Kako dezertirati iz ruske vojske: Vojnici koji služe u Ukrajini traže izlaz

Oleg, 24-godišnjak koji je odrastao u zapadnom ruskom gradu Ufi, mislio je da se prijavljuje za posao zaštitara u nuklearnoj elektrani Zaporižja u okupiranom dijelu jugoistočne Ukrajine, piše Al Jazeera.

Kako bi osigurao posao s plaćom od 200.000 rubalja (2.660 dolara), u prosincu je iz Moskve vlakom otišao u vojni ured u gradu Rjazanju, 200 kilometara jugoistočno. Znao je da se posao organizira preko vojske, ali nije mogao zamisliti da će morati služiti na prvoj liniji. Stigao je u ured jedne tmurne večeri, pospan i s jakom glavoboljom. Tada je „na brzinu, bez čitanja, bez razumijevanja, i to je bilo to“, kako je rekao za Al Jazeeru, potpisao svoj izlazak iz civilnog života.

Časnik koji mu je u 23 sata dao ugovor zamolio ga je da potpiše „dodatak“ koji se pokazao kao ugovor za operatera drona, rekao je. Oleg nije naveo prezime ni trenutačnu lokaciju iz sigurnosnih razloga, jer je u međuvremenu dezertirao iz vojske i pobjegao iz Rusije.

Kremlj ne objavljuje podatke o broju vojnika koji su dezertirali ili su samovoljno napustili službu. Prošlog lipnja, neovisni portal Mediazona tvrdio je da je gotovo 21.000 ruskih vojnika osuđeno zbog odbijanja službe, dodajući da je još više dezertera vraćeno u jedinice bez kaznenog progona.

Posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava izjavio je u rujnu da je najmanje 50.000 ruskih vojnika, odnosno oko jedan od deset koji se bore u Ukrajini, dezertiralo od 2022. Najmanje 3.000 njih, uključujući Olega, učinilo je to uz pomoć skupine prikladno nazvane „Idite Lesom“. Izraz doslovno znači „idite kroz šumu“, ali se idiomatski koristi u značenju „odlazite!“.

„Izgubio sam sebe“

Oleg je autobusom otputovao u vojnu jedinicu u zapadnom gradu Kovrovu, gdje je, kako kaže, narednik vikao njemu i drugim budućim vojnicima, uglavnom muškarcima mlađim od 35 godina: „Vi ste sada nitko, pripadate vojsci“.

Svi su se prijavili zbog plaće. „Patriotizam završava s novcem“, rekao je Oleg.

Nitko nije slušao njegove pritužbe o navodno prisilnoj mobilizaciji, iako mu je dijagnosticirana shizofrenija, zbog čega nije smio rukovati oružjem. „Rečeno mi je: ‘K vragu s tobom, nitko neće saznati za dijagnozu, prestani cviliti’.“

Tvrdio je da su ga časnici tukli. Nakon što nije prošao test za operatera drona, rečeno mu je da će biti vozač. No njegova tromjesečna obuka uglavnom se svodila na „sjedenje na stolcu“, rekao je. Očajan i traumatiziran mislima o samoubojstvu, u ožujku je prebačen u zapadnu regiju Voronjež, koja graniči s Ukrajinom i služi kao odskočna daska za ruske snage. „Izgubio sam sebe emocionalno i fizički, i počeo sam rezati ruke“, rekao je Oleg. U trenutku objave, ruske vlasti nisu odgovorile na upit Al Jazeere za komentar.

Provjera dezertera

Glasnogovornik „Idite Lesom“, Ivan Čuviljajev, rekao je da se ruski sustav mobilizacije „stalno mijenja“. Godine 2022. Moskva je započela nepopularnu „djelomičnu“ mobilizaciju, dok su velikom broju zatvorenika obećana pomilovanja, a mnogi su poginuli u pokušajima napada na ukrajinske položaje.

Dobrovoljcima su nuđeni bonusi od desetaka tisuća dolara, a njihove obitelji dobivale su značajne odštete u slučaju smrti. U novije vrijeme, ekonomski migranti, studenti i uhićeni muškarci koji čekaju suđenje postali su novi izvor vojnika. Neki novi vojnici, poput Olega, regrutirani su lažnim obećanjima o „sigurnim“ civilnim poslovima iza linije fronta ili su prevareni da potpišu ugovore, rekao je Čuviljajev, bivši filmski kritičar koji je napustio Rusiju 2022. zbog protivljenja ratu.

„Ova mesna mašina stalno se vrti“, rekao je. Njegova grupa djeluje online, prima zahtjeve i provjerava osobe koje žele napustiti vojsku provjerom njihovih dokumenata i podataka o službi. Šezdeset posto dezertera ostaje u Rusiji, živeći „ispod radara“. Grupa im savjetuje da prestanu koristiti bankovne kartice i SIM kartice te da iznajmljuju stanove. Drugi, poput Olega, odluče napustiti Rusiju.

Slobodan napokon

Krajem ožujka pobjegao je u Moskvu, zatim u zapadni grad Belgorod, a potom krenuo prema jugu kako bi prešao u Gruziju, no otkrio je da mu je zabranjen izlazak iz Rusije. Smatrao se sretnim što nije zadržan na granici.

Prijatelji su mu rekli da je policija posjetila stan u Ufi gdje je bio prijavljen.

„Idite Lesom“ uputio ga je na provjerenu rutu za bijeg – kopnom do Minska, glavnog grada Bjelorusije, čija je granica s Rusijom slabo kontrolirana, a zatim let u Armeniju.

Cijeli dan proveo je u zračnoj luci u Minsku misleći da će biti uhićen. Tek nakon slijetanja u Erevan, glavni grad Armenije, njegova tjeskoba je „nestala“.

Preselio se u drugu zemlju i čeka humanitarnu vizu za neku državu Europske unije.

Druga strana bojišnice

U Ukrajini je kriza dezerterstva još ozbiljnija.

Ministar obrane Mihajlo Fedorov izjavio je u siječnju da je više od 200.000 vojnika, odnosno više od 20 posto aktivnog sastava, napustilo jedinice ili dezertiralo, a više od dva milijuna ljudi izbjegava mobilizaciju.

„Za ukrajinske snage to je stvarna kriza, dok za rusku vojsku nije“, rekao je Nikolaj Mitrohin sa Sveučilišta u Bremenu za Al Jazeeru.

Ukrajinski regrutni službenici često pribjegavaju nasilju kako bi priveli muškarce vojne dobi, a više su puta bili uključeni u korupcijske afere.

Ukrajinci bi se predsjednika Volodimira Zelenskog mogli sjećati ponajviše po „nespretnom i korumpiranom sustavu mobilizacije koji je postao jedan od njegovih najvećih i najočitijih neuspjeha“, rekao je Mitrohin.

„Nije htio biti sljedeći koji će umrijeti“

Dezerteri navode loše postupanje zapovjednika, teške uvjete i sporu rotaciju vojnika.

Sredinom travnja, časnici 14. mehanizirane brigade smijenjeni su nakon objave fotografija izgladnjelih vojnika koji godinu dana nisu napustili izolirane položaje blizu istočnog grada Kupjanska, pili su otopljeni snijeg i gotovo gladovali jer im je hrana rijetko dostavljana dronovima.

Za neke vojnike riječ je o izboru između dezerterstva i gotovo sigurne smrti.

Olena, 29-godišnja majka dvoje djece, rekla je da je njezin 31-godišnji suprug Arsenij pobjegao iz vojske u veljači nakon osam mjeseci službe.

Rekla je da je njegov prijatelj poginuo nakon što je dobio „samoubilačku“ zapovijed od zapovjednika s kojim se posvađao.

„Nije htio biti sljedeći koji će umrijeti uzalud.“