Psihičke bolesti kod starijih osoba: Kako ih prepoznati, liječiti, ali i pružiti podršku?

Starenje je prirodan proces koji sa sobom donosi brojne fizičke, emocionalne i socijalne promjene. Iako mnogi stariji ljudi žive ispunjen i stabilan život, istraživanja pokazuju da su psihičke bolesti kod starijih osoba česte, ali istodobno i često zanemarene.

Depresija, anksioznost i demencija samo su neki od poremećaja koji pogađaju ovu populaciju, a nepravovremeno prepoznavanje može imati ozbiljne posljedice na kvalitetu života i fizičko zdravlje.

Najčešće psihičke bolesti kod starijih osoba

Ovo su najčešće psihičke bolesti koje pogađaju starije ljude.

a) Depresija

Depresija kod starijih osoba često ostaje neprepoznata jer se simptomi pripisuju starenju, kroničnim bolestima ili usamljenošću. No, depresija nije normalan dio starenja. Depresija među osobama starijim od 65 godina značajan je javno-zdravstveni problem. Prema hrvatskom istraživanju iz 2004. godine, čak 20 posto starijih osoba pokazuje simptome depresije, a 18 posto ispunjava kriterije kliničke depresije.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi da oko 14 posto odraslih osoba starijih od 60 godina živi s mentalnim poremećajem, pri čemu su depresija i anksioznost najčešći.

Globalna meta-analiza iz 2024. godine pokazuje prevalenciju depresije u starijoj populaciji od 19,2 posto.

Depresija u kasnijoj životnoj dobi često se manifestira kroz gubitak interesa, anksioznost, poremećaje spavanja i smanjeni apetit, ali se lako pripisuje tjelesnim bolestima ili starenju, što često vodi do zatiranja simptoma i nedostatka adekvatne dijagnoze.

Simptomi depresije:

• povlačenje iz društvenih aktivnosti
• gubitak interesa i energije
• problemi sa spavanjem i apetitom
• osjećaj bespomoćnosti ili bezvrijednosti
• povećani rizik od samoubojstva

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), depresija pogađa više od 7% starijih osoba u svijetu.

Važno je znati da se depresija može uspješno liječiti – psihoterapijom, medikamentima ili kombinacijom obje metode.

b) Demencija i Alzheimerova bolest

Demencija je sindrom koji zahvaća pamćenje, razmišljanje, orijentaciju, razumijevanje i prosuđivanje. Najpoznatiji oblik demencije je Alzheimerova bolest. Demencija predstavlja ozbiljan kognitivni poremećaj koji naročito pogađa stariju populaciju.

Alzheimer’s Disease International procjenjuje da je 45 milijuna ljudi živjelo s demencijom u 2020. godini, a taj broj mogao bi dosegnuti 78 milijuna do 2030. i 139 milijuna do 2050.

U Hrvatskoj, istraživanja pokazuju da je 9,95 posto odraslih starijih od 65 godina pogođeno demencijom, odnosno oko 70.000 osoba. Širenje demencije u populaciji povezano je s rastućom životnom dobi i povećanjem faktora poput srčanih bolesti i dijabetesa.

Znakovi demencije:

• zaboravljanje imena, datuma, lokacija
• ponavljanje istih pitanja
• gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti
• promjene osobnosti i ponašanja

Broj oboljelih od demencije raste s duljim životnim vijekom.

c) Anksiozni poremećaji kod starijih

Anksioznost kod starijih osoba često se javlja zajedno s drugim bolestima, poput kardiovaskularnih ili respiratornih tegoba. Strah od bolesti, smrti ili ostanka bez skrbi može biti vrlo izražen.

Anksiozni poremećaji kod starijih često ostaju neprepoznati, premda nisu rijetki. Prevalencija generalizirane anksioznosti i usmjerenih anksioznih simptoma kod starijih kreće se oko 17 posto.

Kod starijih osoba najčešće se javljaju specifične fobije poput straha od padova te generalizirani anksiozni poremećaj koji se ponekad može pojaviti s paničnim simptomima.

Anksioznost se često pojavljuje zajedno s fizičkim bolestima te može pogoršati opće zdravlje i ograničiti socijalnu aktivnost, što dovodi do osjećaja izoliranosti i još većeg stresa.

Uobičajeni simptomi anksioznosti:

• stalne brige i napetost
• problemi sa snom
• poteškoće s koncentracijom
• fizički simptomi poput ubrzanog pulsa, znojenja i vrtoglavice

Anksiozni poremećaji često ostaju neprepoznati jer starije osobe rijetko govore o svojim emocijama.

Uzroci i rizični čimbenici psihičkih bolesti kod starijih

Psihičke bolesti kod starijih osoba mogu imati složenu i višeslojnu pozadinu, pri čemu se biološki, psihosocijalni i medicinski čimbenici međusobno isprepliću. Razumijevanje tih uzroka ključno je za pravovremeno prepoznavanje simptoma i primjenu učinkovitih mjera liječenja i prevencije.

Biološki čimbenici

Tijekom procesa starenja, u organizmu dolazi do brojnih fizioloških promjena, uključujući i promjene u mozgu.

Smanjenje volumena mozga, degeneracija živčanih stanica i smanjena razina neurotransmitera – poput serotonina i dopamina – mogu utjecati na raspoloženje, ponašanje i kognitivne sposobnosti.

Kronične bolesti poput dijabetesa, hipertenzije, srčanih oboljenja i moždanog udara dodatno povećavaju rizik od razvoja depresije i kognitivnih poremećaja, jer narušavaju opću vitalnost i samostalnost osobe.

Psihosocijalni čimbenici

Osim bioloških uzroka, izuzetno važnu ulogu igraju i psihosocijalni čimbenici. Gubitak partnera, prijatelja ili članova obitelji jedan je od najtežih događaja u starijoj dobi i može potaknuti razvoj tuge koja s vremenom prerasta u kliničku depresiju.

Usamljenost, nedostatak društvenih kontakata, emocionalna zapuštenost i siromaštvo dodatno pridonose psihološkoj ranjivosti.

Premještaj u dom za starije, iako često nužan iz praktičnih razloga, može izazvati osjećaj gubitka kontrole i identiteta, što povećava rizik od razvoja anksioznosti i depresije.

Lijekovi i njihove interakcije

Mnoge starije osobe istodobno uzimaju više lijekova za različite zdravstvene tegobe, što se naziva polifarmacija. Interakcije između lijekova, nuspojave, ali i predoziranje mogu izazvati promjene u ponašanju, zbunjenost, umor i simptome slične depresiji ili demenciji.

Neki lijekovi, poput sedativa, kortikosteroida ili lijekova za snižavanje tlaka, izravno utječu na raspoloženje i mogu pogoršati psihičko stanje.

Zašto je rana dijagnostika važna?

Zbog brojnih mogućih uzroka i često prikrivenih simptoma, rano prepoznavanje i dijagnosticiranje psihičkih bolesti kod starijih osoba od iznimne je važnosti.

Redoviti pregledi kod liječnika obiteljske medicine, iskrena komunikacija s pacijentom i suradnja s obitelji omogućuju točnije razumijevanje stanja i planiranje odgovarajuće terapije.

Liječenje i podrška: Što pomaže?

Uspješno liječenje psihičkih bolesti kod starijih osoba zahtijeva sveobuhvatan i individualno prilagođen pristup koji obuhvaća psihoterapiju, farmakološku podršku, socijalne aktivnosti i zdrav životni stil.

a) Psihoterapija i savjetovanje

Terapija razgovorom, posebno kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), pokazala se vrlo učinkovitom u liječenju depresije i anksioznosti kod starijih osoba. Ova metoda pomaže pacijentima identificirati negativne obrasce mišljenja i razviti konstruktivne načine suočavanja sa svakodnevnim stresorima.

Ujedno, psihoterapija može pružiti prostor za izražavanje tuge, žalovanja i emocionalnih trauma koje su česte u kasnijoj životnoj dobi. Savjetovanje se često provodi i s članovima obitelji kako bi se svi uključili u proces liječenja.

b) Medikamentozno liječenje

Farmakološka terapija, uključujući antidepresive i anksiolitike, može biti vrlo korisna, ali zahtijeva opreznu primjenu kod starijih osoba. Zbog promjena u metabolizmu, osjetljivosti na lijekove i mogućih interakcija s terapijom za druge bolesti, nužna je redovita kontrola doziranja i praćenje nuspojava.

Ponekad je potrebno više vremena da lijekovi počnu djelovati, pa je strpljenje važno.

c) Socijalna podrška

Izolacija i usamljenost jedan su od glavnih okidača depresije kod starijih osoba. Redoviti kontakti s obitelji, susjedima i zajednicom, sudjelovanje u organiziranim aktivnostima ili volonterskim grupama mogu značajno poboljšati mentalno stanje i spriječiti povrat simptoma.

Podrška drugih ljudi stvara osjećaj pripadnosti i svrhe, što pozitivno utječe na samopouzdanje i motivaciju.

d) Tjelesna aktivnost i prehrana

Istraživanja pokazuju da redovita tjelesna aktivnost – čak i u obliku svakodnevnih šetnji – poboljšava raspoloženje, potiče lučenje endorfina i pomaže u regulaciji sna.

Zdrava i uravnotežena prehrana, bogata omega-3 masnim kiselinama, vitaminima B kompleksa i antioksidansima, podržava zdravlje mozga i pomaže u prevenciji kognitivnih poremećaja.

Važno je osigurati redovite obroke, unos tekućine i izbjegavanje alkohola i prerađene hrane.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Psihičke bolesti kod starijih osoba često se razvijaju postupno, a njihovi simptomi mogu biti zamaskirani drugim zdravstvenim tegobama ili čak pogrešno pripisani starenju. Upravo zbog toga ključno je znati kada je vrijeme za potražiti stručnu pomoć.

Ako starija osoba pokazuje znakove depresije koji traju dulje od dva tjedna, poput gubitka interesa za aktivnosti, potištenosti, nesanice, gubitka apetita ili osjećaja besmisla, potrebno je obratiti se stručnjaku.

Isto vrijedi i ako su prisutne značajne promjene u ponašanju – primjerice iznenadna povučenost, sumnjičavost, agresivnost ili dezorijentacija.

Pojava zaboravljivosti, zbunjenosti ili dezorijentacije, osobito ako napreduje, može biti znak demencije, no ponekad i depresije s kognitivnim simptomima – što zahtijeva diferencijalnu dijagnozu. Ako osoba iskazuje suicidalne misli, izražava osjećaje bezvrijednosti ili često govori da ne želi više živjeti, to su izravni signali za hitnu intervenciju.

U svim navedenim slučajevima, liječnik obiteljske medicine prva je kontaktna točka. On može procijeniti situaciju, obaviti osnovne pretrage i po potrebi uputiti osobu psihijatru, psihologu ili specijalistu gerijatrije, ovisno o prirodi simptoma i općem zdravstvenom stanju.

Kako obitelj i zajednica mogu pomoći?

Obiteljska i društvena podrška imaju presudnu ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja starijih osoba. Osjećaj pripadnosti i povezanosti s drugima snažan je zaštitni čimbenik protiv depresije, anksioznosti i kognitivnog propadanja.

Starije osobe koje se osjećaju emocionalno podržano, rjeđe pate od usamljenosti i češće se uključuju u društvene aktivnosti koje potiču njihovu vitalnost i samopouzdanje.

Obitelj, kao primarna mreža podrške, može pomoći na više načina. Prije svega, redoviti posjeti i razgovori s članovima obitelji pružaju osjećaj sigurnosti, vrijednosti i uključenosti.

Čak i kratki razgovori, telefonski pozivi ili zajednički obroci mogu imati značajan pozitivan učinak na raspoloženje starije osobe.

Poticanje na sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima, bilo kroz jednostavne kućanske zadatke, šetnje, igre ili druženja, također doprinosi održavanju rutine i osjećaja korisnosti.

Ujedno, bliski članovi obitelji često su prvi koji mogu uočiti promjene u ponašanju, raspoloženju ili kognitivnim sposobnostima, što omogućuje rano prepoznavanje znakova mentalnih poremećaja i pravovremeno traženje stručne pomoći.

Osim emocionalne i praktične podrške, obitelj može aktivno sudjelovati u komunikaciji s liječnicima i drugim stručnjacima, organizaciji liječenja, prisustvovanju savjetovanjima te edukaciji o prirodi bolesti.

Edukacija članova obitelji o simptomima i tijeku bolesti, kao i o načinima nošenja s izazovima njege, može uvelike olakšati proces skrbi.