Guvo: Blokada Hormuza otvorila je opasan presedan, a novi pokušaj zatvaranja Bab el Mandeba mogao bi uključiti mnogo više država

Govoreći o mogućnosti naplate prolaza kroz Hormuški tjesnac, Guvo je podsjetio da to desetljećima nije bila praksa.

"Naplaćivanje prolaza kroz tjesnace povijesno je postojalo, ali u davnim vremenima. Posljednjih 80 do 100 godina, još od ukidanja naplate prolaza na ulazu u Baltičko more, sloboda plovidbe morem bila je jedan od temelja globalizacije. To je omogućilo lakši tranzit ljudi i robe, a pomorski promet ostao je najjeftiniji oblik transporta."

Dodao je da je upravo ukidanje takvih nameta bilo ključno za razvoj svjetske trgovine.

"To je bilo ključno za globalizaciju i gospodarski razvoj. Posljednjih 80 do 100 godina naplata prolaza kroz ključne pomorske pravce nije bila praksa, prvenstveno zbog interesa Sjedinjenih Država, ali i drugih velikih sila."

"Otvoren je opasan presedan"

Prema njegovim riječima, aktualni sukob pokazao je novu realnost suvremenog ratovanja.

"Prve naznake toga vidjeli smo proteklih godina s Hutijima, koji su pokušali nametnuti svojevrsnu carinu za prolaz kroz Bab el-Mandeb. Danas to vidimo s obje strane. Iran kontrolira polovicu Hormuškog tjesnaca i nameće zabranu prolaza ne samo kroz svoju nego i kroz omansku polovicu, dok SAD, s druge strane, nameće carinu na iranske brodove."

Upozorio je da se time otvara opasan presedan.

"Diljem svijeta imamo niz ključnih pomorskih točaka, Malajski prolaz, područje oko Indije, Rt dobre nade i druga uska grla svjetske trgovine. Ovakvim pristupom otvara se mogućnost da pojedine regionalne ili svjetske sile počnu naplaćivati prolaz kroz određena područja."

Dodao je da bi posljedice mogle biti dalekosežne.

"To je vrlo opasan presedan. Prijeti nam mogućnost da veliki ili mali akteri izazovu ozbiljne poremećaje na ključnim prolaznim točkama svjetskog tranzita. Ekonomske i političke posljedice toga bile bi katastrofalne i za globalno gospodarstvo i za pojedinačne države."

Najveći udar pretrpjela je Azija

Govoreći o nafti, Guvo je istaknuo da se njezina cijena određuje globalno, dok pojedini proizvođači imaju vlastite ugovorne cijene.

Podsjetio je da je prije početka sukoba oko 20 posto svjetske nafte prolazilo kroz Hormuški tjesnac.

"Od toga je između 80 i 85 posto završavalo u Aziji, prije svega u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji. Riječ je o gospodarstvima koja su izrazito ovisna o uvozu energenata."

Posebno je izdvojio Japan i Južnu Koreju.

"Japan i Južna Koreja oko 80 posto svog uvoza dobivaju upravo preko Hormuškog tjesnaca. Kina je nešto manje izložena, ali i dalje znatan dio nafte uvozi iz tog područja."

Objasnio je da su države u trenutku zatvaranja prolaza reagirale korištenjem strateških rezervi.

"Većina država imala je rezerve za otprilike 90 do 100 dana. Kada se promet kroz Hormuz zaustavio, počele su agresivno kupovati naftu gdje god su je mogle pronaći. To je izazvalo velik privremeni šok na tržištu."

Dodao je da su alternativni pravci u međuvremenu pronađeni, ali da posljedice ostaju.

"Međunarodna energetska agencija pustila je stotine milijuna barela iz strateških rezervi, a države su učinile isto kako bi ublažile poremećaj, ali dugoročna šteta već je nastala."

"Nafta nije predviđena za skladištenje"

Guvo je istaknuo da je problem mnogo složeniji od samog rasta cijena.

"Nafta i naftni derivati nisu predviđeni za dugotrajno skladištenje. Cijeli proces zamišljen je tako da od vađenja do prerade i konačne potrošnje traje što kraće. Svako zaustavljanje proizvodnje u Iranu, Saudijskoj Arabiji ili Iraku nosi goleme ekonomske posljedice, a ponovno pokretanje proizvodnje vrlo je skup i dugotrajan proces."

Zaključio je da je fizički najveći udar pretrpjela Azija, ali da se zbog globalnog tržišta posljedice osjećaju posvuda.

"Azija je bila najviše pogođena fizičkim manjkom nafte, ali pritisak koji je nastao kupnjom na drugim tržištima izravno je utjecao na cijeli svijet."

Hrvatska i Europa bile su manje izložene

Govoreći o Hrvatskoj i Europskoj uniji, Guvo je rekao da obje raspolažu strateškim rezervama dovoljnima za približno tri mjeseca potrošnje.

"Europska unija ima stroge propise i većina država održava zalihe za 90 do 100 dana."

Naglasio je da Europa nije bila znatno izložena kada je riječ o sirovoj nafti.

"S Bliskog istoka uvozili smo svega dva do četiri posto sirove nafte. Međutim, mnogo smo više uvozili prerađevine poput dizela i zrakoplovnog goriva."

Prema njegovim riječima, upravo je to bio glavni gospodarski udar.

"Najviše su pogođene zrakoplovne kompanije, prijevoznici i poljoprivreda zbog poremećaja u opskrbi dizelom."

Podsjetio je da je Europska unija posljednjih godina znatno diverzificirala opskrbu.

"Naftu danas uvozimo iz SAD-a, Kazahstana, Libije, Nigerije, Iraka i drugih država. Međutim, na globalnom tržištu nije moguće potpuno izbjeći sekundarne gospodarske šokove."

Dodao je da je kriza otvorila pitanje budućih rafinerijskih kapaciteta.

"Pokazalo se da će rafinerije i mogućnost prerade različitih vrsta nafte postati jedno od ključnih pitanja budućnosti. Kina već gradi nove rafinerije, Japan također prilagođava svoje kapacitete, a o tome će morati razmišljati i Europska unija."

Bab el-Mandeb mogao bi biti još osjetljiviji

Govoreći o Hutijima, Guvo je rekao da oni nisu izravno iranski akter.

"Iran ondje ima velik utjecaj, ali Huti su poluautonomni i imaju vlastite interese. Aktivni su desetljećima i djeluju prilično decentralizirano."

Podsjetio je da kontroliraju sjeverni dio Jemena i da su već pokušavali zatvoriti prolaz kroz Bab el-Mandeb.

Ipak, smatra da je situacija ondje bitno drukčija nego u Hormuzu.

"Na afričkoj strani Bab el-Mandeba nalaze se vojne baze SAD-a, Kine i Francuske, a Francuska predvodi međunarodnu pomorsku misiju koja osigurava slobodan prolaz brodova."

Zbog toga bi svaka nova eskalacija mogla imati mnogo šire posljedice.

"Ako bi Huti ponovno pokušali zatvoriti prolaz ili napadati civilne brodove, vrlo je izgledno da bi reagirale Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, SAD, ali i brojne druge države koje ondje imaju vojne snage."

Dodao je da Bab el-Mandeb nije važan samo Europi.

"Otvoren prolaz u interesu je svih država uz Crveno more, Egipta, afričkih zemalja, Europske unije, ali i najvećih azijskih gospodarstava poput Kine, Japana i Južne Koreje."

Na kraju je upozorio da upravo decentralizirana struktura Hutija predstavlja najveći rizik.

"Huti djeluju prilično autonomno i moguće je da pojedini zapovjednici poduzmu poteze koji bi uključili mnogo više međunarodnih aktera nego što danas očekujemo. Upravo zato riječ je o vrlo osjetljivoj situaciji."