Stručnjak: Energana na otpad ne može riješiti problem Gospića, za njezinu gradnju treba osam do deset godina

Vlada je ovoga tjedna predstavila plan sanacije lokacije u Gospiću na kojoj se, prema procjenama, nalazi oko 44 tisuće tona opasnog i neopasnog otpada. Sanacija je podijeljena u četiri faze, a među prvim koracima je zbrinjavanje oko 650 tona neopasnog otpada uskladištenog u velikim vrećama. Za taj je dio predviđena oporaba u cementarama Holcim u Koromačnom i Nexe u Našicama, koje imaju odgovarajuće dozvole i tehničke mogućnosti.

Energetska oporaba otpada u cementnoj industriji u Hrvatskoj nije nova praksa. Cementare koriste gorivo iz otpada kao zamjenu za dio fosilnih goriva, pri čemu se otpad koristi u proizvodnom procesu cementa.

Upravo je zbog zbrinjavanja dijela gospićkog otpada posljednjih dana ponovno otvorena rasprava o mogućnostima spaljivanja otpada, ali i o potrebi izgradnje većih postrojenja za energetsku oporabu.

Šarc: Sanaciji treba pristupiti fazno

Govoreći o planu koji je predstavila Vlada, Šarc je istaknuo da je kod tako opsežnog projekta važno postupati u fazama jer se na lokaciji nalaze različite vrste otpada, pa im nije moguće pristupiti na isti način.

"Za ovakav projekt, koji je prvo širokog razmjera, a drugo značajnog utjecaja, bitno je da se fazno pristupa. Zato što su s jedne strane na lokaciji razne vrste otpada, što posljedično znači da morate imati razne pristupe da biste taj otpad i okolnosti na lokaciji u smislu rizika sveli na prihvatljivu razinu", rekao je Šarc.

Kao pozitivan korak izdvojio je privremeno prekrivanje zakopanog otpada jer bi ono trebalo smanjiti njegov utjecaj na okoliš i omogućiti vrijeme potrebno za provedbu ostalih aktivnosti.

"Prva faza prekrivanja ovog zakopanog dijela je pozitivna zato što će onda smanjiti utjecaj na okoliš. Na taj način dodatno kupujete određeno vrijeme koje je potrebno da se preostale aktivnosti mogu provesti", kazao je Šarc.

Govoreći o otpadu u velikim vrećama, rekao je da se, prema njegovim informacijama, provode dodatne analize kako bi se utvrdilo koje su vreće i vrste materijala prikladne za energetsku obradu u cementnoj industriji. Dodao je da se na temelju stvarnih analiza i svojstava materijala može detaljnije pristupiti sanaciji tog dijela otpada.

Šarc se osvrnuo i na takozvanu crnu hrpu na lokaciji, navodeći da je odabran izvođač te da bi, nakon isteka rokova propisanih javnom nabavom, i taj projekt trebao krenuti.

"Energana ne može riješiti trenutačni problem u Gospiću"

Voditeljica emisije otvorila je i pitanje konačne obrade otpada, odnosno mogućnosti njegova skladištenja, izvoza ili termičke obrade. Pritom je istaknula da se u hrvatskoj javnosti sve češće govori o potrebi izgradnje energane na otpad, odnosno postrojenja u kojem bi se otpad termički obrađivao uz proizvodnju energije.

Šarc je pritom razdvojio trenutačni problem sanacije u Gospiću od dugoročnog razvoja sustava gospodarenja otpadom.

"Potrebno je razlikovati dva aspekta. Jedan je sada konkretna situacija u Gospiću, gdje je određen utjecaj na okoliš i tu treba pristupiti trenutno, sada i riješiti taj problem. S druge strane je daljnji razvoj sektora gospodarenja otpadom", objasnio je.

Kazao je da je otvaranje teme energetske oporabe otpada pozitivno, ali da takvo postrojenje ne može biti rješenje za trenutačnu situaciju u Gospiću.

"Pozitivno je da se sada otvorila tema energetske obrade otpada i takozvanih energana na otpad, odnosno spalionica otpada u pravnom smislu, znači da se radi o spaljivanju otpada. Ali s tom temom ne možemo riješiti trenutni problem u Gospiću, zato što, da biste takvo postrojenje projektirali i proveli sve postupke koje trebate u smislu zaštite okoliša i ostalih aspekata i da biste ga sagradili, potrebno je svakako nekih šest do osam, u najboljoj situaciji realno je osam do deset godina", rekao je Šarc.

Dodao je da bi energetska oporaba otpada trebala postati dio dugoročnog razvoja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, dok za Gospić smatra da su potrebne puno brže mjere.

"Ta tema je bitna za daljnji razvoj sektora gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, dok s druge strane situacija u Gospiću zahtijeva promptne mjere da se provede sanacija u sljedećem doglednom vremenu. Po mom mišljenju, projekt sanacije u Gospiću je provediv u sljedeće dvije do tri godine, u najboljoj situaciji do četiri godine", naveo je.

"Nije svaki otpad za cementaru"

Šarc je naglasio da se različitim vrstama otpada mora pristupati različito te da je prije konačnog zbrinjavanja potrebno utvrditi njihova stvarna kemijsko-fizikalna svojstva.

"Raznim vrstama otpada treba pristupiti na različit način. Trebaju se frakcije karakterizirati sukladno stvarnim kemijsko-fizikalnim svojstvima i zbrinuti. Cementna industrija je tu jedan bitan partner, ali samo za one frakcije koje to kemijsko-fizikalno dozvoljavaju", istaknuo je.

Dodao je da je reprezentativna karakterizacija materijala važna kako bi se očuvao postojeći sustav proizvodnje cementa i povjerenje u cementnu industriju.

"Bitna je dobra karakterizacija, reprezentativna karakterizacija materijala da se ne naruši postojeći sustav, a uopće da se ne naruši pod nikakvim izlikama ili bilo čime, da se ne naruši povjerenje u takav sustav proizvodnje cementa i standarde cementne industrije", rekao je.

Što sa zakopanim otpadom?

Na pitanje koliko činjenica da se za dio zakopanog otpada ne zna točan sastav otežava sanaciju i kasniju termičku obradu, Šarc je rekao da širok spektar vrsta otpada istodobno znači i širok spektar mogućih rizika.

"S jedne strane, u tehničkom smislu to znači i širinu rizika. Nju je bitno svesti u kontrolirane objekte", rekao je.

Objasnio je da bi se zakopani otpad, prema njegovu prijedlogu, trebao fazno obrađivati na samoj lokaciji, uz odgovarajuće mjere zaštite.

"Moj prijedlog je bio da se to sve izvede na lokaciji, da se osigura gotovo nepropusna površina, gdje će se taj otpad onda moći iskopati i staviti, gdje će se izvesti jedna privremena hala, gdje vi možete onda osigurati zaštitu na radu i druge aspekte koji su bitni, zaštitu okoliša, sakupljanje prašine i drugih emisija", objasnio je.

Nakon toga bi se, prema njegovu objašnjenju, otpad na lokaciji mehanički obradio, pri čemu bi se dobile frakcije koje mogu preuzeti različita postrojenja uobičajena za sektor gospodarenja otpadom. Te bi se frakcije potom reprezentativno karakterizirale, a njihovo daljnje zbrinjavanje odredilo bi se prema rezultatima analiza.

"To je uobičajeni način na koji inače sektor gospodarenja otpadom funkcionira, a u ovoj situaciji se desilo da zapravo imamo širok spektar vrsta otpada, imamo ograničavajuće uvjete na lokaciji, tako da vi trebate funkcioniranje jednog cijelog sektora u svom širem smislu svesti na uvjete koje ćete dobiti na lokaciji", rekao je Šarc.

Što je zapravo energana na otpad?

U razgovoru se otvorilo i pitanje emisija te mogućeg utjecaja termičke obrade otpada na okoliš i zdravlje ljudi. Šarc je najprije pojasnio razliku između samog spaljivanja otpada i energetske oporabe.

"Spalionica otpada se deklarira kao postupak spaljivanja otpada, pa se onda pod navodnicima i elegantno naziva spalionica otpada. Ono što nadalje zapravo definira je kada se radi o energetskoj oporabi, a kada se radi o samo spaljivanju otpada", kazao je.

Prema njegovu objašnjenju, i energana i spalionica koriste spaljivanje otpada, ali je kod energane naglasak na iskorištavanju energije koja nastaje tim procesom, bilo u obliku električne energije, topline, hlađenja ili druge vrste energije.

"Prema današnjim pravilima i preporukama Europske komisije cilj je da vi što više te energije koja nastane spaljivanjem stvarno iskoristite kao zamjenu za neku drugu vrstu energije", rekao je Šarc.

Govoreći o emisijama, povukao je paralelu s cementnom industrijom i postupcima koji se provode kako bi se utvrdile dopuštene granične vrijednosti.

"Zakon definira vrlo jasno i precizno koje emisije su dozvoljene. To ne znači da su sve te vrste emisija nula i da ih nema, uvijek imate nekakve emisije kad promatramo određene emisije. Ono što zakon definira su prihvatljive razine tih emisija da se ne može reći da je došlo do značajnog utjecaja na okoliš", rekao je.

"Energane u Europi koriste se prvenstveno za otpad koji je nemoguće reciklirati"

Šarc je dodao da se u Europi energane, odnosno postrojenja za termičku obradu otpada, koriste prvenstveno za vrste otpada koje nije moguće reciklirati.

"Spalionice i odnosno energane su u Europi priznata i dokazana praksa i tehnologija koja se pretežito koristi za one vrste otpada koje nisu reciklabilne ili kroz prikupljanje, sortiranje i tako dalje nije osigurano da se mogu reciklirati. I s tog razloga vi zapravo sektor reciklaže otpada nadopunjujete", naveo je.

Prema Šarcu, recikliranje i energetska oporaba pritom imaju različite uloge. "Ako ne možete iskoristiti materijal, taj materijal ima određenu energiju i onda se fokusirate na iskorištavanje te energije. Energijska oporaba i reciklaža su jedan, pod navodnicima, par koji čini teme modernog sustavnog gospodarenja otpadom", rekao je.

"Hrvatska ima dio potrebnih stručnjaka i tehnologije"

Na kraju razgovora Hanan Nanić pitala je ima li Hrvatska dovoljno infrastrukture i stručnjaka za proces koji je pred njom, odnosno bi li za razvoj takvih postrojenja bilo potrebno angažirati stručnjake iz inozemstva.

Šarc je rekao da kod velikih infrastrukturnih projekata uvijek sudjeluje niz stručnjaka različitih profila, često i iz više država.

"Projektni timovi koji projektiraju takve kompleksne velike infrastrukturne projekte većinom se sastoje od cijelog niza ljudi različitih struka, vrlo često i međunarodnih ljudi i tako dalje, tako da imate razne vrste kompetencija u tom timu", kazao je.

Dodao je da i u Hrvatskoj postoje tvrtke koje posluju u tom sektoru, proizvode i montiraju dijelove takvih postrojenja te rade i za međunarodno tržište.

Kada je riječ o pokretanju takvih postrojenja, rekao je da se stručnjaci često uključuju iz drugih država kako bi obučili domaće radnike, dok se dio zaposlenika može školovati i u inozemstvu.

"Svaka infrastruktura nosi nove mogućnosti, a nove mogućnosti stvaraju nova radna mjesta, a za ta radna mjesta se onda i ljudi kvalificiraju. Tako dugo dok nemate tih radnih mjesta, možda u nekim dijelovima nedostaju neke kompetencije, ali one su samo na nekoj drugoj lokaciji dostupne", zaključio je Šarc.