregovora.

Nije teško vidjeti zašto.

Trump je svoju politiku prema Iranu gradio više od desetljeća vodeći ekonomski rat protiv te zemlje, koristeći moć američkog financijskog sustava.

“Trump si nije pomogao”, rekao je Vatanka iz Instituta za Bliski istok.

“Način na koji je od samog početka pogrešno prikazivao JCPOA otežao mu je situaciju sada, jer će se sve što učini mjeriti prema onome što je zamjerao Baracku Obami”, dodao je, misleći na nuklearni sporazum iz 2015. službenog naziva Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA).

"Ovo je ekonomska državna politika"

JCPOA je Iranu omogućio ublažavanje sankcija u zamjenu za ograničavanje obogaćivanja uranija na 3,67 posto i otvaranje svojih postrojenja strogim inspekcijama Ujedinjenih naroda. Trump je jednostrano istupio iz sporazuma i uveo razorne sankcije Iranu. Nije pokazao spremnost da prestane koristiti moć američkog financijskog sustava protiv Irana, čak ni tijekom primirja.

U petak, nekoliko sati prije planiranog sastanka dviju strana u Pakistanu, SAD je uveo nove sankcije protiv kineske rafinerije nafte i desetaka brodarskih kompanija i plovila koja prevoze iransku naftu. Razgovori u Islamabadu su propali.

Ako rat završi tako da Iran bude u boljoj financijskoj poziciji nego na početku, to bi bila sramota za Trumpovu administraciju, kažu neki diplomati.

Nepun mjesec prije nego što su SAD i Izrael napali Iran, američki ministar financija Scott Bessent pohvalio se na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu kako su sankcije dovele iransku valutu, rial, “u slobodan pad”, a iranski narod “na ulice”.

“Ovo je ekonomsko upravljanje državom – bez ispaljenog metka. I stvari se ovdje kreću u vrlo pozitivnom smjeru”, rekao je.

Kao što je Trump ograničen u vođenju financijskog rata, iranskom vodstvu očajnički je potreban novac, kažu stručnjaci.

Iran je profitirao od kontrole nad Hormuškim tjesnacem prodajom nafte po višim cijenama tijekom rata. Američka blokada utječe na prodaju nafte, ali kratkoročno Iran još uvijek može prodavati sirovu naftu koju ima uskladištenu na brodovima u istočnoj Aziji.

No gledano šire, svaki dobitak od prodaje nafte mora se usporediti s oko 300 milijardi dolara gospodarske štete koju su Islamskoj Republici nanijeli izraelski i američki zračni napadi. Iranske poslovne novine izvijestile su u travnju da će obnova trajati najmanje 12 godina.

"Nuklearno pitanje je Betamax"

“Nuklearno pitanje je, iskreno, sada Betamax”, rekao je za MEE Alan Eyre, bivši član američkog tima koji je pregovarao o nuklearnom sporazumu s Iranom, aludirajući na danas zastarjeli videorekorder iz 1975. godine.

“Svi govore o tome čega su se Iranci spremni odreći. No to uvelike ovisi o tome što su spremni dobiti”, dodao je. “Ono što Iranci žele je novac.”

Eyre je rekao da postoje četiri načina na koja Iran može biti kompenziran za sporazum koji bi ponovno otvorio Hormuški tjesnac i uključivao dogovor o njegovu nuklearnom programu: reparacije, naplata prolaza, odmrzavanje zamrznute imovine i ukidanje sankcija. Od ta četiri, smatra da je naplata prolaza kroz Hormuški tjesnac najizgledniji put do sporazuma.

Prema nekim procjenama, Iran ima oko 100 milijardi dolara zamrznute imovine, što je iznos jednak gotovo četvrtini njegova BDP-a. No brojke su nejasne.

Dio novca nalazi se na escrow računima, poput 6 milijardi dolara u Kataru, dok se prihodi od prodaje nafte drže u Južnoj Koreji, Japanu i Europi. Axios je u travnju izvijestio da je SAD ponudio odmrzavanje 20 milijardi dolara u zamjenu za to da Iran odustane od svojih zaliha obogaćenog uranija.

Međutim, Eyre smatra da Trump vjerojatno neće odmrznuti dio sredstava prije izbora na sredini mandata u studenome 2026., s obzirom na njegove kritike sporazuma iz 2015. i “avione pune gotovine”.

Iako Iran želi ukidanje sankcija, mogao bi biti oprezan prema bilo kakvom sporazumu koji Trump ponudi. Iran je već “opečen” kada se Trump jednostrano povukao iz nuklearnog sporazuma iz 2015.

Zapadne i azijske kompanije, u strahu od sekundarnih američkih sankcija, napustile su zemlju, ostavljajući iranske tvrtke s bezvrijednim ugovorima.

"Sankcije se moraju ukinuti"

Trita Parsi, izvršni potpredsjednik Quincy instituta, rekao je za MEE da Iran koristi ideju naplate prolaza kao pregovarački alat za postizanje ukidanja sankcija.

“Ne mislim da je prihod od naplate prolaza ni približno jednak iznosu koji bi dobili ukidanjem sankcija”, rekao je Parsi za MEE. “Iranci ovim pregovorima pristupaju kao pokušaju postizanja konačnog sporazuma sa SAD-om, a to znači da se sve sankcije moraju ukinuti.”