Talijanski stručnjak za N1: "Otpad ide u zemlje gdje su najniže cijene za zbrinjavanje, slabije kontrole i visoka korupcija"

Zašto je ilegalna trgovina otpadom postala tako unosan posao za organizirani kriminal?

"Prije svega, stoga što je to vrlo unosan posao, mogućnosti nezakonitog stjecanja velike količine novca, to se nekad ne može ni napisati brojkama s obzirom na veličinu iznosa. Zatim su tu pitanja koja se tiču prijenosa i pravilnog zbrinjavanja otpada, koji košta. Zatim se tu radi o napuštanju otpada, falsificiranju dokumentacije za odlaganje otpada koja košta mnogo manje.

Što se tiče zakonodavstvnih okvira, radi se o jednoj vrlo unosnoj praksi. I baš ta razlika u smislu zarade i novca trgovinu ilegalnim otpadom čini jednom privlačnom aktivnošću. Postoji mogućnost za kriminalne organizacije da si priskrbe te ogromne iznose", rekao je.

Čitala sam da se više zarađuje trgovinom otpadom nego trgovinom ljudima.

"Trgovina ljudima je sektor koji organizirani kriminal poznaje desetljećima. Na ovakvom tržištu ilegalne trgovine otpadom postoje količine otpada koji se treba zbrinuti, postoje i velika financiranja.

Pitanje koje se ne smije zapostaviti je činjenica da se radi o tržištu na kojem je potražnja stalno prisutna. Otpad se stalno treba zbrinjavati, čak i u trenucima stagnacije i krize, mora postojati tvrtke koje svakodnevno zbrinjavaju otpad", poručio je.

Godinama proučavate fenomen "ekomafije". Kada ilegalna trgovina otpadom prerasta u mafijaški fenomen?

"Moram reći da se ne može svaka trgovina ilegalnim otpadom definirati kao mafijaški posao. Sigurno postoji organizirani kriminal, a postoje i zločinačke organizacije koje ne pripadaju mafiji. Bave se kriminalnim radnjama, ali nisu mafija. Mafija mora zadovoljiti točno određene uvjete u talijanskom kontekstu. U Italiji postoji čitav normativ koji klasificira mafijaške skupine na vrlo precizan način. S obzirom na tu klasifikaciju se dodjeljuju i puno teže kazne.

Što se tiče fenomena ekomafije, ta trgovina ilegalnim otpadom postaje stabilni dio tog pokazivanja moći kriminalne organizacije. Tu postoji kontinuitet odvijanja te aktivnosti tijekom vremena, raspoloživost sredstva, kontrola tvrtki koje su dio raznih ciklusa obrade otpada - logistika, prijevoz... Ta tema se tiče i ljudi koji se time bave i imaju mogućnost da uopće prisiljavaju gospodarstvenike na određene radnje. U tom se trenutku taj fenomen veže uz ekomafiju i mafija u tom smislu ulazi u državu", rekao je.

Italija je jedna od europskih zemalja najteže pogođenih fenomenom ekomafije. Zašto?

"U Italiji se zbrinjavanjem ilegalnog otpada bavimo puno godina i to se u Italiji dogodilo puno ranije nego u drugim zemljama. U tom smislu imamo povijest koja je vezana i za načine na koje smo saznali za postojanje takvih problema.

Tu imamo i činjenicu da je Italija važna europska industrijska sila i naše gospodarstvo proizvodi veliku količinu otpada. Gdje postoji mnogo otpada, postoji i veliko tržište prihvata tog otpada. U našoj zemlji postoji problem povijesne prisutnosti s kriminalnim organizacijama, koje imaju veliku financijsku snagu, koje mogu trošiti na ovakve aktinosti.

Takve su organizacije pokazale da su sposobne organizirati velike kriminalne mreže koje se mogu lako prilagoditi tržištu. Tu je i administrativno pitanje. Gospodarenje otpadom ima razne pravilnike, načine klasificiranja, tehničke kontrole... I sve se to može koristiti kako biste sakrili neke nepravilnosti.

Primjerice, kad neki otpad proglase da se može reciklirati, oni promijene dokumentaciju i kažu "Ne, to ide na odlaganje". Formalno se promijeni namjerna, odnosno mjesto na kojem će se zbrinuti taj otpad", rekao je.

Koliko je važna međunarodna dimenzija? Može li otpad postati roba koja putuje Europom u potrazi za mjestom na kojem ga je najpovoljnije ilegalno zbrinuti?

"Da, ta međunarodna dimenzija je vrlo važna jer trgovina ilegalnim otpadom nema granica. Radi se o globalnom problemu, zbog čega moramo naći mehanizme kako bismo riješili taj golemi problem.

Organizacija traži najpovoljnije mjesto na kojem se otpad na najjeftiniji mogući način može zbrinuti. Traže se i zemlje koje jamče najnižu cijenu za zbrinjavanje takvog otpada. To su često zemlje u kojima je senzibilitet, u smislu problema okoliša, na nižoj razini. I tako taj otpad dolazi u te zemlje.

Radi se o iskorištavanju razlika u troškovima. Otpad dolazi na teritorije gdje su administrativni kapaciteti te kontrole puno slabiji, i ondje gdje je prisutna visoka razina korupcije", rekao je.

U Hrvatskoj, u Gospiću, otkriveno je oko 37.000 tona industrijskog i opasnog otpada. Na što vam ukazuje slučaj takvih razmjera?

"Kad sam pročitao tu vijest, prvo mi je palo na pamet da se možda ne radi o improvizaciji. Podaci govore o oko 37 tisuća tona, i to je ogromna količina. No, to je sigurno podatak koji zapravo nije ni točan, to je nekakva procjena. Slično se dogodilo i u mnogim slučajevima u Italiji koje sam dosta proučavao.

Ta količina od 37 tisuća tona je nekakva okvirna brojka, i kad se dođe do takve količine, čovjek treba postaviti pitanje o tome koliko je taj fenomen zapravo pitanje same strukture. Da li su u taj fenomen uključeni dobavljači, ugovori, prijevoznici, falsificiranje dokumenata, mjesta na koja se privremeno odlaže takav otpad...

Pitanje je tu i javnih službenika koji su u to uključeni, tvrtki koje su uključene u sve to. Teško je govoriti da se 37 tisuća tona otpada dogodila u jednom trenutku. Siguran sam da se to događalo tijekom više godina i da se to samo gomilalo. To mi govori negativno iskustvo koje smo doživjeli u Italiji. U tom smislu moramo biti doista oprezni, to je alarm koji nas treba potaknuti da razmišljamo o stvarnim razmjerima ovog fenomena u Hrvatskoj", pojasnio je.

Dio otpada pronađenog u Gospiću navodno je stigao iz Italije i Slovenije. Je li to primjer načina na koji funkcionira međunarodno tržište otpada?

"Da, i Europol je potvrdio da otpad dolazi iz drugih zemalja. Spominjao sam kontrole. Dakle, otpad je stizao iz zemalja u kojima je proizvodni procesi, odnosno industrijalizacija na puno većoj razini. Na međunarodnoj razini trebamo razmišljati o tome da otpad dolazi iz gospodarski naprednijih zemalja koje trebaju zbrinuti ogromne količine takvog otpada. To je polazna, glavna točka. Glavno pitanje.

Na tom međunarodnom tržištu nije problem jedan kamion koji ilegalno prijeđe granicu tijekom noći. Kamion može prijeći granicu i usred bijela dana s dokumentima koji izgledaju prema propisima. Današnja stvarnost više ne pokazuje ono tradicionalno zločinačko lice s oružjem. Danas takvo lice ima sasvim drugi lik. Često se koristi manipulacijom u klasifikaciji, raspoređivanju dokumenata kako bi se iz svega izvukao profit.

U hrvatskom slučaju sada treba razmišljati gdje su te nezakonitosti prisutne. One su često prisutne u administrativnim procedurama koje su naizgled u redu. Potrebno je mijenjati državu kako bismo izbjegli ovakve slučajeve", rekao je.

Italija ima dobre zakone, ali se u isto vrijeme i kod vas događaju ovakve stvari.

"Da, to je vjerojatno način ponašanja kriminalaca. Jer, tu je uvijek prisutna raspoloživost organizacija koje žele riskirati kako bi to kompenzirali ilegalnim značajnim profitom.

Ta kriminalna aktivnost nastaje u trenutku kad se uspoređuju troškovi sa zaradom. Moramo reći da u Italiji imamo vrlo stroge kazne i sankcije, no na kraju te kazne nikad nisu toliko strašne. Ako to usporedimo s drugim zločinima, kazna u smislu štete okolišu su zapravo prilično niske, možda deset godina zatvora.

Uvijek ima pojedinaca koji ispred svega stavljaju korist od zarade, puno su im manje bitne kazne. Kad bismo takvu aktivnost učinili manje privlačnom, možda bismo problem bolje riješili i na globalnoj razini. Moramo ukloniti sve gospodarske prednosti ovog sektora, i ako je profit u podnožju svega moramo smanjiti profit", rekao je.

Kada slučaj Gospića promatrate kroz prizmu svojih istraživanja, koje biste elemente tražili kako biste utvrdili je li riječ samo o ilegalnoj trgovini otpadom ili o sustavu koji se može povezati s ekomafijom?

"Slučaj Gospića mora nas navesti na razmišljanje da se vjerojatno ne radi o jednoj operaciji i jednom događaju. Stoga, istražitelji, policija, tužiteljstvo moraju pozorno pratiti situaciju. Treba postojati neki kontinuitet, uzeti u obzir kompleksnost svih uključenih. Takva količina otpada sigurno je uključivala veliki broj tvrtki koje su u tom sudjelovale. Tko kontrolira te tvrtke, tko potpisuje ugovore, tko su pojedinci koji su prisutni u više tih tvrtki?

Treba vidjeti uključenost predstavnika javnih institucija koji su vezani za gospodarenje otpadom i te procese. Možda tu postoji visoka razina korupcije u sustavu. Potrebno je analizirati i financijske tokove potrebnih za prijevoz te količine otpada. Gdje je završio taj novac, u kojim sektorima, u Hrvatskoj i inozemstvu.

Fenomen vezan za međunarodnu mafiju, je li tu bilo zastrašivanja, pritisaka? Kakva je situacija s javnim službenicima, kakve su kontrole provedene? Na sve ćemo te načine moći bolje razumjeti ti što se dogodilo u Gospiću. Može li se to povezati?

Jedna se država protiv toga sama ne može boriti, i to je možda neka glavna strategija kako bismo se borili protiv ovog problema - suradnja na međunarodnoj razini", zaključio je.